RUDNIK U SANSKOM MOSTU: Firma Lager zarađuje milione, dok mještanima zagađuje zemlju i vodu

Enes Tatarević jedan je od 20 poljoprivrednika koji žive i rade u selima u neposrednoj blizini rudnika firme Lager u Sanskom Mostu. Njegova porodica, poput mnoštva drugih mještana, vlasnik je zemlje koja se nalazi u koncesionom polju Rudnika Lager. Tatarević, i veliki broj mještana koji su odbili prodati zemlju firmi Lager, sada trpe posljedice koje ugrožavaju njihovu imovinu i egzistenciju.

– Mi ćemo morati, silom prilika, seliti odavde, za par godina nam nema ovdje opstanka, nikome. Mi nismo ugroženi, mi smo satrani, kaže Tatarević dok nas vodi kroz kopove rudnika Lager do svoje zemlje.

–Te parcele, sve koje mi obrađujemo, one su uništene, pune prašine, stvara sa aflatoksinom. Mi to ne možemo kositi, davati stoci, niti možemo usjeve raditi na tim parcelama. Ja sam prisiljen ići 14 kilometara  odavde u Luku Palanku. Idemo gore sijati, a odustajemo od vlastite zemlje. Prašina se spušta na usjeve, na travu, na djetelinske smjese koje sijemo za stoku…, kaže Tatarević.

U selima oko rudnika ima 20 farmi koje se bave proizvodnjom mlijeka, svi ti farmeri uzgajaju hranu za stoku na parcelama oko rudnika, priča nam Tatarević navodeći kako su, poput njega, svi oni sada zabrinuti šta će biti u budućnosti.

– Imamo oko 20 farmi ovdje u Vakufu, Lukavici, Fajtovcima i Napreljama, to su momci po 25, 30 godina, i moj sin je tu… Oni su ostali ovdje, registrovali su farme, plaćaju državi obaveze, u sistemu su PDV-a. Ali, mi ne možemo tu ostati. Sve će nas raseliti, kaže Tatarević.

U neposrednoj blizini Tatareviće parcele deponuju se jalovina i otpad sa rudnika Lager. S druge strane brda koje je napravljeno od iskopina rudnika zemlju ima i Šefik Horozović. Poput Tatarevića i on je odbio prodati svoju zemlju Lageru.

– Ja imam dvije parcele, tri puta smo razgovarali da im prodam… Ama, nedam svoje i gotovo. Oni su mene okružili, ali ja nedam, kaže Horozović.

Mještani koji odbijaju da prodaju zemlju Lageru sada trpe posljedice, navodi Horozović objašnjavajući na koji način ostaju bez imovine.

– Oni na brdo počnu nasipat jalovinu i kad se ona ospe, uzme odmah 2,3 duluma tuđe zemlje… Kome ćeš tužiti? Korumpirano je sve od Bihaća do Sarajeva, kaže Horozović.

I njegova zemlja je bila zatrpana ali, kako kaže, on je bio primoran blokirati put da bi mu očistili zatrpanu parcelu. U blizini rudnika Horozović ima pilanu i da mu se ne bi desila ista situacija kao sa parcelom koja je sada okružena kopovima, prinuđen je bio da kupi okolnu zemlju.

– Sad sam kupio još 50 duluma zemlje, da ih spriječim da ne idu dalje. Ja sam dao 70.000 eura, ali neka sam. Imam i ja svoj inat, kaže Horozović.

Ogorčenost mještana radom rudnika još je veća kada pokušaju prijaviti štetu nadležnim institucijama. Tvrde da niko od nadležnih, ni kantonalnih a ni federalnih ministara, nije nikada došao na rudnik da vidi šta se radi. S druge strane, tvrde da rudnik radi po zakonu.

– Metnu ruku na oči i naprave zapisnik. Odeš policiji, kažu idi u inspekciju. Odeš u inspekciju, kažu, zovi kanton. Ideš u kanton, nije njihova nadležnost, zovi Sarajevo. Zoveš u Sarajevo, njih ne interesuje ovo ovdje. Zato sumnjamo da je to sve potplaćeno, korumpirano…, kaže Tatarević.

Njegovu ogorčenost dijele i ostali mještani.

O nepravilnostima u radu rudnika ali i o šteti koju prave mještanima govorio je i američki ambasador u BiH, koji je pozvao kantonalne institucije da reaguju.

– Radi se o privatnom preduzeću koje vrši iskopavanje uglja, koje to čini na način da šteti lokalnim zajednicama, zagađuje vode, krši vlastite ugovore o koncesiji i čini to van obima dozvoljenih radova, upozorio je početkom godine u video poruci Michael J. Murphy, ambasador SAD-a u Bosni i Hercegovini.

To nije mnogo uticalo na nadležne institucije da shvate probleme mještana desetak sela oko rudnika. Kako su se kantonalne i federalne vlasti oglušile na njihove probleme. mještani sela oko rudnika Lager oformili su neformalnu grupu građana „Život na uglju – Ne eksploataciji koja život ugrožava“.

