UIO BIH U SREDIŠTU VELIKE AFERE: Građani krajnje žrtve milionske otimačine na uvozu vozila iz EU

Da UIO BiH nije nezakonito obračunavala carinu, na ova vozila bi se plaćao samo PDV na njegovu stvarnu vrijednost. Razlika između onoga što je UIO BiH stvarno naplatila i onoga što je po presudama Suda BiH trebala naplatiti – upravo je novac koji je nezakonito uzet od uvoznika

Istraživački tim Valtera

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, kršeći u potpunosti zakone o upravnom postupku i carine, prethodnih godina inkasirala je ogroman novac na ime plaćanja carina za polovne automobile uvezene iz zapadne Evrope, a nekoliko presuda Suda BiH i mnogi dokazi upućuju na to da je riječ o više od 15 miliona maraka.

Iako su ti automobili imali uredan dokaz o preferencijalnom porijeklu, odnosno da su proizvedeni u EU, čime su trebali biti oslobođeni carine (15% na ukupnu vrijednost automobila), UIO BiH je mimo zakona i procedura uzela milione iz džepova uvoznika, a u konačnici i građana BiH.

Uvoznici su godinama upozoravali da ono što radi UIO BiH u konkretnom slučaju nije u skladu sa zakonom, a njihova upornost na kraju je nagrađena s nekoliko presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH koji je poništio nezakonite odluke UIO i naredio donošenje novih. Suočena sa presudama državnog Suda BiH, UIO bi u narednom periodu trebala obeštetiti uvoznike, te im uz vraćanje novca platiti i zateznu kamatu. O kakvim se iznosima radi govori i podatak da je pojedinim uvoznicima na Jedinstvenom računu UIO BiH ostalo zarobljeno blizu 300.000 maraka.

MILIONSKA OTIMAČINA

Osim što su oštećeni uvoznici, najveću štetu, i to onu koja nikada neće biti nadoknađena, i danas trpe građani Bosne i Hercegovine koji plaćaju i po nekoliko hiljada maraka skuplje polovne automobile od zemalja u regionu.

Kako bismo što jednostavnije objasnili način na koji UIO BiH izigravanjem zakona uzima novac od uvoznika, a u konačnici i dali odgovor na krunsko pitanje zašto građani BiH plaćaju po nekoliko hiljada maraka skuplje polovne automobile, služićemo se prostom matematikom. Napominjemo da su razmjere otimačine po jednom automobilu uvezenom u BiH daleko veće od ovih koje predstavljamo, a sve naravno zavisi od procijenjene vrijednosti uvezenog automobila.

Ako uzmemo primjer (u našem slučaju) da je iz EU uvezen automobil čija je vrijednosti samo 1.000 eura, na njega treba platiti carinu od 15 posto, čime iznos raste na 1.150 KM. Na ovaj iznos se dodaje PDV od 17%. Dakle, tek se na carinu koja u suštini nije ni trebala biti ukalkulisana (jer je vozilo porijeklom iz EU), dodaje se i plaća PDV.

PDV osnovica je sada vrijednost vozila + nezakonita carina, odnosno 1.150 eura, na šta se naplaćuje 17%  PDV-a, odnosno 195,50 eura. Kada se sabere carina od 150 evra i PDV od 195,50 eura, dobije se iznos od 345,50 eura na, kako smo već napomenuli, automobil čija je vrijednost mizernih 1.000 evra.

Drugim riječima, da UIO BiH, koju su proteklih godina potresale mnoge afere, nije nezakonito obračunala carinu, na ovo vozilo bi se plaćao samo PDV na njegovu stvarnu vrijednost, odnosno oko 170 eura. Razlika između onoga što je UIO BiH stvarno naplatila (345,50 eura) i onoga što je po presudama Suda BiH trebala naplatiti (170 eura) upravo je novac koji je nezakonito uzet od uvoznika.

Dakle, UIO BiH naplaćuje više za 175,50 eura po vozilu za vrijednost od 1.000 eura. No, vozila koja se uvoze u BiH većinom su daleko veće vrijednosti, pa je i iznos veći.

Tako bi za vozilo koje je, npr., procijenjeno na 10.000 eura ovaj dio iznosio 1.750 eura – i u tim vrijednostima i po tim računicama su cifre koje je UIO BiH, kako je to utvrdio Sud BiH, nezakonito uzimala od uvoznika.

