TANJA TOPIĆ: 140 miliona razloga za predizbornu glumu

Evropska unija je naivno posvećena evropskom putu BiH, oslobađajući, baš nekako čudno u predizborno vrijeme, nešto više od 140 miliona eura bespovratnih sredstava.

Šta se krije iza neočekivanog poteza i inicijative rukovodeće trojke Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PS BiH) da u hitnu proceduru upute Prijedloge zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH i Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću?

Da li su Kemal Ademović, Dragan Čović i Nikola Špirić preko noći postali „evropejci“ i odlučili da Bosnu i Hercegovinu uvedu u novi talas evropskog zamaha, ili slušaju naloge partijskih šefova pošto su cijelu evropsku godinu prespavali? Neki i sopstvene.

Možda je sve predizborna igra, kojom bi se po ko zna koji put evropski zvaničnici „preveli žedni preko vode“ i odobrovoljili da u potpunosti ne ukinu sredstva namijenjena Bosni i Hercegovini. Istina, nekima ta sredstva i nisu potrebna jer im nacionalni ponos ne dopušta da se zadovolje mrvicama sa stola egoistične Evrope i prodaju nacionalni ponos za sitne pare, koje ionako moraju vraćati. Barem kako to vide iz sopstvene perspektive.

Ta sopstvena perspektiva domaćih političara je javno indiferentna, ona iskazuje prezir pojedinih političara kako prema Evropskoj uniji, ali tako i prema vladavini prava, koja se našla u središtu bitke protiv usvajanja ovih zakona. A samo na njih se čeka, kao i na imenovanje glavnog pregovarača sa EU.

U isto vrijeme, ta Evropska unija je naivno posvećena evropskom putu BiH, oslobađajući, baš nekako čudno u predizborno vrijeme, nešto više od 140 miliona eura bespovratnih sredstava.

TANJA TOPIĆ: Pravosuđe u BiH – između lisice i kiselog grožđa

Istina, Predsjedništvo BiH je ažurno ratifikovalo IPA paket za period 2025-2027. Dobro će doći ta finansijska injekcija u godini izbora, kao i prostor za sve one reforme koje godinama zjape kao mrtvo slovo u praznim obećanjima iz reformskog zamaha i usklađivanja sa evropskim standardima. Baš evropski zvuči obećanje da će se sredstva utrošiti na projekte ekonomskog razvoja, jačanje institucija i provođenje ključnih reformi. Bolje je ovdje ne raditi inventuru, jer bismo u konačnici došli do brojnih neispunjenih obećanja i shvatili da tapkamo u mjestu.

Baš kao i sa zakonima o Sudu BiH i Zakonu o visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Jer su tehnička pitanja, kao što je sjedište pojedinih institucija, pretvorena u visoko rizična politička i nacionalna pitanja, na kojima se testiraju patriotizam i posvećenost nacionalnom biću. Ali i potvrđuje teza prema kojoj onaj ko politički drži pravosuđe pod kontrolom može vladati dok god traju reforme – beskonačno dugo.

Podsjećanja radi (za one koji imaju kratko pamćenje), treba reći da je riječ o zakonima koje je Ministarstvo pravde BiH odavno predložilo, uz odlučno odbijanje Vijeća ministara, posebno onih ministara koji dolaze iz stranke čiji član ih je u Domu naroda stavio u hitnu proceduru. I nije to jedina nelogičnost i raskorak između riječi i djela.

Problem je kako sada Srbima objasniti da ste političku borbu posvetili gašenju i zabrani VSTV-a,tražili prije godinu dana osnivanje sopstvene entitetske institucije i rezolutno zahtijevali povlačenje svih Srba iz te institucije, da biste pod ovim naglim „evropskim prosvjetljenjem“ tražili premještanje sjedišta u entitet i povećanje broja članova. Prije godinu, Milorad Dodik je, u duhu evropskih vrijednosti“ i u naletu bijesa, zaprijetio svim osobama zaposlenim u državnim pravosudnim institucijama oduzimanjem imovine u Republici Srpskoj, ukoliko nastave da rade u njima.

