ALMIR PANJETA: BiH je zemlja s jednom avionskom nesrećom godišnje, evo i kako!

Zamislimo jedan užasan scenarij u BiH u kojem avion sa 288 putnika i članova posade pada nadomak sarajevskog aerodroma na koji je trebao sletjeti i u nesreći nema preživjelih. Bila bi to nacionalna nesreća, regionalna i svjetska vijest i ljudska tragedija nesagledivih razmjera.

Baš kao i u najvećoj avionskoj nesreći u posljednjih 20 godina kada je 2014. iznad Ukrajine ruskim projektilom oboren avion Malaysia Airlines na letu MH17 u čijem padu je stradalo svih 289 putnika s članovima posade. Ili drugoj najvećoj nesreći za isti vremenski period kada je u junu prošle godine u padu neposredno nakon polijetanja s aerodroma Ahmedabad na letu Air India 171 stradalo 269 ljudi, od čega 241 iz aviona i 28 na tlu.

Imali bismo dane žalosti, komemoracije, obilježavanja godišnjica strašne nesreće, vjerovatno i spomenik poginulima. Naravno, sve potpuno opravdano i uz puni dignitet prema svakoj žrtvi.

Ne želimo ni zamisliti.

Ono što je surova istina je da prošle godine u Bosni i Hercegovini jeste poginulo 288 ljudi. Samo ne u jednoj avionskoj, nego u nekim od 117 saobraćajnih nesreća koliko ih se dnevno dogodi na opasnim, lošim i dotrajalim cestama punih rupa, neadekvatno riješenih krivina s lošom preglednosti, gužvama, teretnjacima i drugim opasnostima koje na njima vrebaju. Naravno, uz neprilagođenu brzinu i nerijetko svjesno kršenje saobraćajnih propisa, te lošu kaznenu politiku i sve niži kvalitet obuke.

Dvije stotine osamdeset i osam mrtvih u 42.762 saobraćajne nesreće samo prošle godine, a već u prva tri mjeseca ove život je na opasnim bh. cestama izgubila 81 osoba! Podaci govore da imamo 250 do 300 poginulih godišnje, što znači da je za proteklih 20 godina u saobraćaju stradalo između 5.000 i 6.000 ljudi. Ekvivalentno gubitku 20 velikih aviona poput Boeinga 787 punih putnika.

Prevedeno u grube statistike, BiH trenutno ima 70-80 poginulih na na cestama na milion stanovnika, što je skoro duplo više od EU prosjeka sa 45 poginulih na milion stanovnika, i četiri puta više od Švedske, koja bilježi 20 poginulih u saobraćaju na milion stanovnika. EU planira do 2050. kroz niz mjera unutar Vision Zero broj poginulih na cestama svesti na nulu, dok mi očito imamo Zero Vision.

Problem sigurnosti u saobraćaju je kompleksan, ali uz sve faktore za čiju su izmjenu nužne promjene svijesti, politika i kompletnog sistema, neizbježan je onaj na koji se najlakše i najefikasnije moglo uticati proteklih godina, a koji bi u najvećoj mjeri doprinio boljoj sigurnosti i manjem broju poginulih – kvalitet putne infrastrukture.

Ovdje stvar počinje da se lomi i postavlja se pitanje: Zbog čega su putevi u BiH zvanično među najgorim u Evropi, a za 25 godina od kamena temeljca imamo tek izgrađeno nešto oko 150 kilometaraauto puta Pet Ce?

Naivni i neupućeni bi rekli da je to zato što smo siromašna zemlja u tranziciji i što nemamo para. Oni tek malo bolje informisani bi odgovorili: Ne znam ni ja, s obzirom da je u zadnjih 20 godina samo od akciza na gorivo prikupljeno famoznih 18 milijardi maraka s kojima smo i bez kredita mogli izgraditi kompletnu mrežu autoputeva, i da nam ostane još da sredimo magistrale, izgradimo brze ceste i imamo sve preduslove za udobniju i sigurniju vožnju na svim pravcima. Fali nam samo tih 18 milijardi.

U izjavi za portal Buka narodni poslanik Tomica Stojanović iznio je zanimljivu računicu:

“Uzmemo li srednju vrijednost od 13 miliona KM po kilometru autoputa, do danas smo trebali imati izgrađeno oko 1.380 kilometara autoputeva u BiH. Mi danas imamo tek oko 100 km u Republici Srpskoj i oko 120 km u Federaciji BiH. Gdje su ta sredstva, to samo oni znaju”.

Proteklih dana u državnom Parlamentu koplja su se lomila oko zakona koji je predviđao privremeno ukidanje akciza, kako bi se građanima pomoglo da lakše prođu kroz ogromna poskupljenja goriva izazvana stanjem na tržištu usljed rata u Iranu, a najgorljiviji protivnici ukidanja bili su predstavnici SNSD-a. Naivni i neupućeni, slijedeći logiku da bi se sredstva od akciza trebala ulagati u unaprjeđenje puteva, mogli bi pomisliti da oni brinu za narod. Kakva greška.

Mira Pekić, poslanica PDP-a u Parlamentu BiH, u istom tekstu Buke upozorava da se novac građana nenamjenski troši.

“Vlast ta sredstva koristi za ostale rashode, za sve ono za šta ona nisu namijenjena. S druge strane, uzimaju se krediti na koje isti ovaj narod plaća ogromne kamate, pored već plaćenih akciza i nameta pri registraciji”.

Tako se Vlada RS, uz sve nabrojano, na Londonskoj berzi svježe zadužila za milijardu maraka emitovanjem obveznica uz “tričavih 6,25% kamate” što pokušavaju predstaviti kao veliku uspjeh, a pridružila im se i Vlada FBiH zaduženjem od oko milijardu i po maraka. Onih 18 milijardi niko ne spominje.

Dok se sve to dešava, izgradnja auto puteva stoji, putevi se sporadično poprave i zakrpe, slijede nam predizborna asfaltiranja i zamazivanja očiju, dok ljudi ginu na cestama. Svaki izlazak na cestu ostaje lutrija uz pitanje – da li ćemo stići na odredište ili završiti “u avionu” kao brojka u crnoj statistici od 250-300 stradalih godišnje?

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

DVANAEST PLODONOSNIH MJESECI: Naše najbolje priče

DOSSIER VALTERA: Kako je u sjedištu bh. diplomatije isprepletena mreža stranačkih, rođačkih i prijateljskih veza

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!