SVI NAŠI PREDSJEDNICI: Od ratnih zločinaca, preko cirkusanata, do bjegunaca od pravde

Dok se već vodi bitka i oštre koplja za napad na novi četverogodišnji mandat i “crkavicu” od nekih 6.000-6.500 maraka mjesečno, prisjetimo ko su bili naši predsjednici

Rijetki će se sjetiti da su prve sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine u prvom sazivu iz 1996. godine održavane u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a legenda kaže da su se tadašnji članovi Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak sastajali u prostoriji na čijim je vratima stajala pločica s natpisom “Ugrožene vrste”.

Spomenuti prvi saziv nije imao rotaciju na mjestu predsjedavajućeg, tako da je te dvije godine predsjedavao Alija Izetbegović, dok je rotacija uvedena od 1998., pa se predsjedavajući u četverogodišnjem mandatu rotira svakih osam mjeseci.

Dok je u prva dva-tri saziva Predsjedništvo BiH uz ozbiljnije pritiske međunarodne zajednice donijelo neke od najvažnijih odluka za formiranje države – jedinstvena konvertibilna marka, zajedničke tablice, ukidanje entitetskih vojski, kasnije se sve više pretvaralo u prostor za demonstraciju ili izazivanje političkih podjela i razna prepucavanja, dok je njegova osnovna uloga – zastupanje države, vođenje vanjske, odbrambene i sigurnosne politike skoro pa zaboravljena.

Od njegovog osnivanja, kroz ovu instituciju kolektivnog šefa države prošli su mnogi, neki su još tu, neki su zaboravljeni, a neki odavno nisu među živima. Dok se već vodi bitka i oštre koplja za napad na novi četverogodišnji mandat i “crkavicu” od nekih 6.000-6.500 maraka mjesečno, prisjetimo ko su bili naši predsjednici.

1996.-1998: ZARAĆENE STRANE ZA ISTIM STOLOM

Kako smo spomenuli, Predsjedništvo BiH su prve dvije godine činili Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak, izabrani u septembru 1996. na prvim poslijeratnim izborima. Sastanci su se održavali na nekadašnjoj prvoj liniji, u Zemaljskom muzeju BiH, ali i na drugim lokacijama na koje su članovi dolazili pod pratnjom oklopnih vozila IFOR-a. Rat je svježe stao, i sastanci nisu prolazili bez raznih napetosti – od toga gdje i da li će se sjednica uopšte održati, ko će gdje sjediti, pa do toga da li će Krajišnik doći jer je već tokom mandata privođen.

Ipak, u tom periodu postavljeni su temelji zajedničke države, BiH je uz gore spomenuto dobila i zastavu, osnovana je Centralna banka BiH, počelo je izdavanje prvih jedinstvenih zajedničkih pasoša BiH, a formirano je i Vijeće ministara. Nakon okončanja mandata, Krajišnik je 2000. uhapšen i pred Haškim tribunalom osuđen za ratne zločine, da bi nakon odslužene dvije trećine kazne bio pušten na slobodu 2013. godine, a umro je od posljedica zaraze korona virusom tokom pandemije 2020. godine.

1998.-2002: BJEGUNAC IZ PREDSJEDNIŠTVA

Drugi saziv je bio među zanimljivijim i sadržavao je nekoliko “hokejaških” izmjena. Kraj mandata dočekao je jedino Živko Radišić, Alija Izetbegović povukao se zbog zdravstvenih razloga 2000., da bi ga prvo privremenom odlukom Parlamenta zamijenio Halid Genjac, a Genjca koji se također povukao iz zdravstvenih razloga, od 2001. godine u Predsjedništvu mijenja Beriz Belkić.

Što se hrvatskog člana tiče, Antu Jelavića je smijenio visoki predstavnik Wolfgang Petritsch zbog proglašenja takozvane hrvatske samouprave 2001. godine, za šta je kasnije i optužen, a od 2005. je u bjekstvu od bh. pravosuđa. Nakon Jelavićeve smjene, Parlamentarna skupština BiH je krajem marta 2001. na funkciju hrvatskog člana Predsjedništva izabrala Jozu Križanovića, koji je dužnost obnašao na privremenoj osnovi do narednih opštih izbora. Njegov mandat trajao je do oktobra 2002., kada je na redovnim izborima za hrvatskog člana Predsjedništva izabran Ivo Miro Jović.