Ako znamo da se u BiH godišnje uveze oko 90.000 automobila, dolazimo do ukupne cifre na godišnjem nivou od nekoliko desetina miliona maraka koje je nezakonito inkasirala UIO BiH. Nažalost, odštetu će moći tražiti samo oni uvoznici koji su se upustili u višegodišnju pravnu borbu sa UIO BiH, dok su oni nezainteresovani ostali bez pravde.

Međutim, i ti uvoznici su sve ukalkulisali u ukupnu cijenu automobila, tako da su građani BiH ti koji na kraju trpe ogromnu štetu zbog neodgovornog i koruptivnog ponašanja odgovornih struktura u UIO BiH.

OKO 5.000 FAKTURA U HOLANDIJU

Prema podacima UIO BiH koji su u posjedu Valtera, gotovo trećina automobila se u ovom periodu uvozila iz Holandije, i sve je funkcionisalo normalno do 2023. godine.

Jedna od firmi preko koje se obavljao uvoz automobila iz Holandije bila je i firma EXIT autos. Ova firma, koja se za poslovanje u periodu 2015.- 2023. našla i u izvještaju SIPA-e predanom Tužilaštvu BiH, a o čemu je Valter i ranije pisao, navodno je posljednih godina imala urednu dozvolu Carinske uprave Holandije za posao koji je obavljala. EXIT autos je u skladu sa svojom djelatnošću izdavao fakture o preferencijalnom porijeklu vozila, odnosno da je automobil porijeklom iz EU. Vjerovatno uvidjevši da je u pitanju milionski kolač koji im izmiče pred nosom, UIO BiH je u aprilu 2023. poslala 5.000 faktura koje je izdala firma EXIT autos na ponovnu provjeru u Carinsku upravu Holandije.

Zatrpana ogromnim brojem zahtjeva (slične provjere rade i carinske uprave drugih država Balkana, ali šalju maksimalno 10 faktura na provjeru, op.a.), Holandija je na svih 5.000 zahtjeva odgovorila negativno, ne želeći se uopšte upuštati u detaljnije analize dokumentacije.

Na identičan način UIO BiH i danas traži provjere i od ostalih carinskih uprava zemalja EU izvoznica automobila, i svaki put se provjera vraćala kao negativna. Zahvaljujući ovoj „igranki“, UIO BiH se domogla višemilionskog iznosa na štetu uvoznika automobila (i građana u konačnici) kojima je na računima UIO BIH tako ostalo zarobljeno i po nekoliko stotina hiljada maraka.

U međuvremenu, određeni broj uvoznika odlučio je da progovori i da se javno suprotstavi nezakonitim aktivnostima UIO BiH, pa su sa svojim pravnim zastupnicima podnijeli tužbe i pokrenuli upravne postupke pred Sudom BiH.

To im se ne kraju isplatilo budući da je nekoliko konačnih odluka Apelacionog vijeća Suda BiH, od kojih je jedan u posjedu Valtera, potvrdilo da su uvoznici i njihovi pravni zastupnici sve vrijeme bili u pravu, odnosno da je UIO BiH kršeći carinski zakon naplatila od uvoznika višemilionske iznose, potpuno ignorišući način na koji se provjera porijekla automobila trebala vršiti.

PRESUDA APELACIONOG VIJEĆA SUDA BIH

U jednoj od presuda Apelacionog vijeća Suda BiH, kojom je UIO BiH naređeno da poništi prvostepeno rješenje kojim je bila odbijena žalba jednog uvoznika na plaćanje carine (jer je vozilo bilo porijeklom iz EU, a što je postala zvijezda vodilja za sve uvoznike u BiH i uopšte za slučaj milionske carinske otimačine novca), navodi se, između ostalog.