„Bila su neka spontana organizovanja građana, posebno mještana sela Gorice, 2020. i 2021. godine, kada su počela znatnija kopanja i nastojanja koncesionara da pridobiju građane za prodaju zemljišta. Čak je i snimljen film „Bliha i njeni ljudi“ kojim se željela skrenuti pažnja na sva dešavanja oko zagađenja rijeke Blihe, uzurpacije zemljišta i sličnih stvari, kaže Samir Cerić, jedna od aktivista grupe Život na uglju.

Neformalna grupa građana Život na uglju polovinom 2023. godine obraća se Općinskom vijeću Sanski Most tražeći tematsku sjednicu oko eksploatacije uglja. Mještani sela Fajtovaca, Gorica, Gornjeg Kamengrada sa Vršem, Modre, Naprelja, Okreča te mjesta Čirkića-Podviča, Skuckanog Vakufa, Lukavica i Zenkovića posebno su bili zabrinuti jer se njihova sela nalaze ili u samom koncesionom polju ili u neposrednoj blizini.

U januaru ove godine, kao rezultat aktivnosti Neformalne grupe građana „Život na uglju“, vijećnici su jednoglasno izglasali poništenje Odluke Općinskog vijeća Sanski Most za davanje suglasnosti za dodjelu koncesije za eksploataciju iz 2015. godine firmi Lager.

Rudnik mrkog uglja (RMU) Kamengrad, gdje se vrši iskopavanje, je privatizovan 2013. godine. Kompanija Lager je koncesiju za iskopavanje uglja na tom području dobila 2015. godine i to na površini većoj od hiljadu hektara.  Potom je tadašnji ministar energije i rudarstva FBiH Nermin Džindić odobrio prijenos prava na eksploataciju mrkog uglja sa RMU Kamengrad na Lager.

Upućen je zahtjev Vladi Unsko-sanskog kantona da poništi odluku kojom se dodjeljuje koncesija Lageru i odobrava kantonalnom Ministarstvu privrede da zaključi ugovor o koncesiji. Zahtjev je upućen i Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije da poništi saglasnost za prijenos dozvole za eksploataciju na firmu Lager. Ubrzo je stigao odgovor iz Ministarstva privrede USK.

“Trenutno ne postoje nikakvi uslovi za raskid koncesionog ugovora sa kompanijom Lager iz Posušja koja eksploatiše ugalj na području Sanskog Mosta“, izjavio je ministar privrede u Vladi Unsko-sanskog kantona Armin Kardašević.

I iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije su naveli da je u vrijeme podnošenja zahtjeva firma Lager ispunjavala sve uslove kada je u pitanju Ugovor o koncesiji.

„Kada je u pitanju Rješenje doneseno u upravnom postupku, da bi se isto moglo poništiti, ono mora da sadrži neki nedostatak koji Rješenje čini ništavnim, što ovdje nije slučaj, pa prema tome nisu ispunjeni uslovi za poništenje ovog Rješenja“, naveo je ministar energetike, rudarstva i industrije FBiH Vedran Lakić.

Osim odgovora od kantonalnog i federalnog ministarstva, Općinsko vijeće Sanski Most zbog zaključaka na tematskoj sjednici dobilo je i opomenu pred tužbu od firme Lager. Iz Općine Sanski Most nisu odgovorili na zahtjev Žurnala za razgovor. Odgovor nismo dobili ni iz firme Lager.

Aktivista grupe Život na uglju Samir Cerić kaže da su građani očekivali da će ovi nivoi vlasti reagovati, ali do sada oni ništa nisu poduzeli.

–Jasno se vidi da ima neregularnosti – ulazilo se u tuđe posjede prije rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, vršena su izmještanje korita, zagađivana voda, nije označeno eksploataciono polje… Ali, do dan danas viši nivoi vlasti ćute, ne poduzima niko ništa… Tokom sedam mjeseci 2022.godine radili su bez eksploatacione dozvole. Taj ugalj je kupovalo i javno preduzeće Elektroprivreda, kaže Cerić, navodeći da bi samo to trebalo biti dovoljno za raskid ugovora o koncesiji.

Cerić se nada da će bar zastupnici iz Sanskog Mosta u Skupštini USK pokrenuti ta pitanja.

Vijećnik u Općinskom vijeću Sanski Most Admir Velić u razgovoru za Žurnal kaže da Općinsko vijeće nažalost ne može više uraditi za građane. Nakon lokalnih izbora još se čeka preuzimanje mandata novog Vijeća. Velić navodi da se nada da će i novoizabrani vijećnici ostati pri odlukama starog saziva Vijeća, te da će ostati na strani građana.

– Da nije bilo te odluke iz 2015. godine, ne bi se ovo sada dešavalo. Nadam se da se više neće desiti slična greška. Mislim da će novi vijećnici znati cijeniti i svoju općinu i svoja dobra, da neće gledati interes pojedinaca ili firmi, kaže Velić.

Zagađenje vodopada Bliha

Prilikom inspekcijskih nadzora izvršenih po zahtjevima Centra za životnu sredinu iz Banja Luke ranije su utvrđene nepravilnosti u radu rudnika Lager koji vršeći površinsku eksploataciju mrkog uglja zagađuje rijeku Blihu i njen vodopad.

