Svaki put kada se pomislilo da bi na izborima konačno mogli srušiti Dodika i preuzeti vlast u Republici Srpskoj, opozicija je ponudila novo razočarenje svojim glasačima. Ili bi neko iz SDS-a prešao u SNSD ili bi opozicija ponudila više kandidata za neku od funkcija gdje se takmičila sa SNSD-om, ili bi lideri opozicije načelno nastupali zajedno a tajno rušili jedni druge. Ni pred ove izbore nije ništa drugačije.
Višemjesečno mrcvarenje oko imena kandidata za inokosne funkcije dovelo je do toga da su opozicioni glasači zbunjeni, podijeljeni i sukobljeni između sebe, a sve izgleda kao da je i bio plan određenih struktura kojima nije cilj suštinska promjena sistema koji vlada Republikom Srpskom posljednjih dvadesetak godina.
Poziciju kandidata za predsjednika Republike Srpske nišanili su nekada najveća opoziciona nada Draško Stanivuković i lider SDS-a Branko Blanuša.
Stanivuković, koji je izgubio kredibilitet i povjerenje kod dobrog dijela opozicionih glasača nakon postupaka za vrijeme svoje vlasti u Banjaluci i nakon sumnji da njegovom novoosnovanim Pokretom upravljaju pojedinci sa kriminalnim plaštom iz Beograda, se povukao i rekao da se zadovoljava premijerskom pozicijom ukoliko Blanuša pobijedi.

Blanuša je svakako izgubio dobar dio podrške koju je imao prije pola godine zbog svoje neodlučnosti i podilaženja Stanivukoviću.
Jelena Trivić prešla je put od velikog neprijatelja Draška Stanivukovića do ponovnih srdačnih susreta s njim. Pojedini će reći sve na nagovor zajedničkih prijatelja iz Beograda. Drugi će reći da je kompromis neophodan u borbi za vlast.
U čitavoj priči iz većinske opozicione priče otpao je ili se sam odstranio Nebojša Vukanović sa svojom Listom za pravdu i red. Pitanja je mnogo, ključno je ko je ustvari istinska opozicija a ko samo želi da se dočepa vlasti i postane Dodik umjesto Dodika. Ko je spomenuo primjer Banjaluke?
KONKURENTSKA OPOZICIJA
Analitičar Stefan Blagić kaže da se opozicija generalno dijeli na sistemsku i konkurentsku. Razlike između te dvije vrste opozicije su ogromne, kaže Blagić.
„Mi u našem slučaju u Republici Srpskoj imamo opoziciju koja je konkurentska i ne razlikuje se pretjerano od vladajućih, odnosno, samo konkuriše za osvajanje vlasti ali po svojim idejama i radu ona djeluje jako slično vladajućim strankama. Jedina antisistemska opozicija, makar se tako u ovom trenutku čini – da se ogradim, jeste Lista za pravdu i red jer oni zaista djeluju drugačije od svih političkih partija u Republici Srpskoj i imaju druga stanovišta po nekim jako bitnim pitanjima kao što su na primjer relacije sa vlastima u Srbiji“, kaže Stefan Blagić za Valter.

Nebojša Vukanović je, inače, sa liderima ostalih opozicionih stranaka u Republici Srpskoj prije svega sa Draškom Stanivukovićem i Jelenom Trivić u posljednjih nekoliko mjeseci razmijenio niz teških optužbi i uvreda. Stanivukovića optužuje za simbiozu, korupciju u Banjaluci ali i saradnju sa pojedincima bliskim režimu Aleksandra Vučića. Jelenu Trivić optužuje, takođe, za služenje interesima Vučićeve politike. Zanimljivo odbornici Liste za pravdu i red i Narodnog fronta su u Banjaluci najglasniji kritičari postupaka i politike Draška Stanivukovića gradonačelnika ovog grada. Sam Vukanović na udaru je i ostatka opozicije i režima u Republici Srpskoj.
