Ovogodišnji Eurosong koji je podigao dosta prašine ostat će upamćen i po tome što su nebinarne osobe i njihova prava stavljeni u fokus javnosti. Nemo iz Švicarske i Bambie Thug iz Irske su queer osobe i ne smatraju sebe isključivo ni muškarcem ni ženom te imaju posebne zamjenice kojima ih oslovljavaju. Rodno nebinarnih osoba ima mnogo i u Bosni i Hercegovini. Kako izgleda njihov život i s kojim poteškoćama se susreću u BiH, u Novom danu razgovarali smo sa Admirom Adilovićem, izvršnim direktorom Tuzlanskog otvorenog centra.
Koliko je pobjeda Nema promocija vidljivosti za transrodne osobe, binarne osobe i ostale predstavnike LGBT populacije?
Pobjeda Nema je itekako značajna jer prvi put u Evropi, a posebno na Balkanu, vrlo direktno se dira teme rodne nebinarnosti. Svi su gledali Euroviziju jer su navijali za susjeda iz Hrvatske i prvi put su mogli da osjete i i vide rodno nebinarne osobe. Nemo je uspio da iznese rodnu nebinarnost iz ormara koja u kojem je jako dugo stajala u našem društvu, posebno u našim prostorima jer je to tabu tema i nalazi se u četiri zida. Nemo govori u pjesmi kako je ‘otišao od pakla i nazad kako bi se našao na svom putu’. To sve LGBT osobe prolaze, posebno rodno nebinarne. Treba izaći iz kutija koje su društveno nametnute i proživjeti pakleni proces da biste se našli na pravom putu. Činjenica je Nemo odnio pobjedu je ogromna jer daje nadu rodno nebinarnim osobama da i one mogu da urade sve što zamisle. Nemo rodnu nebinarnost ne pokazuje samo svojim muzičkim izgledom, ponašanjem već njegova autentičnost izlazi kroz pjesme jer čujemo i tehno i rep i operu, sve to čini savršenu simfoniju i pobjedničku pjesmu kakva je bila.
Ko su nebinarne osobe?
Uvijek mi je smiješno kada mi neko postavi pitanje ko su nebinarne osobe. Moj dogovor je uvijek da su nebinarne osobe koje su svakodnevno u vašem životu, komšije, komšinice, članovi porodica, žive pored vas. Bitna je razlika da rodno nebinarne osobe svoj žvot žive samo sebi i svojim potrebama. Izlaze iz kutija karakteristika i ono što društvo nameće kao karakteristike muškom ili ženskom rodu. Pol su fizičke karakteristike, rod je društveni konstrukt. Ženski rod je konstruiran od toga kako društvo vidi žene ili šta muškarac treba da bude, shvatamo gdje su nebirne osobe jer one izlaze iz tih okvira. Kažu ja mogu u isto vrijeme da imam dugu kosu i bradu, radim ono što želi. Mi rodno nebinarne osobe probijamo te karakteristike, zgledamo kako mi želimo i ispunjavamo lične potrebe bez društvenog konteksta i potrebe da ulazimo u kutiju. Otišao sam do pakla i nazad, odemo u te kutije koje su za nas pakao i vratimo se na iskreni pravi put.
Kako izgleda život nebinarne osobe u BiH, koji su izazovi?
Izazova je mnogo. B/H/S su jako šturi i kruti po pitanju roda, skoro se ništa ne može reći bez uplitanja jezičkog roda pa čak ni predmeti poput stola, stolice itd. Mi koristimo izraze bez roda – reka (rekao/rekla), pobjedi (pobijedio/pobijedila), itd jer se obraćamo osobi koja nije rodno određena.
Najveći izazov je društvena stigma i pritisci društva da svi budemo u kalupima, odnosno onakvi kakve nas društvo želi oblikovati. Lični dokumenti ne prepoznaju rodno nevinarne osobe. Imena su nam postavljena šturo u okvirima roda pa često imam pitanje kako ljudi žele da me oslovljavaju. Glavni izazovi za mene jesu silna pretpostavljanja. Naše društvo pretpostavlja rod, spol, seksualnu orijentaciju, vjersku i nacionalnu pripadnost, što dovodi do predrasude odbacivanja koji nam narušava jednu od ljudskih potreba da pripadamo i da smu prisutni u zajednici, odnosno prepoznati i vidljivi. Sve bi bilo mnogo drugačije kada bi postojao zakonski temelj iz kojeg se može graditi dalje, to ne postoji sada. Mi samo govorimo o muškom i ženskom rodu.
Koje su aktivnosti Tuzlanskog otvorenog centra?
Tuzlanski otvoreni centar svojim aktivnostima izlazi izvan četiri zida i šalje poruku da ne odustajemo. Na web portalu objavljujemo članke koje često pišu rodno nebinarne osobe, bavimo se zakonima na lokalnom nivou, ali i edukacijom zdravstvenog osoblja i stručnjaka na području psihologije i psihoterapijske podrške. Odnevano pružamo i pshoterapijske seanse kako bi LGBTI zajednici pružili priliku da prvi put otvorneo razgovaraju s nekim bez predrasude. Ove godine će se prvi put na našoj Kvirhani odigrati predstava koju je napisala rodno nebinarna osoba. To je presedan i veliki korak za naše društvo, u Narodnom pozorištu Tuzla 31.5. u 19 sati će prilikom otvaranja festivala Kvirhana će se odigrtai predstava “Šta će otac reći” koja se dotiče različitih tema porodice, porodičnog nasilja, želje za prihvatanjem i slobodom koju svi mi zajedno imamo.
Koliko je bitna podrška roditelja nebinarnim osobama?
To je naša osnovna potreba. Kada se rodimo kao bebe, oni su nam najpotrebniji. Roditelji su slika prve zaštite, slika osoba koje su tu sistemski postavljeni da štite dijete. Isti je stav u odraslom dobu, a nama je svima potrebno da nas roditelji prihvate. Predivna mi je neformalna grupa roditelja ‘Grid zagrljaj’ koji su naši roditlji u BiH kreirali kako bi nama dali jasnu i glasnu podršku. Poruka roditejima je slušajte svoju djecu, pustite da govore i kažu ko su – nemojte pretpostavljati.
Kako društvo, obični ljudi mogu pomoći?
Možemo biti spremni da se prilagodimo, to je najmanja sitnica koju možemo da uradimo i budemo kreativni. Ako je potrebno pitajte u kojem rodu da se obratim, u množini itd. Kada osoba to odredi onda mi to treba da poštujemo i prihvatimo. Nažalost, u našem društvu se dešava da nebinarne osobe zovu ‘ono’ što je uvređujuće, jer se to odnosi na stvar, a mi nismo stvar, mi smo žive osobe. Ono što je meni bitno kada se o meni priča jeste da se koristi skraćeni, umjest Admir je bio ili bila ‘Admir je bi u emisiji’. To je kreativno i to je dalmatinski dijalekt koji možemo da koristimo i ispoštujemo osobe, a ne pretpostavljamo njen rodni identitet.
Izvor: N1
Pročitajte još:
JEDINA BH ETNIČKA HARMONIJA: Ili kako mržnja prema LGBT populaciji ujedinjuje homofobe i desničare
