NAKON DVADESET GODINA VLASTI SNSD-a: RS se prazni brzinom jednog grada godišnje

Ovih dana aktivisti SNSD-a dijele prehrambene pakete penzionerima. Međutim, ti paketi nisu namijenjeni svim penzionerima. Nisu ih dobili ni svi oni koji žive od najnižih penzija, kojih je u Republici Srpskoj oko 19.000. Budući da podjela nije javno oglašena, ostalo je otvoreno pitanje po kojim kriterijima su određeni korisnici.

Istovremeno, Aco Stanišić, poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS i direktor JP Elektrodistribucija Pale, najavio je donaciju 6.000 koka nosilja, vrijednu oko 100.000 KM, iz budžeta javnog preduzeća kojim rukovodi.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, obilazeći stranačke skupove, slave i parastose širom RS, javnosti se predstavlja i kroz slike svakodnevnog života. Jedna od njih prikazuje ga kako u automobilu jede mesni narezak iz konzerve, vadeći meso nožem, uz poruku o bliskosti s „običnim čovjekom“.

SVE POČELO DRUGIM DODIKOVIM DOLASKOM NA VLAST 2006.

Ovakvi potezi nisu neuobičajeni uoči izbora. Bosna i Hercegovina nalazi se u predizbornoj godini. Zvanična kampanja još nije počela, ali političko pozicioniranje već traje. Najavljuju se povećanja penzija, boračkih naknada, plata u javnom sektoru, izgradnja vodovoda i asfaltiranje puteva. Međutim, iza predizbornih obećanja ostaje ključno pitanje: kakav je stvarni bilans višegodišnje vlasti SNSD-a u RS-u i njegovog učešća u vlasti na državnom nivou?

Odgovor na to pitanje ne može se tražiti samo u političkim porukama i kampanjskim obećanjima. On se mora tražiti u mjerljivim pokazateljima odnosno demografskim trendovima, ekonomskim rezultatima, zakonima koji su usvojeni ili blokirani, kao i odnosu prema reformama koje su od značaja za građane.

Tokom aktuelnog saziva Narodne skupštine RS održano je 40 posebnih i svega 19 redovnih sjednica.

Posebne sjednice, osim onih posvećenih budžetu i rebalansima budžeta, uglavnom su bile obilježene raspravama o ugroženosti RS-a, zaštiti entitetskog interesa i položaju srpskog naroda. Usvajane su deklaracije i rezolucije koje su imale političku težinu, ali često ograničene ili nikakve direktne pravne posljedice.

Takva praksa postala je jedan od prepoznatljivih elemenata političkog djelovanja SNSD-a – dominantno bavljenje pitanjima identiteta i političke zaštite entiteta, dok su ekonomske i socijalne teme često ostajale u drugom planu.

Jedan od primjera koji je izazvao posebnu pažnju bila je odluka Narodne skupštine RS da izgradnju Pelješkog mosta proglasi pitanjem od vitalnog interesa RS.

Taj slučaj pokazao je širinu tumačenja instituta vitalnog interesa i način na koji se ovaj mehanizam koristio u političkim raspravama. Istovremeno, pitanja koja direktno utiču na svakodnevni život građana – životni standard, cijene, odlazak stanovništva i dostupnost javnih usluga – ostajala su manje prisutna u političkom fokusu.

Upravo zato procjena političkog učinka jedne vlasti zahtijeva izlazak izvan okvira političke retorike. Ključno pitanje nije koliko je puta neka tema proglašena pitanjem nacionalnog interesa, nego kakve su posljedice takve politike ostavile na društvo i ekonomiju. Ako se politički učinak jedne vlasti mjeri posljedicama koje ostavlja na društvo, onda su demografski pokazatelji jedan od najvažnijih pokazatelja njenog uspjeha ili neuspjeha.

RS OSTALA NA MANJE OD MILION STANOVNIKA

Republika Srpska, kao i cijela Bosna i Hercegovina, već godinama suočava se s izraženim padom broja stanovnika. Profesor demografije Stevo Pašalić navodi da je, prema procjenama zasnovanim na baznoj demografskoj jednačini, RS krajem 2025. godine imala oko 980.000 stanovnika, što je za oko 15.000 manje nego godinu ranije.

