USPON I PAD NAŠE STRANKE: Pismo medijima kao paradigma konfuznih politika i ponašanja u vlasti

Naša stranka posebno je zakazala u Kantonu Sarajevo. Nihad Uk se pokazao nedorastao premijerskoj poziciji, ministar im je uhapšen u kontekstu pogodovanja Ibri Berilu, zbog mira u koaliciji držali su ljestve političkom usponu Benjamine Karić koja je, ideološki i ljudski, Zahiragić u suknji, pustili su svoju dogradonačelnicu Sarajeva Anju Margetić niz vodu, svađaju se s partnerima preko FB, aminuju sporna uhljebljivanja, utapaju se u interesima građevinskog lobija..

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Proteklog petka, 13. decembra, u javnosti je objavljen dopis Naše stranke s oznakom “interno”, koji su poslali nekim “vlasnicima i rukovodiocima medijskih kuća u BiH”te “urednicima i novinarima”, u kojemu “upućuju” kako bi mediji trebali izvještavati o slučaju hapšenja i pritvaranja njihovog stranačkog kolege Bojana Bošnjaka, ministra infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo.

U pitanju je toliko bizaran dopis da je asocijacija na njega u prvi mah bila kako je moguće da se radi o nekakvom falsifikatu ili podvali, te smo odmah išli provjeriti njegovu autentičnost. Provjera je pokazala da je dopis autentičan, nakon čega je postalo jasno da svjedočimo demonstraciji nevjerojatnog političkog diletantizma, nečemu što se u tenisu naziva unforced error, dakle greška koja nije bila iznuđena, već je samonametnuta.

NEKONTROLIRANI POLITIČKI DILETANTIZAM

Najprije, zar su u Našoj stranci doista mislili da će taj dopis ostati interni kad su ga poslali, primjerice, portalu Faktor, bliskom SDA? Trebalo je minimalno mućnuti glavom da se shvati kako će većina medija kojima je poslan taj dopis isti brže-bolje objaviti, što bi skoro svatko i učinio. Drugo, zar su u Našoj stranci doista mislili da će njihov dopis imati utjecaja na izvještavanje o Bošnjakovom slučaju?

Ako jesu, onda su ili teški naivci, ili pak imaju ambiciju krojenja uređivačke politike medija. Teško je odlučiti se što je gore s obzirom da je riječ o stranci koja je dio vlasti i u Federaciji BiH i na državnom nivou.

Naša stranka, naravno, ima pravo biti nezadovoljna kako mediji pišu o njihovom uhapšenom ministru, ali to nezadovoljstvo se ne može izražavati u internim dopisima medijima, već javno. Mogu sazvati konferenciju za medije i koliko im volja braniti Bošnjaka, inzistirati na presumpciji nevinosti, itd. Hapšenje svakog ministra i političara je i res publica, javna stvar, i tako se prema njoj i treba odnositi. Jedna ozbiljna socijalno-liberalna stranka bi to trebala znati.

Sporni dopis zapravo je pokazatelj da Naša stranka nije ipak dorasla poziciji u kojoj se nalazi, te predstavlja razočaravajuće, ali zasluženo skidanje pozlate s jednog od pozitivnijih političkih projekata nastalih u daytonskoj Bosni i Hercegovini.

Naša stranka je osnovana 2008. godine s idejom borbe protiv dominacije nacionalističkih i monoetničkih stranaka, te se kroz godine uspjela etablirati kao značajan politički faktor prvenstveno u Sarajevu i još nekim urbanim središtima u Federaciji BiH. U Republici Srpskoj ipak ne, ali ne zbog nesposobnosti ili izostanka truda Naše stranke, čiji je prvi predsjednik Bojan Bajić bio iz RS-a, već zbog sve većeg nacionalističkog mraka koji tamo vlada otkako je taj entitet pod kontrolom Milorada Dodika.

Foto: Bojan Bajić, osnivač Naše stranke

Jer ne treba zaboraviti da je Naša stranka sastavljena od ljudi pretežno srednje klase, urbanih i obrazovanih, istinski građanski nastrojenih (za razliku od ekstrema iz Demokratske fronte Željka Komšića), a takvog kadra i takvih glasača u današnjoj BiH, naročito u RS-u, ima u ograničenom broju. Sve manje. Naša stranka je kao politički projekt okupljala ono što se u Sarajevu naziva “fina gradska raja”, što je u međuvremenu postala i pejorativna kvalifikacija, jer u sebi ima i natruhe elitizma i gledanja s visoka na probleme i ukus nižih klasa.

Kroz godine je Naša stranka prolazila i neka svoja previranja i osipanja, ali za bh. prilike sve to se odvijalo prilično pristojno i demokratski, bez velike žuči i bratoubilačkih podvala kakve redovito prate slične procese u ostalim strankama. Šteta je što je neke kadrove izgubila, ali je i dobro što se nekih oslobodila, na primjer agresivnog i konfliktnog Dennisa Gratza, koji se kao takav kasnije savršeno uklopio u politiku i milje DF-a.