Alija Izetbegović umro je u Sarajevu 2003. godine. I pored svega, u ovom sazivu postavljeni su temelji za reformu odbrane i formiranje zajedničkih Oružanih snaga, osnovana je Državna granična služba (DGS)-današnja Granična policija, a BiH je u aprilu 2002. primljena u Vijeće Evrope.

2002.-2006: AFERE “ORAO”, “LIJANOVIĆ”, OBAVJEŠTAJNE AFERE…

Još jedan turbulentan saziv koji kraj mandata nije dočekao u punom sastavu. Mirko Šarović je već početkom 2003. smijenjen zbog povezanosti s Aferom “Orao” i ilegalnim izvozom oružja u Irak, kao i obavještajne afere špijuniranja međunarodne zajednice i građana, a sve u vrijeme dok je bio predsjednik RS.

Zamijenio ga je Borislav Paravac, koji je nakon mandata živio povučeno u Doboju, sudski proces koji je protiv njega zbog optužbi za ratne zločine vođen pred Sudom BiH okončan je oslobađajućom presudom, a umro je nakon duže bolesti u februaru ove godine. Šarović je kasnije bio (uspješan) ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, te predsjednik SDS-a.

Hrvatski član Predsjedništva, predsjednik HDZ-a Dragan Čović koji ovih dana izjavljuje kako treba ukinuti sve oduke visokih predstavnika, odlukom Paddyja Ashdowna smijenjen je u martu 2005. zbog optužnice za korupciju i zloupotrebu položaja u “Aferi Lijanović”. Zamijenio ga je Ivo Miro Jović kojeg je na sljedećim izborima za hrvatskog člana Predsjedništva porazio vječni Željko Komšić. Kraj mandata dočekao je jedino Sulejman Tihić, koji je političku karijeru nastavio kao delegat i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik SDA, a umro je u Sarajevu u septembru 2014. Ipak, u ovom sazivu Predsjedništvo je dalo ključni pristanak i podršku za ukidanje entitetskih ministarstava odbrane i formiranje jedinstvenih Oružanih snaga BiH (OSBiH) 2005. godine.

2006.-2010: SNSDOVAC POTPISAO ZA NATO

U ovom sazivu na scenu stupa Željko Komšić, populistički kandidat koji je obećavao rušenje etno-nacionalnog i pobjedu građanskog koncepta u kojem bi se dokazalo da je moguć sistem “jedan čovjek-jedan glas” u kojem će ljudi birati program i čovjeka. Koncept prop’o. Kao najdugovječniji član, u Predsjedništu je već 16 godina, a osim retoričke odbrane države, slabo smo čega drugog vidjeli.

U ovom sazivu na scenu stupa i Haris Silajdžić, nekadašnji ministar vanjskih poslova u Predsjedništvu RBiH i veliki rival Milorada Dodika, dok je za srpskog člana izabran Nebojša Radmanović. Iako Dodik to često “zaboravi”, upravo u ovom sazivu u kojem je bio kadar SNSD-a Radmanović, Predsjedništvo je 2008. dalo zeleno svjetlo za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, a 2009. godine jednoglasno je podnesen zvanični zahtjev za dobijanje Akcionog plana za članstvo u NATO-u.

2010.-2014: PREDSJEDNIŠTVO U PLAMENU

Godine 2010. po drugi mandat osvajaju Komšić i Radmanović, a pridružuje im se Bakir Izetbegović. Međunarodni pritisak slabi i počinje era domaćih blokada, opstrukcija i prepucavanja, nauštrb stvarnih reformi.

Nakon izbora 2010. BiH ulazi u do tada najdužu krizu vlasti koja je potrajala više od godinu, obilježena raznim previranjima, rascjepkanošću vlasti, nacionalnim tenzijama i nefunkcioniranjem institucija. Državni budžet nije mogao biti usvojen, zemlja je mjesecima funkcionirala na privremenom financiranju, a državne institucije bile su gotovo potpuno paralizirane.

U februaru 2014. godine dogodili su se i veliki protesti u više bh. gradova na kojima su zapaljene neke od zgrada institucija, među kojima i zgrada Predsjedništva BiH. Od “uspjeha” se mogu izdvojiti neke regionalne inicijative, i slanje pripadnika Oružanih snaga BiH u međunarodne mirovne misije poput ISAF-a u Avganistanu.