Istovremeno, prema njegovim procjenama, RS godišnje napusti oko 10.000 ljudi. Dodatni problem predstavlja i niska stopa ukupnog fertiliteta, koja iznosi oko 1,51. Za prostu reprodukciju stanovništva potrebna je stopa od najmanje 2,1, što znači da postojeći prirodni trendovi dugoročno vode daljem smanjenju broja stanovnika.

Demografski pad nije samo statistički problem. On direktno utiče na tržište rada, penzioni sistem, obrazovanje, zdravstveni sistem i ukupni razvojni potencijal jednog društva.

Razlozi zbog kojih ljudi odlaze višestruki su i ne mogu se svesti samo na ekonomiju. Međutim, među najčešće navođenim faktorima su niska primanja, nesigurnost zaposlenja, partokratski način zapošljavanja, osjećaj nejednakosti pred institucijama i nedostatak povjerenja u sistem. Posebno zabrinjava činjenica da ne odlaze samo pojedinci. Sve češće odlaze cijele porodice, uključujući mlade i radno sposobno stanovništvo, što dodatno ubrzava negativne demografske trendove.

Novinar Željo Raljić smatra da upravo demografska slika predstavlja jedan od ključnih pokazatelja političkog bilansa SNSD-a nakon više od dvije decenije vlasti.

„Za 20 godina vlasti u Republici Srpskoj Milorad Dodik i njegov SNSD nemaju se baš čim pohvaliti“, kaže Raljić.

On podsjeća da su u tom periodu izgrađeni određeni infrastrukturni objekti, među kojima navodi Administrativni centar Vlade RS, autoputeve Banja Luka – Gradiška i Banja Luka – Doboj te pojedina institucionalna sjedišta. Međutim, prema njegovoj ocjeni, način na koji su ti projekti realizovani ostavlja otvorena pitanja o trošenju javnog novca, odnosu prema javnim nabavkama i odgovornosti institucija.

„Na par velikih objekata koji su izgrađeni u tom periodu izvučen je ogroman novac iz budžeta uz pomoć dvorskih tajkunskih firmi, a da za to niko nije odgovarao“, navodi Raljić. Prema njegovom mišljenju, materijalni objekti nisu jedino mjerilo političkog učinka.

„Ostavština Milorada Dodika i SNSD-a koja nije vidljiva golim okom mnogo je pogubnija po građane Republike Srpske“, smatra Raljić.

On posebno ističe posljedice dugotrajnih političkih kriza, polarizacije društva i nacionalne retorike koja, prema njegovoj ocjeni, nije doprinijela rješavanju ekonomskih i socijalnih problema.

MANUPULACIJE S PITANJEM UKIDANJA AKCIZA NA GORIVO

Bez obzira na političke stavove o radu pojedinih vlasti, činjenica je da se RS danas suočava s ozbiljnim demografskim izazovima, nedostatkom radne snage i kontinuiranim odlaskom stanovništva. To pitanje postaje posebno važno jer se dugoročni razvoj jednog društva ne može zasnivati samo na političkoj stabilnosti institucija, nego i na sposobnosti da ljudima ponudi sigurnu perspektivu.

U tom kontekstu posebno se postavlja pitanje odnosa između političkih prioriteta i svakodnevnih potreba građana. Dok su političke teme koje se odnose na status RS često dominirale javnim prostorom, pitanja životnog standarda, plata, cijena i ekonomskih prilika ostajala su među najvećim izazovima za stanovništvo.

Upravo na tim pitanjima vidi se razlika između političkog narativa i konkretnih politika. Ta razlika posebno dolazi do izražaja kada se analiziraju odluke koje su direktno mogle uticati na životni standard građana.

Političke poruke najčešće se formulišu kroz govore, saopšenja i predizborna obećanja. Međutim, stvarni prioriteti političkih stranaka najjasnije se vide kroz odluke koje donose u institucijama.

Upravo zato važan dio analize rada SNSD-a predstavlja način na koji su njegovi predstavnici glasali o zakonima koji su mogli direktno uticati na životni standard građana RS i cijele BiH. Jedno od najvažnijih ekonomskih pitanja u BiH tokom 2022. bilo je pitanje privremenog ukidanja akciza na gorivo.