„Puno toga će zavisiti od predstojećih izbora i mislim da će se opoziciona scena dobrano očistiti, a glavno pitanje nakon idućih izbora jeste šta će biti sa SDS-om i do kog broja glasova će dobaciti Stanivukovićev SS pokret. Mislim da su ova pitanja uzajamno povezana i da će ona dati odgovore i na sve ostalo, ali to ćemo znati nakon izbora“, smatra Stefan Blagić. On se pri tome referira na podjele unutar SDS-a – na one koji podržavaju Stanivukovića i one koji su protiv njega, ali i na mogućnost “prelijetanja” u druge političke partije, pa i one na poziciji.
Opozicija će, kako god, imati jednog kandidata za predsjednika Republike Srpske. Savi Miniću, Dodikovom favoritu, na megdan će Branko Blanuša. Međutim, SDS je zajedno sa PDP-om i Narodnim Frontom kandidovao Marinka Božovića za poziciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske iako je svoju kandidaturu već ranije predao Vukanović. Vukanović je kazao kako je to jasan pokazatelj da je namjera da se po svaku cijenu onemogući njegova pobjeda protiv Željke Cvijanović koja je kandidat SNSD-a, kao i da su instrukcije za takvo djelovanje došle „sa Banjice“.
„Lista za pravdu i red odnosno prvenstveno Nebojša Vukanović i njegovi poslanici jesu u tom pravno formalnom, možda i suštinskom smislu jedina opozicija u Republici Srpskoj. Međutim, u politici to ne mora ništa da znači jer treba da se sjetimo i da je Dragan Čavić bio u najmanje dva skupštinska mandata najveća, najžešća i najbolja opozicija režimu Milorada Dodika i vlasti SNSD-a pa je u jednom trenutku kapitulirao i prešao a drugu stranu“, kaže novinar iz Banjaluke Goran Dakić.
Dakić dodaje i da je vrijeme za novu opoziciju u Republici Srpskoj davno sazrelo ali da RS ima problem u tome što je ljudi u ovom entitetu sve manje da je samim tim sve manje ljudi koji žele da se bave politikom. Naročito onih koji imaju određen kvalitet.
PROBLEM “VJEČITOG BORAVKA U OPOZICIJI”
„Problem se u suštini tiče ljudskog materijala koji ulazi u politiku jer 99 odsto ljudi ulazi da bi se bavili tom monetarnom, foteljaškom, interesnom politikom, a ne da bi se bavili politikom koja bi na kraju trebala da dovede do promjene bar nekog segmenta ovog trulog sistema“, smatra Dakić.
Pitanje o tome ko je stvarna opozicija i generalno načina na koji djeluje opozicija u Republici Srpskoj je jako kompleksno kaže ovaj banjalučki novinar. Jasno je, smatra Dakić, da niko ne može opstati kao vječita opozicija, kao i da suština političkog djelovanja ne može biti vječiti boravak u opoziciji.
„Ono šta ja vidim kao problem trenutno u opoziciji je to što Vukanović kao simbol te opozicje, simbol Liste za pravdu i red, želi da mijenja sistem ali da bi mijenjao sistem on mora da osvoji vlast a ne može da osvoji vlast ako ne želi da napravi neki kompromis. Podsjetiću vas i da je Milošević jedino tako mogao biti srušen početkom dvije hiljaditih godina kada se 18 stranaka različitog ‘naelektrisanja’ okupilo u taj famozni DOS što je kasnije dovelo do problema do kojih je dovelo ali je to bio jedini način bio u tom trenutku da se Milošević skine sa vlasti. Vukanovićev problem će predstavljati njegova prevelika politička sujeta koju on ne umije da kontroliše. Ja priznajem da imam ponekad razumijevanja za tu vrstu njegovog ponašanja s obzirom na količinu i prirodu napada koja dolazi od strane vlasti prema njemu, ali isto tako mislim da on mora da izgradi unutar sebe neku vrstu diplomatskog vektora koji će mu pomoći da u slaganju tih koalicionih političkih silnica kandiduje sebe kao jednog od partnera koji će danas sutra zaista mijenjati nešto u ovom sistemu“, kaže Goran Dakić.