„U konkretnom slučaju, iz podataka spisa nesporno proizilazi da su carinski organi Holandije po zahtjevu Sektora za carine RC Banjaluka izvršili naknadnu provjeru dokaza o porijeklu-izjave na računu i da su obavijestili tuženi organ (UIO BiH) da je izjava na računu nepropisno izdata, pa se time ne može potvrditi da li vozilo ispunjava uslove za priznavanje porijekla iz EZ u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske zajednice i BiH. Osim te izjave, nije dato nikakvo pojašnjenje u čemu se sastoji nepropisnost u izdavanju računa. Na osnovu ovog akta provjere Holandske carine, carinski organi BiH su tužitelju (uvozniku) uskratili pravo na preferencijalno porijeklo pri uvoz predmetnog vozila. Iz dopisa carinskih organa Holandije, proizilazi da je izjava nepropisno izdata bez navođenja razloga u čemu se ogleda naznačena nepropisnost i šta izjava treba da sadrži da bi se cijenila, kao propisno izdata. Naime, na zemlji izvoznici- članici EZ je odgovornost da poduzme sve neophodne korake i provede materijalne dokaze, te na taj način izvrši provjere da li proizvod koji se uvozi sadrži elemnte koji čine zakonski osnov za primjenu povoljnijeg postupanja ili plakšice tj. Da li se u konkretnom slučaju mogu primijeniti mjere preferencijalnog tarifnog postupanja. Ovo posebno iz razloga što su navodi carinskih organa zemlje izvoznivce bez obrazloženja, a tužena na tako paušalan odgovor nije radi zaštite prava uvoznika zatražila objašnjenje iz kog proizilaze razlozi neispravnosti izjave na računu. Stoga odluka tuženog (UIO BiH) po nalaženju ovog sudskog vijeća nije pravilna i ne zasniva se na Zakonu o upravnom postupku BiH prema kojem se u postupu mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonito i pravilnog rješenja. Stoga se osnovano tužbom ukazuje da su carinski organi BiH propustili u konkretnoj stvari utvrditi odlučne činjenice od kojih zavisi pravilna primjena pravila o preferencijalnom porijeklu, te ispitati okonosti da li je u onretnom slučaju upravni orga trebao primijeniti odredbu Odluke o provođenju Zakona o carinskoj politici BiH, Zakona o postupku indirektnog oporezivanja i Zakona o upravnom postupku.

Dalje navode da „prema ocjeni ovog vijeća, sve iznesene činjenice a i praksa Evropskog suda pravde, upućuju na zaključak da carinski organi u konkretnoj stvari nisu sa dovoljno pažnje ispitali okolnosti primjene odredbe Zakona o carinskoj politici BiH, a provjera dokaza-izjava na računu za konkretno vozilo nije do kraja provedena, zbog čega je činjenično stanje u konkretnoj stvari ostalo nepotpuno utvđeno“.

„Na tu činjenicu je tužitelj (uvoznik) osnovano ukazivao, kako u tužbi, tako i u zahtjevu za preispitivanje odluke. Na taj način je došlo do povrede člana Zakona o upravnom postupku BiH iz razloga što prije donošenja pobijanog rješenja nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje konkretne upravne stvari, niti su dati valjani razlozi za odbijanje primjene Zakona o carinskoj politici BiH (utvrđivanje preferencijalnog statusa robe po osnovu administrativne saradnje). Iz gore navedenog osnovano se ukazuje da je na tužitelju (uvozniku) bio prevelik teret dokazivanje u pogledu ispravnosti izjava na računu od strane izvoznika, odnosno da je isti imao legitimno očekivanje u pravislnost izjava koja bi upućivala da uvezeno vozilo ima porijeklo iz zamlaja EU na koje se mogu prmijeniti povlastice. Po shvatanju ovog vijeća, iz akta carinskog organa zemlje izvoznice, se ne može utvrditi koja je dokumentacija dostavljena carinskim organima zemlje izvoznice, jer se to ne vidi iz dopisa koji je tužena (UIO BiH) putila carinskim organima Holandije. U ponovonom postupku carinski organi BiH će postupiti po primjedbama datim u ovoj presudi, obratiti se carinskim organima Holandije prevashodno s upitom da li je sporno da je predmetno vozilo EU porijekla ili ne, te će nakon pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, činjenica koje se odnose na provjeru predmetnog dokaza o prijeklu i nakon pravilne primjene materijalnih propisa donijeti pravilnu i zakonitu odluku“, navedeno je, između ostalog, u presudi.

VRAĆANJE NOVCA I PLAĆANJE MILIONSKE KAMATE

Za advokata Predraga Herbeza, pravnog zastupnika većeg broja uvoznika, dileme nema, UIO BiH dužna je da donese novo rješenje, a cca 15 miliona maraka koliko je naplaćeno od uvoznika sa pripadajućim zakonskim kamatama pretvoriće se u 30 miliona maraka.

„Sud BiH je u određenom broju predmeta već zauzeo jasan stav, poništavajući prvostepena rješenja i vraćajući postupke na ponovno odlučivanje, uz precizne smjernice kako treba pravilno utvrđivati činjenično stanje. To je važan signal da sudska praksa ide u pravcu zaštite zakonitosti i prava stranaka u postupku“, govori Herbez za Valter.