Nakon početka rata u Ukrajini došlo je do snažnog rasta cijena energenata na evropskom tržištu. Posljedice tog rasta brzo su se prenijele i na BiH. Povećanje cijena goriva nije pogodilo samo vozače, nego je imalo širi efekt na cijelu ekonomiju – rasli su troškovi transporta, cijene hrane i osnovnih proizvoda, kao i troškovi poslovanja privrede.

U takvim okolnostima prijedlog izmjena Zakona o akcizama, kojim bi se privremeno ukinule akcize na gorivo, predstavljen je kao mjera koja bi mogla ublažiti pritisak na građane i privredu. Prijedlog je dobio podršku većine poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Podršku su u prvom čitanju dali i delegati SNSD-a u Domu naroda.

Međutim, u nastavku zakonodavnog procesa podrška je izostala. Predstavnici SNSD-a tvrdili su da tekst zakona nije identičan onome koji je usvojen u Predstavničkom domu, te su ukazivali na moguće posljedice po budžetske prihode i finansijsku stabilnost RS. Argument o očuvanju budžetske stabilnosti predstavljao je osnovni razlog zbog kojeg SNSD nije podržao konačno usvajanje izmjena.

SVE JE PROMJENJIVO SEM DEJTONA I STOPE PDV-a

Kritičari takvog stava ukazivali su da je u trenutku snažnog rasta cijena prioritet morao biti ublažavanje posljedica inflacije za građane i privredu, posebno imajući u vidu da bi mjera bila privremena.

Četiri godine kasnije pitanje cijena goriva ponovo je otvoreno u kontekstu rata na Bliskom Istoku i novih međunarodnih poremećaja na tržištu energenata. I tada je ponovo izostala podrška privremenom ukidanju akciza na gorivo.

Vlada RS je, kao alternativnu mjeru, omogućila određeno umanjenje cijene goriva za građane RS-a uz predočenje identifikacionog dokumenta na benzinskim pumpama u ovom entitetu. Međutim, efekti takve mjere bili su ograničeni. Njome nije promijenjen sistem oporezivanja goriva niti su riješeni osnovni uzroci rasta cijena.

Sličan primjer predstavlja rasprava o uvođenju diferenciranih stopa PDV-a.

BiH ima jedinstvenu stopu PDV-a od 17 posto, kojom se oporezuju i osnovne životne namirnice, dječija hrana i lijekovi, ali i proizvodi koji spadaju u kategoriju luksuzne potrošnje.

U periodu snažnog rasta inflacije otvoreno je pitanje da li takav sistem predstavlja dodatno opterećenje za građane s najnižim prihodima. Razlog je jednostavan, jer domaćinstva s manjim primanjima najveći dio svog novca troše upravo na osnovne životne potrebe, pa jedinstvena stopa PDV-a proporcionalno više opterećuje njihov kućni budžet.

Prijedlozi za uvođenje diferenciranih stopa PDV-a išli su u pravcu smanjenja poreza na osnovne životne proizvode, dok bi se viša stopa primjenjivala na luksuznu robu. SNSD je u javnim nastupima isticao potrebu zaštite građana od posljedica inflacije i rasta cijena. Međutim, kada su konkretna zakonska rješenja došla pred institucije, podrška takvim izmjenama nije osigurana. Time je zadržan postojeći poreski model, iako je pitanje njegove socijalne pravednosti ostalo otvoreno.

Ovi primjeri pokazuju jedan od ključnih elemenata političkog djelovanja SNSD-a;  između deklarativne podrške mjerama koje bi trebale zaštititi građane i konkretne institucionalne podrške tim mjerama često je postojala značajna razlika.

Analiza glasanja ne može sama objasniti sve političke motive jedne stranke, ali može pokazati prioritete koji se potvrđuju u praksi.

Pored ekonomskih pitanja, jedan od najvažnijih pokazatelja političkih prioriteta jeste odnos prema reformi pravosuđa i jačanju vladavine prava.

GUBITAK DESETINA MILIONA IZ EU FONDOVA

Funkcionalan pravosudni sistem predstavlja jedan od osnovnih uslova za razvoj demokratskog društva, zaštitu građana i stvaranje sigurnog ekonomskog ambijenta. Za investitore, ali i za same građane, povjerenje u institucije ne zavisi samo od postojanja zakona, nego i od toga da li se oni jednako primjenjuju na sve.

Upravo zbog toga reforma pravosuđa godinama predstavlja jednu od ključnih obaveza BiH  na evropskom putu.