Vukanovićev pokret uz sve mane i dalje privlači one koji se deklarišu kao beskompromisna opozicija u Republici Srpskoj. Nedavno su zvanično objavili da će biti na njegovim izbornim listama za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Parlament BiH Jovana Kisin Zagajac, advokatica iz Banjaluke, i aktivista Ozren Perduv. I jedno i drugo javnosti u BiH poznati su kao „borci za pravdu“. Na Vukanovićevoj listi (zajedničkoj za NSRS) je i Igor Crnadak koji je napustio Draška Stanivukovića i osnovao PDP Republike Srpske.

„U posljednje vrijeme sve se češće postavlja pitanje ko je stvarna opozicija u Republici Srpskoj, uzevši u obzir da potezi pojedinaca u formalnoj opoziciji ukazuju na to da su oni u suštini latentna pozicija kojoj je glavna misao kako da dođu na vlast, ali ne i da nešto suštinski promijene. Tenderi, postavljanja, dogovoreni poslovi, privilegovani pojedinci… sve upućuje na to da bi njihovim dolaskom sve ostalo isto, samo bi se promijenila imena. S druge strane, manjina u opoziciji, i unutar pojedinih stranaka koje su nominalno opozicione, zagovara ideje i predlaže poteze koji bi doveli do suštinskih promjena, bar se tako čini. Međutim, oni su na margini i gotovo je nemoguće da ostvare značajniji rezultat na izborima koji bi im omogućio da ili preuzmu vlast ili uzmu učešće u vlasti, bar na nekom nivou koji bi doveo do suštinskih promjena. Borba unutar opozicije stoga liči na borbu za “pol-poziciju” pred izbore, odnosno za što bolje pozicioniranje unutar te strukture kako bi se izvuklo što više lične koristi nakon izbora“, kaže za Valter komunikog Mladen Bubonjić.
POPULIZAM I PRAGMATIZAM
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da među političkim partijama u Republici Srpskoj, bez obzira da li govorimo o vladajućima ili opozicionim, ne postoji ideološka, pa ni vrijednosna razlika.
„Sve su ‘nacionalno osviješćene’, većina gleda put Beograda. Opozicione partije dobrim dijelom političku snagu crpe iz, što je paradoksalno, kritike politike Milorada Dodika, uz istovremeno poklanjanje Aleksandru Vučiću. Posljednja saga u redovima opozicije uprostila je politicki život u Republici Srpskoj svodeći ga na populizam, pragmatizam i borbu za fotelje. I tu se vrijednosni okvir završava“, kategorična je Topićeva.
Inače, iz Stanivukovićevog novog pokreta nikada nisu odgovorili na naša ranija pitanja u vezi s primanjem u članstvo dojučerašnjih vedeta režima Milorada Dodika, konekcijama sa različitim grupama iz Beograda a koje se dovode u vezu sa kriminalnim aktivnostima i generalno uticaju pojedinaca bliskih Aleksandru Vučiću na osnivanje i upravljanje Pokretom Sigurna Srpska. Na posljednja pitanja u vezi ovoga nije odgovorio ni posljednji predsjednik PDP-a, prije nego što je stranku predao Stanivukoviću, Branislav Borenović. Jelena Trivić predsjednica Narodnog Fronta nije željela da priča o tome ko je stvarna a ko konkurentska opozicija koja bi samo da postane vlast umjesto vlasti.
Na pitanja nije odgovorio ni predsjednik SDS-a Branko Blanuša.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
PREDIZBORNI SAJAM TAŠTINE: Frakcije, sujete i politička trgovina u opoziciji RS
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
————————————————————————————————————————————————————————————————————————————
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————