„U predmetima koji se odnose na uvoz vozila i postupanje Uprave za indirektno oporezivanje BiH, evidentno je postojanje ozbiljnih pravnih nedoumica i neujednačene prakse. Kao punomoćnik više uvoznika, mogu reći da se u velikom broju slučajeva donose odluke bez jasnog i potpunog obrazloženja, što je suprotno osnovnim principima upravnog postupka. Posebno je sporno to što se osporava dokumentacija koja dolazi od ovlaštenih organa drugih država, konkretno carinske uprave Kraljevine Holandije, a da pri tome ne postoji zvanična odluka tih organa kojom bi se takva dokumentacija dovela u pitanje. U pravnom smislu, takvo postupanje otvara ozbiljna pitanja pravne sigurnosti i povjerenja u međunarodni promet robe. Takođe, praksa masovnog slanja zahtjeva za provjeru poput slučaja sa hiljadama vozila bez jasne metodologije i prioriteta, dovodi do zastoja u postupcima i direktno nanosi štetu privrednim subjektima. Umjesto individualnog i argumentovanog pristupa svakom predmetu, svjedočimo generalizaciji koja nije zasnovana na konkretnim dokazima“, ističe banjalučki advokat Predrag Herbez.

On objašnjava da je presudama Apelacionog vijeća od kraja decembra 2025, početkom januara i februara 2026. i zadnjom presudom iz juna ove godine, Sud BiH ustanovio da je način na koji su carinski organi BiH vršili provjeru preferencijalnog dokaza o porijeklu automobila bio nezakonit i u tom pravcu su naložili carinskim organima BiH da upotpune postupak.

Herbez dodaje i kako uvođenje obaveze polaganja depozita u situacijama gdje već postoji potpuna i validna dokumentacija, predstavlja nesrazmjernu mjeru koja dodatno opterećuje privrednike. Takva praksa može imati elemente preventivnog kažnjavanja, što nije svrha upravnog postupka.

„Naši klijenti trpe značajne finansijske posljedice, sredstva su im blokirana, poslovanje otežano, a postupci traju godinama. Uprkos tome, odlučni su da svoja prava zaštite pravnim putem, kroz institucije sistema. Smatram da je neophodno uspostaviti jedinstvenu i transparentnu praksu, zasnovanu na važećim propisima i međunarodno priznatim dokumentima. Samo na taj način može se vratiti povjerenje privrede u institucije i obezbijediti stabilno poslovno okruženje. Na kraju, poruka je jasna, zakon mora biti isti za sve, a postupci zasnovani na činjenicama i dokazima, a ne na proizvoljnim procjenama ili neujednačenoj praksi“, zaključuje Herbez.

SVE UPUĆUJE NA VELIKI KRIMINAL

Tarik Dizdarević, vlasnik dirme AS Roto iz Velike Kladuše, jedan je od oštećenih uvozika. UIO BiH je njegovoj firmi „zarobila“ 280.000 maraka na ime carina za uvoz automobila iz EU.

„Već više od sedam godina bavimo se prodajom vozila, a saradnju sa firmom EXIT Autos iz Holandije započeli smo 2022. Riječ je o kompaniji koja je od holandske carinske uprave dobila ovlaštenje za izvoz polovnih vozila i koja ta ovlaštenja ima i danas. U početku je sve funkcionisalo bez problema, plaćanja su vršena uredno, dokumentacija je bila čista, a saradnja korektna. Međutim, odjednom dolazi do naglog obrta. Carinske ispostave u BiH u jednom danu šalju čak 5.000 vozila na provjeru. Umjesto pravovremene obrade, zahtjevi su mjesecima stajali bez odgovora da bi potom stigle negativne ocjene, bez jasnog obrazloženja. Posebno naglašavam da holandska carinska uprava nikada nije donijela odluku kojom se EXIT Autosu oduzima status ovlaštenog izvoznika. Istovremeno, ista firma nesmetano posluje u zemljama Balkana, odnosno Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori. Vlasnica je, suočena s pritiscima iz BiH, odlučila da se povuče i nastavi rad u drugim državama gdje nema problema sa uvoznicima“, priča Dizdarević za Valter.