Evropska unija insistira na većoj transparentnosti rada pravosudnih institucija, jasnijim kriterijima odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija, efikasnijim mehanizmima kontrole sukoba interesa, kao i unapređenju sistema provjere imovine sudija i tužilaca. Posebna pažnja posvećena je reformi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, institucije koja ima ključnu ulogu u izboru i disciplinskoj odgovornosti sudija i tužilaca.

Kritike postojećeg sistema godinama su se odnosile na nedovoljnu transparentnost pojedinih procesa, pitanje odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija i potrebu jačanja mehanizama kontrole. Međutim, upravo su reforme u ovoj oblasti bile predmet značajnih političkih neslaganja.

SNSD je osporavao pojedina rješenja koja su se odnosila na nadležnosti institucija BiH, način kontrole imovine nosilaca pravosudnih funkcija i određene mehanizme predviđene evropskim reformskim paketima.

Argument koji je stranka često isticala odnosio se na zaštitu ustavnih nadležnosti RS i protivljenje prenosu dodatnih ovlasti na nivo BiH. S druge strane, zagovornici reforme ukazivali su da određeni standardi moraju biti jedinstveni na nivou cijele države ukoliko BiH želi napredovati u procesu evropskih integracija. Rezultat višegodišnjih političkih neslaganja bio je usporavanje usvajanja reformskih zakona koji su bili dio evropske agende.

Posljedice nisu ostale samo na nivou odnosa između političkih institucija. Zbog neusvajanja određenih reformskih mjera BiH nije u potpunosti ispunila uslove za korištenje dijela sredstava iz evropskih finansijskih programa namijenjenih zemljama zapadnog Balkana.

Gubitak ili odlaganje pristupa tim sredstvima predstavlja direktan razvojni problem. Evropski fondovi nisu namijenjeni samo državnim institucijama, nego projektima koji trebaju unaprijediti infrastrukturu, energetiku, digitalizaciju, privredu i javne usluge.

POLITIČKE BLOKADE KAO MODUS OPERANDI

Zbog toga posljedice političkih blokada ne ostaju u parlamentarnim salama. One se mogu odraziti na mogućnosti razvoja svih dijelova BIH, uključujući i RS. Upravo se na ovom pitanju vidi jedna od osnovnih dilema političkog modela koji SNSD zastupa. Stranka insistira na zaštiti institucionalne autonomije RS kao osnovnom političkom cilju, ali se postavlja pitanje u kojoj mjeri takav pristup doprinosi rješavanju problema koji direktno utiču na svakodnevni život građana. Za većinu građana pitanje reforme pravosuđa nije pitanje nadležnosti institucija, nego pitanje da li mogu očekivati jednaku zaštitu pred zakonom, efikasno sudstvo i odgovornost onih koji obavljaju javne funkcije.

U tom smislu, odnos prema reformama iz evropske agende predstavlja jedan od važnih pokazatelja šireg političkog pristupa SNSD-a – prioriteta koji se daju institucionalnim i identitetskim pitanjima u odnosu na reforme koje bi trebale unaprijediti funkcionisanje sistema.

Analiza dugogodišnje politike SNSD-a ne može se završiti bez pitanja o ideološkoj transformaciji same stranke. Savez nezavisnih socijaldemokrata nastao je kao politička opcija koja je svoj identitet gradila na vrijednostima socijaldemokratije, društvene odgovornosti i evropske političke tradicije. Međutim, tokom godina djelovanja, posebno nakon konsolidacije vlasti pod rukovodstvom Milorada Dodika, politički fokus stranke sve više se pomjerao prema nacionalnim pitanjima, zaštiti entitetskih nadležnosti i snažnoj identitetskoj mobilizaciji.

To ne znači da nacionalna pitanja nisu legitimna tema političkog djelovanja. Međutim, promjena ravnoteže između socijalnih, ekonomskih i identitetskih politika postala je jedno od ključnih obilježja razvoja SNSD-a.

Upravo zbog toga relevantna je i odluka Socijalističke internacionale, koja je 2012. godine isključila SNSD iz svojih redova nakon prethodne suspenzije 2011. godine.

Kao razlozi navedeni su izostanak napretka u političkom djelovanju i retorici stranke, uz ocjenu da su nacionalizam i elementi ekstremističke retorike i dalje prisutni u njenom javnom djelovanju.