2014.-2018: POVRATAK ČOVIĆA

Iz prethodnog saziva u Predsjedništvu ostaje Izetbegović, pridružuje mu se Mladen Ivanić, u Predsjedništvo se na velika vrata vraća Dragan Čović i “počinje zabava”. Jesmo u februaru 2016. predali aplikaciju za članstvo BiH u EU, što je kao Čovićeva “pobjeda” obilježena i vatrometom iznad Mostara, usvojen je “Pregled odbrane” važan za NATO integracije, ali je ostatak mandata prošao u već ustaljenim prepucavanjima.

Ustavni sud BiH je u novembru 2015. proglasio obilježavanje Dana RS 9. januara neustavnim, Ivanić je na obilježavanje ovog dana u Banja Luci 2016. izveo Treći puk OS BIH, što je očekivano izazvalo oštre reakcije iz Sarajeva. Slične reakcije iz Banjaluke izavao je Izetbegović predajom zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Hagu protiv Srbije za genocid, iako je on na koncu odbijen, a šlag na tortu stavio je Čović pokretanjem priče o “legitimnom predstavljanju Hrvata” i sve otvorenijom osovinom saradnje sa Dodikom i SNSD-om…

2018.-2022: DODIKOV HAOS NA KRILIMA HARMONIKE

Situacija postaje dodatno zanimljiva ulaskom Milorada Dodika u Predsjedništvo BiH 2018. godine, a mandat počinje “unošenjem-iznošenjem” državne zastave iz kabineta u kojem će se kasnije pojaviti i harmonikaš i “pasti pjesma”. Već na početku vidjelo se da nas čeka jedan od najnapetijih i najnefunkcionalnijih saziva od Daytona.

U Predsjedništvu je ponovo i Komšić, a pridružio mu se i Šefik Džaferović, koji je tokom mandata uglavnom bio “statičan”. Prva veća kriza nastala je oko slanja Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u sjedište NATO-a u Briselu, što je Dodik odbijao, a Komšić i Džaferović bez toga odbijali imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije. Trakavica je okončana kada je u Brisel poslan praktično isti dokument, samo nazvan “Program reformi”, što je još jedan od doprinosa Dodika i SNSD-a članstvu BiH u NATO-u.

U julu 2021. odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo je dopune Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i ratnih zločina, što je Dodiku poslužilo kao “opravdanje” za dalje dizanje tenzija. Na sjednice Predsjedništva je dolazio samo da bi glasao protiv svih tačaka, čak i onih tehničkih, i ulagao veto, aktivno je promovisao ideju o “mirnom razlazu” i inicirao separatističke zakone u NSRS, sa druga dva člana sukobio se i oko stava o agresiji Rusije na Ukrajinu, a sve je dovelo do najlošijih ocjena Evropske komisije o napretku BiH i uvođenja direktnih američkih i britanskih sankcija Dodiku.

2022.-2026: TIHE BLOKADE ‘MJESTO GALAME

Dodikove blokade dijelom je nastavila Željka Cvijanović na poziciji prve članice Predsjedništva, a uz vječnog Komšića na poziciji bošnjačkog člana u ovom mandatu je Denis Bećirović koji će biti kandidat za ovu poziciju i na izborima u oktobru ove godine.

Iako je kriza proteklih godina postala više redovna nego vanredna situacija, članovi Predsjedništva u ovom mandatu ipak su u decembru 2022. dočekali zvanično dodjeljivanje kandidatskog statusa BiH, te odluku Evropskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora u martu 2024. Komšić i Bećirović vodili su intenzivne diplomatske aktivnosti, što je rezultiralo donošenjem Rezolucije o Danu sjećanja na genocid u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a u maju 2024. godine.

Mandat aktuelnog saziva su, za razliku od ranije “galame”, obilježila preglasavanja i česta pokretanja veta kojim je Cvijanovićeva kroz institucije RS pokušavala blokirati određene odluke.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

KORUPCIJA U DODJELI POMOĆI ZA POPLAVE: „Pumpanje“ para za lokalne političare, na spisku za sanaciju i nelegalni objekti

KADA ZEMLJA JEDE SVOJU DJECU: Vratite nam svjetlo

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————