On podsjeća na primjere iz Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, gdje se i danas radi sa EXIT Autosom. Tamošnje carine, kako kaže, pošalju do 10 faktura na provjeru, i sve se vraćaju kao uredne.

„Postavlja se logično pitanje, kako je moguće da su dokumenti validni u svim drugim državama, a samo u BiH nisu? Dodatno, zahtjev da se provjeri 5.000 dokumenata predstavlja ogroman administrativni teret koji je praktično nemoguće završiti u kratkom roku. Smatramo da je trebalo jasno definisati u čemu je problem, a ne donositi paušalne odluke. Postavlja se i pitanje da li je cilj bio stvaranje prostora za novu, ’podobnu’ firmu koja bi preuzela tržište, s obzirom na to da je EXIT Autos držao oko 80 posto izvoza. Kada je riječ o našoj firmi, na računima UIO BiH trenutno je blokirano oko 280.000 KM. Očekujemo odluke Suda BiH i vjerujemo u pozitivan ishod. Za svako vozilo posjedujemo kompletnu dokumentaciju, dokaz o porijeklu, homologaciju, COC dokument sa svim tehničkim podacima i brojem šasije“, ističe Dizdarević.

Kaže da poseban problem predstavlja neujednačena praksa carinskih ispostava u BiH, „jer se za isto vozilo mogu dobiti potpuno različite procjene, a razlike idu i do 3.000 KM“.

„U Hrvatskoj takvih odstupanja nema, jer postoji jasan i jedinstven sistem obračuna. Kod nas procjene često zavise od pojedinačnih službenika, što otvara prostor za sumnje i nejednak tretman. Takođe, uvoznici nisu jednako tretirani. Neki su pod stalnim kontrolama i provjerama svake fakture, dok se drugi gotovo uopšte ne kontrolišu. Postavlja se pitanje po kojim kriterijumima se to odlučuje? Mi se borimo pravnim putem, kroz sudove i advokate, jer želimo da ostanemo i radimo u svojoj državi. Redovno izmirujemo obaveze i poslujemo transparentno. Iako je sistem spor i često obeshrabrujući, vjerujemo da su promjene moguće. Potrebna je veća solidarnost među uvoznicima kako bi se uspostavio pravedniji sistem“, zaključuje Dizdarević.

Konkretna pitanja uputili smo i UIO BiH, odakle su nam odgovorili tek nakon naše urgencije. Ako odbijemo sve ono što piše u važećim zakonima, i dio nedostajećih odgovora na konkretna pitanja, njihov odgovor možemo svesti na sljedeće:

„Sektor za poslovne usluge je nadležan za vođenje evidencije o prometu po depozitnim računima za osiguranje duga po komercijalnim bankama, po svim osnovama u skladu sa navedenim propisima. Ne vode se posebne evidencije po vrsti depozitne uplate (carinska deklaracija, deklaracija za privremeni smještaj, upis u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza i ostalo). Ukupan iznos uplaćenih gotovinskih depozita na račune iznosio je 18.130.179,34 KM, a u okviru kojeg iznosa shodno odlukama, rješenjima, nadležnih organizacionih jedinica UIO BiH, Sektor za poslovne usluge izvršava povrate gotovinskog depozita licima koja su uplatila depozit ili novčana sredstva prenosi na račune javnih prihoda“, naveli su iz UIO BiH.

Pitanja smo uputili i Tužilaštvu BiH, pitajući ih da li su upoznati s činjenicom da je Apelaciono vijeće Suda BiH utvrdilo nezakonitosti u postupanju UIO BiH kada je u pitanju naplata višemilionskog iznosa od uvoznika automobila u BiH koje bi u konačnici poreske obveznike BiH moglo koštati desetine miliona maraka na ime izgubljenih sporova.

Iz Tužilaštva BiH su na upit Valtera odgovorili „da sve institucije i pojedinci koji utvrde postojanje elemenata kaznenih/krivičnih djela, uključujući i UIO BiH i Pravobranilaštvo BiH, mogu ta saznanja prijaviti nadležnim policijskim ili tužiteljskim agencijama“.

„Do sada nismo imali prijava koje se odnose na navedeno“, navodi se u odgovoru Tužilaštva BiH.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

DOSSIER VALTERA: Poslovna imperija Radovana Đurića

MIRO DŽAKULA, KRALJ NEKRETNINA: Kako je vlasnik granapa postao jedan od najbogatijih ljudi u BiH (VIDEO PRIČA)

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!