Još jedan plus Naše stranke je bio i to što je bila jasno ideološki profilirana kao socijalno-liberalna. U BiH su se vodeće stranke od početka stoljeća većinom pretvorile u svojevrsne interesno-klijentelističke mreže, kojima je ideologija samo fasada za zauzimanje pozicija političke i ekonomske moći sa ciljem namirivanja svojih članova i simpatizera, a bez interesa ili ideje za poboljšanjem života svih ljudi.

Naša stranka je iz iskrenih uvjerenja bila spremna i na zauzimanje očito nepopularnih pozicija, poput podrške pravima LGBT ljudi i održavanju Povorke ponosa u Sarajevu. S druge strane, u SDP-u se mikroskopom mora tražiti to da se kao navodni socijaldemokrati bore za prava radnika. O manjinama da ne govorimo.

OD NAJVEĆEG OSVJEŽENJA DO RAZOČARENJA

Zato je i bilo veliko osvježenje kada je Naša stranka u koaliciji sa SDP-om i Narodom i pravdompreuzela vlast u Kantonu Sarajevo, i to baš u periodu u kojem je SDA Bakira Izetbegovića počela tonuti u najgori mulj. Trojkin prvi mandat na čelu Kantona Sarajevo je, unatoč bijednoj izdaji Željka Komšića i pretrčavanju DF-a u zagrljaj SDA, predstavljao korak naprijed, i to u BiH u kojoj je sve išlo unazad. To je period u kojem sam u rodnom gradu nakon više od 10 godina ponovo osjetio optimizam kod ljudi. 

Bilo je tu i loših poteza, ali je Sarajevo nakon godina primitivizacije i provincijalizacije konačno opet počelo izgledati kao mali, ali svjetski grad, kakav bi i trebalo biti. U odnosu na to kako, npr., jedan Haris Zahiragić vidi Sarajevo i u što ga želi pretvoriti u skladu s mjerom vlastite ograničenosti, Naša stranka je svemirski brod.

Problemi za Našu stranku zapravo kreću otkako je poslije općih izbora 2022. godine kao dio trojke postala dio federalne i državne vlasti. Ušli su u baru punu krokodila, u kojoj su se pokazali kao sitna riba. Nije jasno ni zašto je predsjednik Naše stranke Edin Forto odlučio napustiti poziciju premijera Kantona Sarajevo, koju je dobro obavljao, te postati državni ministar komunikacija i prometa. Kao kantonalni premijer je mogao pokazati na konkretne rezultate svog rada, kao državni ministar još uvijek ne može.

Edin Forto, predsjednik naše stranke ( Photo: Armin Durgut/PIXSELL)

Sada su u situaciji da budu statisti u odnosima između Dragana Čovića, Nermina Nikšića, Milorada Dodika, Dine Konakovića, itd., da su vlast koja se ponekad ponaša kao opozicija vlastitoj vladi. Tako neki dan njihova zastupnica u parlamentu BiH Sabina Čudić izjavljuje da nije zadovoljna radom Vlade FBiH. Pa to je i njena vlada! Uostalom, korektno bi bilo svoje nezadovoljstvo izraziti prvo svojem koalicijskom partneru Nikšiću, a ne javno.

A još korektnije – prema glasačima – bilo bi uskratiti podršku vladi koju smatraš lošom. Naša stranka je sad u koliko smiješnoj toliko i tužnoj situaciji da, kako je svojedobno rekao tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, ne zna hoće li piškiti ili kakiti. Koji su uopće njihovi politički ciljevi koje ostvaruju sudjelovanjem u vlasti FBiH i na državnom nivou? Nisam siguran da su i sebi sami u stanju odgovoriti na to pitanje.

Stanje u Kantonu Sarajevo je još gore. Nihad Uk se pokazao nedorastao premijerskoj poziciji. Ministar im je uhapšen u kontekstu pogodovanja Ibri Berilu, koji je devastirao Bjelašnicu. Zbog mira u koaliciji držali su ljestve političkom usponu Benjamine Karić, koja je, ideološki i ljudski gledano, Zahiragić u suknji i s baklavom u ruci. Pustili su svoju dogradonačelnicu Sarajeva Anju Margetić niz vodu. Svađaju se s koalicijskom partnerima preko Facebooka. Aminuju razna sporna uhljebljivanja. Utapaju se u interesima građevinskog lobija koji uništava Sarajevo. I tako dalje.

Bosni i Hercegovini uistinu treba jedna poštena, odlučna, pametna, iskreno građanska, socijalno-liberalna stranka koja bi se borila protiv dominacije nacionalističkih stranaka, za pravnu državu, za slobodu i ljudska prava, protiv građevinskih lobija i sl. Pitanje je može li se Naša stranka restartovati, preboliti sve dječije bolesti, obračunati se sa klijentelizmom i dijelom korupcije u vlastitim redovima, i (ponovo) postati takva.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Više od autora: 

ŠTA SAM NAUČIO ZA GODINU U BOSNI: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada

HOMMAGE POSRNULOM DRUŠTVU: Kako je “de facto umjetnik” iz zatvora postao načelnik – šesti put

———————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————-

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije.

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije.