ENERGETSKA TRANZICIJA ZA ODABRANE: Dok građani čekaju priključak, veliki solarni igrači dobijaju milionske poslove (KRATKI FILM)

Energetska tranzicija je jedan od temelja svih evropskih tranzicija koja, uz ostalo, predviđa da prosumer – građanin koji električnu energiju proizvodi za vlastite potrebe – njen višak predaje u elektroenergetsku mrežu. Međutim, u Federaciji BiH njegovo provođenje prati niz administrativnih, tehničkih i regulatornih prepreka.

Istraživački tim Valtera

Dok Evropska unija građane sve više pretvara u aktivne proizvođače električne energije, u FederacijiBiH ni gotovo tri godine nakon usvajanja novog zakonskog okvira nije uspostavljen funkcionalan sistem koji bi građanima omogućio jednostavno priključenje solarnih elektrana i sticanje statusa prosumera.

Istovremeno, širom Federacije BiH, razvijaju se solarni projekti vrijedni stotine miliona maraka, dok veliki investitori zauzimaju značajne mrežne kapacitete.

TEŠKE PREPREKE DO STATUSA PROSUMERA

Dokumenti koje je Valter dobio od Elektroprivrede BiH, Elektroprivrede HZHB, Regulatorne komisije za energiju u Federaciji BiH (FERK), Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK), organizacije Transparency International BiH (TI BiH), kao i odgovori dostavljeni na zastupničko pitanje federalnog zastupnika Admira Čavalića, otvaraju glavno pitanje: funkcioniše li energetska tranzicija u Federaciji BiH po dva različita kolosijeka: jednom za velike investitore, a drugom za građane?

Inače, prosumer je građanin koji električnu energiju proizvodi za vlastite potrebe, a višak predaje u elektroenergetsku mrežu. I upravo taj model predstavlja jedan od temelja evropske energetske tranzicije. Međutim, u Federaciji BiH njegovo provođenje prati niz administrativnih, tehničkih i regulatornih prepreka.

Još 2022. Grad Mostar je kroz projekat SolarCET odabrao 27 domaćinstava za ugradnju solarnih sistema. Projekat je predstavljen kao primjer uključivanja građana u energetsku tranziciju i decentralizovanu proizvodnju energije.

No, više od dvije godine kasnije, učesnici projekta nisu dobili puni status prosumera.

Slična iskustva navode i drugi građani koji govore o dugotrajnim procedurama, dodatnoj dokumentaciji, višemjesečnim čekanjima i nejasnim zahtjevima institucija.

Federalni zastupnik Admir Čavalić, koji je o ovoj temi postavio zastupničko pitanje, smatra da zvanični podaci ne prikazuju stvarno stanje.

„Dobili smo odgovore obje elektroprivrede i FERK-a, ali smatram da se u njima navodi netačan broj prosumera. Govori se o tek desetinama priključenih korisnika, a znamo da ih je nekoliko stotina hiljada potencijalnih prosumera“, rekao je Čavalić za Valter.

Građani koji prolaze proceduru tvrde da se od njih često traži dodatna dokumentacija koja nije jasno propisana zakonima i podzakonskim aktima.

Za naš portal, jedna građanka Sarajeva koju smo anketirali istakla je kako je i ovo primjer „da se na uštrb finansijski slabijih, pogoduje finansijski moćnijim.“

Sretnici koji su pak postali korisnici, rekli su nam da Elektroprivreda BiH za male krovne elektrane traži potvrde o nepostojanju potrebe za građevinskom dozvolom, dodatne zahtjeve za probni rad, kao i niz drugih dokumenata koji produžavaju postupak priključenja.

PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI

Ni nakon završetka probnog rada prelazak na trajni status proizvođača-potrošača često ne ide brzo.

Pojedini korisnici tvrde i da im se, uprkos vlastitoj proizvodnji električne energije, i dalje obračunava naknada za obnovljive izvore energije.

Prema odgovoru koji je Valteru dostavljen iz Elektroprivrede BiH, registrovano je 80 prosumera, od čega 74 domaćinstva. Istovremeno se u obradi nalaze još 124 zahtjeva za priključenje.

Iz Elektroprivrede BiH navode da se priključenja realizuju „u skladu sa zakonskim propisima i tehničkim mogućnostima distributivne mreže, te da Operator distributivnog sistema postupa po važećim pravilnicima i procedurama.“

Elektroprivreda HZHB u odgovoru Valteru navodi da je zaprimila više zahtjeva za priključenje prosumera, ali i da proces implementacije ide sporije od očekivanog.

„Proces implementacije statusa prosumera odvija se u skladu sa važećim propisima i tehničkim mogućnostima distributivne mreže“, naveli su iz Elektroprivrede HZHB.

FERK ističe „da je regulatorni okvir za prosumere uspostavljen kroz podzakonske akte“, ali naglašava da nije nadležan za pojedinačne postupke priključenja niti za upravljanje mrežnim kapacitetima.

Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju navodi „da ne izdaje elektroenergetske saglasnosti niti odlučuje o priključenjima, već upravlja sistemom podsticaja i registrima obnovljivih izvora energije.“

Drugim riječima, gotovo nijedna institucija ne preuzima odgovornost za pitanje koje građani najčešće postavljaju: zašto postupci priključenja traju toliko dugo.

NETRANSPARENTNO UPRAVLJANJE

Možda i najzanimljiviji dio odgovora odnosi se upravo na mrežne kapacitete.

Na pitanje o raspoloživim kapacitetima distributivne mreže Elektroprivreda BiH odgovara:

„Evidencija kapaciteta distributivne mreže vodi se interno u skladu sa tehničkim stepenom opremljenosti ODS-a (operator distributivnog sistema koji upravlja distributivnom mrežom, op.a.).

Iz Elektroprivrede BiH naglašavaju kako se lista čekanja za priključenje vodi kroz interne evidencije ODS-a i da nije javno dostupna. To praktično znači da građani nemaju mogućnost da provjere koliko je kapaciteta slobodno, koliko je kapaciteta rezervisano, ko se nalazi na listi čekanja, i po kojem redoslijedu se zahtjevi rješavaju.

Upravo na taj problem godinama upozorava Transparency International BiH. Prema analizi ove organizacije, netransparentno upravljanje mrežnim kapacitetima predstavlja jedan od najvećih rizika za favorizovanje pojedinih investitora i stvaranje tržišnih privilegija.

Transparency International BiH upozorava i na problem raspodjele dinamičkih kvota i sistema podsticaja.

„Dobar dio proizvođača već je razgrabio kvote i potpisao ugovore sa cijenama koje su daleko veće od tržišnih, pa danas ostvaruju značajno veće podsticaje od drugih proizvođača za istu količinu proizvedene električne energije“, navodi se u analizi TI BiH.

Poseban problem predstavlja i takozvano cijepanje projekata. Prema nalazima TI BiH, pojedini investitori velike solarne projekte dijele na više manjih elektrana kako bi ostvarili pravo na podsticaje, ili izbjegli određene obaveze poput koncesionih naknada.

HERCEGOVINA, KALIFORNIJA

Dok građani čekaju priključak za nekoliko kilovata na krovu kuće, Hercegovina posljednjih godina doživljava pravi solarni bum.

Interesantno je da se među najvećim investitorima pojavljuju kompanije povezane s porodicom Zdravka Mamića (bjeguncem od pravde pred hrvatskom državom i nekadašnjim izvršnim direktorom NK Dinamo, op.a.), grupacijama Deling i Toming, investitorima povezanim s Tibrom, ali i niz drugih kompanija koje razvijaju velike solarne parkove širom Hercegovine.

Finansijski izvještaji pokazuju ulaganja vrijedna desetine i stotine miliona maraka.

Kompanija ECCO Solar Energy, povezana s Ivom i Lucijom Mamić (kćerkama Zdravka Mamića) te Renom Koraćem, raspolaže imovinom većom od 100 miliona KM, dok dugoročne obaveze premašuju 140 miliona KM.

Istovremeno se razvijaju i dodatni projekti kroz povezana društva poput LUCE, IM Sunce, Majsko Sunce i Zidinsko Sunce.

Samo po sebi nije sporno što privatne kompanije ulažu u obnovljive izvore energije. Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako je moguće da sistem godinama ne uspijeva pronaći prostor za nekoliko kilovata na krovu porodične kuće, dok se paralelno odobravaju projekti čija se snaga mjeri desetinama i stotinama megavata.

Podaci Operatora za OIEiEK pokazuju da sistem podsticaja za velike proizvođače funkcioniše znatno razvijenije nego sistem prosumera. Prema podacima ove institucije, na dan 31. marta 2026. vršen je otkup električne energije iz 96 postrojenja u probnom radu.

Operator je istovremeno imao aktivan 31 ugovor o otkupu električne energije po referentnim cijenama od kvalifikovanih proizvođača.

Još značajniji podatak jeste da je OIEiEK na isti datum vršio otkup električne energije od čak 369 privilegovanih proizvođača koji ostvaruju pravo na garantovane otkupne cijene.

Iz OIEiEK-a navode da su „podaci o privilegovanim proizvođačima i isplaćenim podsticajima javno dostupni, te da je početkom 2026. godine Vladi Federacije BiH upućen prijedlog izmjena Programa razvoja sistema podsticaja radi usklađivanja sa novim podzakonskim aktima.“

SVE U KORIST VELIKIH IGRAČA

Javnost još nema potpune informacije o tome gdje tačno završava energija proizvedena u velikim solarnim elektranama.

Dio završava kod domaćih elektroprivreda kroz različite modele otkupa i balansiranja sistema. Dio se prodaje trgovcima električne energije, dok dio završava na regionalnim i evropskim tržištima.

To znači da značajan dio električne energije proizvedene u Hercegovini može završavati u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj ili Italiji.

Zbog toga ostaju otvorena pitanja: Ko kupuje energiju iz velikih solarnih elektrana? Koliki dio proizvodnje ostaje u Bosni i Hercegovini? Koliki dio završava u izvozu? Postoje li dugoročni ugovori o prodaji? Po kojim cijenama se električna energija prodaje?

Komentar su zatražili i od kompanija povezanih s porodicom Mamić te od Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.

Do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore, kao ni Mamićev pristanak na izjavu pred našim kamerama.

Istovremeno, odgovori Elektroprivrede BiH, Elektroprivrede HZHB, FERK-a i OIEiEK-a pokazuju da svaka institucija upravlja samo jednim dijelom sistema, ali nijedna ne daje jasan odgovor na pitanje zbog čega priključenje nekoliko kilovata na krovu porodične kuće često traje godinama, dok se paralelno razvijaju veliki solarni projekti snage desetina i stotina megavata.

Ako elektroenergetska mreža nema kapacitet za šest kilovata na krovu običnog građanina, kako istovremeno ima kapacitet za stotine megavata velikih solarnih projekata?