Tadašnji član Glavnog odbora SNSD-a Lazar Prodanović odgovorio je da je nacionalna retorika dio legitimnog političkog interesa stranke kao predstavnika jednog od konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

Ta reakcija pokazala je i širi politički proces kroz koji je SNSD prolazio – od stranke koja se pozicionirala unutar evropske socijaldemokratske tradicije, prema stranci čiji se politički identitet dominantno vezuje za nacionalnu politiku i zaštitu interesa RS.

OKO 10.000 ODLAZAKA GODIŠNJE JASAN POKAZATELJ

Dvije decenije vlasti SNSD-a u RS predstavljaju dovoljno dug period da se politički učinak jedne stranke ne procjenjuje samo kroz predizborne poruke, infrastrukturne projekte ili deklarativne političke ciljeve, nego kroz šire društvene pokazatelje.

Demografski trendovi pokazuju kontinuirano smanjenje broja stanovnika, odlazak radno sposobnog stanovništva i suočavanje s problemom niske stope nataliteta. Ekonomski pokazatelji ukazuju na izazove koji se odnose na životni standard, sigurnost zaposlenja i rast troškova života. Istovremeno, odnos prema reformskim zakonima pokazuje da su politički prioriteti često bili usmjereni na pitanja institucionalne nadležnosti i identitetske politike.

To ne znači da pitanja ustavnog položaja RS ili odnosa između različitih nivoa vlasti nisu legitimna politička pitanja. Ona su sastavni dio složenog ustavnog uređenja BiH. Međutim, dugoročni politički učinak svake vlasti mjeri se i sposobnošću da odgovori na probleme koji direktno određuju kvalitet života građana.

Upravo se na tom mjestu pojavljuje najveći raskorak između političke retorike i društvene stvarnosti.

SNSD je tokom godina uspio izgraditi snažan politički identitet zasnovan na predstavljanju sebe kao ključnog zaštitnika interesa RS i srpskog naroda. Ta strategija omogućila je dugoročnu političku dominaciju i snažnu mobilizaciju biračkog tijela. Istovremeno, pitanja koja najviše utiču na svakodnevni život građana često su ostajala u drugom planu. Problemi odlaska stanovništva, ekonomskih prilika, korupcije, funkcionisanja institucija i povjerenja u pravosuđe nisu nestali usljed političke dominacije nacionalnih tema.

Upravo zato predizborna obećanja, poput povećanja penzija, pomoći pojedinim kategorijama stanovništva ili lokalnih infrastrukturnih projekata, treba posmatrati u širem kontekstu. Ona mogu imati neposredan značaj za pojedince i zajednice, ali sama po sebi ne daju odgovor na pitanje dugoročnog razvoja društva.

Najvažnije političko pitanje koje se nameće nije samo šta je jedna vlast obećala, nego šta je tokom dugog perioda upravljanja uspjela promijeniti u životima većine građana. Kada se analiziraju odluke o ekonomskim mjerama poput akciza i PDV-a, odnos prema evropskim reformama, stanje pravosuđa i demografski pokazatelji, dobiva se složenija slika od one koju nude predizborni narativi.

SNSD ostaje najutjecajnija politička snaga u RS, ali se istovremeno suočava s pitanjem da li politički model zasnovan prije svega na identitetskoj mobilizaciji može dugoročno odgovoriti na društvene i ekonomske izazove.

Budući izborni ciklus zato neće biti samo procjena podrške jednoj političkoj stranci. Biće i svojevrsno izjašnjavanje građana o tome da li je postojeći model upravljanja, nakon više od dvije decenije, ponudio dovoljno odgovora na pitanja koja određuju njihovu svakodnevicu.

U konačnici, politički bilans jedne vlasti ne određuje samo broj mandata, održanih sjednica ili izgrađenih objekata. Njega određuje i odgovor na jednostavno pitanje: da li građani u društvu kojim se upravlja vide dovoljno razloga da u njemu ostanu, rade i grade svoju budućnost.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

JEDAN PONUĐAČ, JEDAN UGOVOR: Firma bliska SNSD-u u jednom danu ugovorila poslove u vrijednosti oko 10 miliona KM

SVI NAŠI PREDSJEDNICI: Od ratnih zločinaca, preko cirkusanata, do bjegunaca od pravde

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————