Dodik je tadašnju ideju pojasnio:

„Ima i jedna ideja, što se meni sviđa. Nismo to ugradili u krivični zakon, a moguće je da ćemo ugraditi. Svako ko nastavi da radi i uzurpira mjesto Republici Srpskoj, jer to dobija RS, a ne oni, izučavamo način da im u RS-u konfiskujemo imovinu. To ćemo u narednim mjesecima uraditi, pa oni su pravnici i neka dokazuju da su u pravu“.

Privatna imovina i pravo na rad našli su se na udaru onoga što se sviđa jednom partijskom šefu, dok su njegove ideje u međuvremenu evoluirale u neke nove, naprednije. Baš kao što su evoluirala i shvatanja pojedinih evropskih zvaničnika.

Napokon su i oni progledali – shvativši da domaći političari uopšte nisu zainteresovani za EU:

„Nažalost, izgubljeno je mnogo vremena. Sjećam se marta 2024.. Tada još nisam bio u BiH, ali sam se pripremao za svoj mandat. I dalje se sjećam slika ljudi širom zemlje koji su slavili odluku o otvaranju pregovora i nosili zastave. Dvije i po godine kasnije moram iskreno reći da je razočaravajuće što nekoliko osnovnih koraka, koji su odavno trebali biti završeni, još nije urađeno. Istovremeno, BiH je ušla u jedan od najtežih političkih perioda u posljednjih 30 godina. Imali smo ozbiljnu političku krizu, raspad državne koalicije prije više od godinu, ali i brojne druge unutrašnje i geopolitičke izazove. Ne navodim to kao opravdanje, samo želim reći da je u zemlji sa tako složenim sistemom, kakva je BiH, sve mnogo teže kada nema međusobnog povjerenja i dijaloga među političkim akterima“, nedavno je svoje iskustvo sa BiH na evropskom putu opisao Luiđi Soreka, šef Delegacije EU u BiH.

Ono što sigurno znamo i što se već sada vidi, pitanje integracije u EU i reforme jednostavno nisu na izbornoj agendi političkih partija. Dalek je to i zahtjevan put, koji će domaći političari svakako zamagliti što legitimnim predstavljanjem, što teorijama o raspadu Evropske unije i gubljenjem nadležnosti, što neiscrpnim amandmanskim djelovanjem, istovremeno lobirajući u Sjedinjenim Američkim Državama za nezavisnost entiteta.

Što je u osnovi protivustavno, ali i protivrječno evropskom putu. Saga usvajanja zakona u Bosni i Hercegovini obavezno uključuje amandmansko djelovanje, što znači da EU neće lako poći za rukom da nas ugura u tu „mrsku organizaciju“.

NERZUK ĆURAK: Čas anatomije

Ono što je sigurno tačno, jednostavno, Evropska unije nije primamljiva pojedinim političarima i nikako ne može da se nametne političkim vođama pojedinih entičkih skupina, jer njihove prostore apsolutne vladavine želi pokoriti tamo nekom zapadnom izmišljotinom – vladavinom prava, jer ista „hoće centralizaciju Bosne i Hercegovine“, jer hoće pokoriti „našu imovinu“, pri čemu isti političari sebi daju za pravo da „konfiskuju“ svetu privatnu imovinu kada pojedinci nisu u službi „bildanja nacionalnih mišića“.

Činjenice su neumoljive kad je riječ o „nedostatku političke volje“: na papiru su dogovorena 113 reformskih koraka. Proces je stao onog trenutka kada je trebalo postići konkretne političke dogovore, isplata evropskih sredstava nije ni otpočela. Od usvajanja Reformske agende u novembru prošle godine do današnjeg dana nije počelo njeno provođenje.

Pitanje je zašto su evropski zvaničnici godinama okretali glavu, da bi, čini se kasno, shvatili da bosanskohercegovački političari ne žele u Evropsku uniju. Izgubljeno je nepovratno mnogo vremena, održavajući privid reformskog zamaha.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

PORICANJE KAO RAZARAČ DRUŠTVA: Kada će Bosna i Hercegovina dočekati svog Willyja Brandta

ENERGETSKA TRANZICIJA ZA ODABRANE: Dok građani čekaju priključak, veliki solarni igrači dobijaju milionske poslove (KRATKI FILM)

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!