“Vodopad Blihe je pod formalnopravnom zaštitom još od 1954. godine i ako je ljepota tog vodopada  mogla biti očuvana 68 godina, ne smijemo dozvoliti da ona bude narušena sada radi bilo čijeg privatnog interesa“, upozorila je ranije Sonja Kosanović, pravnica u Centru za životnu sredinu.

Nakon višestrukih zahtjeva za inspekcijski nadzor, te mnogih predstavki upućenih federalnom Ministarstvu okoliša i turizma, slučaj borbe za Blihu i njen vodopad našao se i pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, te Ustavnim sudom BiH. Centar za životnu sredinu pokrenuo je upravni spor protiv federalnog Ministarstva okoliša i turizma, a povodom zaključka kojim je ovo ministarstvo odbacilo zahtjev za obnavljanje okolišne  dozvole privrednog subjekta LAGER d.o.o. Posušje, iz razloga što, kako kažu, ovom privrednom subjektu više nije potrebna okolišna dozvola da bi nastavio da eksploatiše mrki ugalj na lokaciji Zlauše-Martin, u blizini rijeke Blihe i njenog vodopada.

Zbog nesavjesnog djelovanja, koje je za posljedicu, u nekoliko navrata, imalo zagađenje rijeke Blihe, nadležna inspekcija izdala je nekoliko prekršajnih naloga kompaniji Lager. Iz Centra su ranije naveli da je ovo predstavljalo i osnov za preispitivanje i izmjenu, pa čak i za ukidanje okolinske dozvole. Međutim, Ministarstvo nije preduzelo ove radnje. U odgovoru na Žurnalov upit  iz Centra navode da nažalost, upravni sporovi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu traju i do tri godine, te da očekuju da sud donese odluku u narednoj godini.

„Obzirom na situaciju, jasno je da sudska zaštita u okolišnim stvarima nije efektivna, odnosno da vladavina ekološkog prava u BiH nije adekvatna. Ovo se naročito odnosi na recentnije tendencije izmjena propisa koji se tiču i rudarskih aktivnosti, od ranijih izmjena podzakonskih akata u FBiH, do npr. izmjena Zakona o geološkim istraživanjima RS. Stanje u kojem privatne koncesije, rudnici i projekti diktiraju čak i regulatorni okvir je krajnje nekompatibilno sa međunarodnim standardima na koje se BiH obavezala, a koji se tiču i ljudskih prava u vezi sa životnom sredinom“, kaže Redžib Skomorac iz Centra za životnu sredinu.

Iz Centra navode da su pokušali da iniciraju preispitivanje ustavnosti Uredbe kojom se utvrđuju pogoni i postrojenja koja moraju imati okolišnu dozvolu. Izmjene uredbe su dovele do apsurda da se pribavljanjem vodnih akata, rudnici praktički oslobađaju od ishodovanja okolinskih dozvola.

– Kada je u pitanju rijeka Bliha, ona treba da se čuva onako kako joj i dolikuje. Nije samo u pitanju spomenik prirode pod zaštitom države, u pitanju je jedna turistička atrakcija koju godišnje posjeti skoro stotinu hiljada ljudi. Kada građani pozovu inspekciju da izađe na teren, ona treba da radi svoj posao. Saznajemo od građana Sanskog Mosta da po njihovim prijavama inspekcija ili uopšte ne izlazi na teren, ili to rade nakon velikog pritiska javnosti. A i kada izađu na teren, oni samo pregledaju dokumentaciju, bez da utvrde stanje na terenu. To ne smije da bude slučaj, kaže Dragan Ostojić iz Centra za životnu sredinu Banja Luka.

Bez obzira na sva upozorenja građana, organizacija za zaštitu životne sredine i stranih diplomata, firma Lager ima izuzetnu saradnju sa javnim preduzećima. Nedavno su od Elektroprivrede dobili novi ugovor za isporuku uglja vrijedan više od 54 miliona maraka.

Pisali smo ranije da Elektroprivreda uspješno sarađuje sa ovom firmom pa čak i da im skuplje plaća ugalj nego svojim rudnicima. Prošle godine, dok je u Hrvatskoj objavljena potvrđena optužnica za davanje mita protiv vlasnika i jednog od direktora firme Lager iz Posušja , ova firma u  BiH, zahvaljujući i poslovima sa Elektroprivredom BiH, širila je poslovanje.

Firma Lager objavila je tada da povećava obim posla, otvara novi proizvodni pogon te traži 100 novih radnika kojima nudi “visoka stimulativna primanja, ugovor na neodređeno, bonuse, 13. platu, stimulativne nagrade a mogućnost zarade je neograničena“. Širenje poslovanja nije nikog iznenadilo. Samo godinu dana ranije, ova firma dobila je od Elektroprivrede tender vrijedan 105 miliona maraka. I u 2023. godini Lager je od Elektroprivrede dobio ugovor vrijedan veći od 70 miliona maraka.

Izvor: zurnal.info