UMJETNOST PRESERAVANJA: Kako je Stanivuković od pukog raspisivanja tendera napravio umjetnički čin

Prije neki dan smo mogli pročitati da je Grad Banjaluka, na čijem je čelu Draško Stanivuković, izdvojio 125.000 KM za saniranje dva „mokra čvora“ u Gradskoj upravi.

Da budemo precizniji, to podrazumijeva postavljanje osam WC školjki prve klase sa bešumnim vodokotlićima, osam umivaonika, četiri pisoara, zamjenu stolarije i ugradnju oko 160 kvadrata novih keramičkih pločica, sve prve klase. Pored toga, tenderom se traži i podrazumijevajuća sanacija vodovodnih i kanalizacionih cijevi, zatim instalacija dva bojlera, kao i postavljanje osam ogledala, te po četiri nosača za toalet papir i za tečni sapun.

Upućeni kažu da je realna cijena tih radova oko 70.000 KM.

Naravno, kada ovo pročita prosječni stanovnik Bosne i Hercegovine prvo mu na pamet pada korupcija,tj. ekstra zarada za izvođače radova, a ostaće i neka crkavica za onoga ko je raspisao tender.

Ali nije to baš tako jednostavno kada govorimo o sanitarijama, i o tome najbolje govori slučaj Marsela Dišana.

Marsel Dišan bio je francuski umjetnik, jedan od najutjecajnijih stvaralaca 20. vijeka i pionir konceptualne umjetnosti i dadaizma. Proslavio se uvođenjem koncepta readymade, kojim je obične industrijske predmete proglasio umjetničkim djelima. Umro je 1968. godine u Francuskoj, ostavivši dubok trag u razvoju moderne i savremene umjetnosti.

Elem, 1917. godine odine Dišan je kupio industrijski proizveden pisoar, okrenuo ga za 90 stepeni,potpisao pseudonimom „R. Mutt 1917“ i prijavio ga na izložbu Društva nezavisnih umjetnika u Njujorku. Organizatori su tvrdili da će prihvatiti svaki rad za koji je plaćena kotizacija, bez žirija i cenzure.

Ipak, kada su vidjeli pisoar, odlučili su da ga ne izlože, smatrajući da nije umjetničko djelo. Ovaj događaj izazvao je veliku polemiku i postao jedan od najpoznatijih trenutaka u istoriji moderne umjetnosti.

Iako je u trenutku nastanka izazvala podsmijeh i osude, pisoar nazvan Fontana je danas jedno od najpoznatijih i najuticajnijih djela savremene umjetnosti. Original je nestao, ali kada bi se pojavio vrijedio bi milione i milione dolara.

Šta iz ovoga možemo zaključiti?

• Da je Draško Stanivuković jedan od prvih konceptualnih gradonačelnika u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini i već odavno znamo da mu je performans jača strana.

• Da samo raspisivanje tendera trebamo gledati kao umjetnički čin, a ne puko traženje najjeftinijeg izvođača radova.

• Da je mala razlika između zamjene kanalizacionih i vodovodnih cijevi i umjetničke instalacije.

• Da u skorijoj budućnosti ova dva mokra čvora mogu postati umjetnička djela, a Banjaluka dobiti novu umjetničku galeriju.

Kao što vidimo, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ne sanira samo postojeće WC-e, već on na vrlo provokativan i inventivan način, što je njemu svojstveno, propituje značenje samog umjetničkog djela i raspisivanje tendera kao takvog. Ako umjetnik može običan predmet izdvojiti iz svakodnevnog života i dati mu novo značenje, onda umjetnost postaje prvenstveno intelektualni čin, a ne samo zanatska vještina.

Također, Stanivuković na ovaj način umjetnost spušta među ljude, čineći svakog od zaposlenih u Gradskoj upravi, kao i posjetilaca Gradske uprave, umjetnikom.

U ovom konteksti i birokratska fraza “fali ti jedan papir” postaje umjetnički izraz, a Banjalučane pretvara u sastavni dio performansa.

P.S. Iako na prvi pogleda Stanivuković ovim tenderom sebe predstavlja kao modernistu, to je samo na prvi pogled. Analiziramo li simboliku samih brojeva, vidjećemo da ona ima duboke hrišćanske korijene. U tenderu dominiraju dva broja: osam i četiri. Osam je WC školjki, vodokotlića i ogledala, što je simbolika novog početka. Četiri pisoara, nosača toalet papira i sapuna, simbolizuju stabilnost i red.

Novi početak, stabilnost i red su bazične vrijednosti Pokreta Sigurna Srpska.

Kao što vidite, ništa nije slučajno i priča o tenderu za renoviranje toaleta u Gradskoj upravi polako počinje da liči na Davinčijev kod.

P.P.S. Koliko god se trudio da Drinića metnem u ovaj tekst, nisam uspio, jer čovjek nema umjetnički potencijal, ali smijem se kladiti da će i on biti važan dio ovog tenderskog performansa.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

POVRATAK U BUDUĆNOST: Mjesec dana debilizma, ili šta ćemo sve zabraniti omladini

DOSSIER KIKS: Granična policija na granici (ne)mogućeg!

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!