PREDIZBORNI SAJAM TAŠTINE: Frakcije, sujete i politička trgovina u opoziciji RS

Aktuelni odnosi u opoziciji Republike Srpske obilježeni su istovremenim potvrdama okupljanja protiv vladajućeg SNSD-a, ali i personalnim rivalstvima i borbom za kandidature na Opštim izborima 2026. godine.

Ključni problem opozicije nije ideološki, jer se gotovo sve stranke nalaze na spektru nacionalne desnice, već organizacioni i liderski.

Većina opozicionih stranaka formalno dijeli  identične političke stavove: kritiku dugogodišnje vlasti SNSD-a, ekonomskog stanja, korupcije i centralizacije moći oko Milorada Dodika. Međutim, sukob nastaje oko pitanja ko treba da predvodi opozicioni blok i ko ima legitimitet da bude kandidat za dvije najvažnije funkcije — predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH.

Iako su čelni ljudi SDS-a, Pokreta sigurna Srpska i Narodnog fronta potpisali sporazum o zajedničkom djelovanju, odnosno, kandidatima za dvije inokosne funkcije, odluka ko će biti kandidati ostavljena je za kraj maja.

Najveća opoziciona stranka, SDS, nalazi se u unutrašnjoj krizi. Predsjednik SDS-a Branko Blanuša pokušava balansirati između očuvanja jedinstva opozicije i interesa različitih struja unutar same stranke. Dio funkcionera SDS-a insistira na sopstvenom kandidatu i tvrđem opozicionom kursu, dok drugi dio zagovara pragmatičan dogovor sa drugim opozicionim akterima, prije svega sa Draškom Stanivukovićem i njegovim Pokretom Sigurna Srpska.

Sjednica Glavnog odbora SDS-a nije dala očekivani odgovor na pitanje ostaje li SDS pri ranijoj odluci stranačke skupštine da Blanuša bude zajednički kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske na predstojećim izborima. Blanuša je izbjegao da se o tome izričito izjasni, a jednako su postupili i ostali članovi Glavnog odbora, krijući se iza fraze „to je ranije utvrđeno.“

ODMJERAVANJE SNAGA UNUTAR OPOZICIJE

Tvrdnja, koja je sve glasnija u javnosti, da se SDS „boji“ izaći na crtu Pokretu Sigurna Srpska više je dio političkog narativa nego potpuno potvrđena činjenica. Ipak, postoji nekoliko razloga zbog kojih dio javnosti i političkih aktera stvara takav utisak.

Prije svega, SDS se nalazi u osjetljivoj poziciji. To je najstarija opoziciona stranka u Republici Srpskoj, sa razvijenom infrastrukturom i tradicionalnim biračkim tijelom, ali već godinama nema dominantnu energiju, niti lidera sa masovnom mobilizacionom snagom kakvu trenutno ima Draško Stanivuković. Upravo zato se pojava Pokreta Sigurna Srpska doživljava kao potencijalna prijetnja hegemoniji SDS-a unutar opozicije.

Iako je Blanuša izgubio na vanrednim izborima u utrci za predsjednika Republike Srpske, čemu su, istina, doprinijele i brojne manipulacije glasačkim procesom, u SDS-u je to stvorilo uvjerenje da je stranka ojačala, da se konsolidovala i da, kao takva, ima pravo i mogućnost da njen kandidat pobijedi u utrci za predsjednika RS-a.

No, iza tvrdnji o konsolidaciji, SDS je suočen sa nizom problema u vlastitim redovima, koji se pokušavaju relativizovati.

Najbolje o tome svjedoči saopštenje potpredsjednika SDS-a Želimira Neškovića, dan nakon sjednice Glavnog odbora.

„Očigledno je da se nešto dogodilo tokom prethodne večeri, te je Branko Blanuša pokazao spremnost da prepusti kandidaturu za predsjednika Republike Srpske. Informacije koje su došle do mene jasno govore da više funkcionera Srpske demokratske stranke želi da uđe u trku za predsjednika Srpske“, naveo je Nešković.

Podvukao je da je Blanuša „do juče imao čvrst stav da je kandidat za predsjednika Srpske, a nakon sinoćnje sjednice Glavnog odbora SDS-a taj stav više nije bio jasan“.

Ustvrdio je i da je Blanuša na samoj sjednici GO rekao da je kandidat i da će poštovati odluke SDS-a, odnosno da neće odustati, ali da to u obraćanju medijima nije javno potvrdio.

Tek nakon pritiska javnosti, ali i dijela samih ljudi u stranci, Blanuša je ipak glasno potvrdio da će biti kandidat za predsjednika RS-a.

Ali treba imati u vidu da SDS ima probleme i u istočnom dijelu RS-a, nakon što je Vukota Govedarica, bivši predsjednik SDS-a i načelnik opštine Gacko, zajedno sa šest članova Gradskog odbora, napustio sve funkcije u Skupštini i Glavnom odboru stranke, nezadovoljan što odlukom Branka Blanuše nije izabran u Predsjedništvo SDS-a.

Dio članstva pokušava se „riješiti“ i Zorana Latinovića, iako je prije manje od mjesec dana ponovo izabran za predsjednika Gradskog odbora SDS-a u Gradišci, uz tvrdnje da „više radi za interese SNSD-a nego za interese vlastite stranke“.

Stoga, iako je sporazum koji je SDS predložio prihvaćen od Pokreta Sigurna Srpska i Narodnog fronta, unutar stranke  i dalje postoji strah da bi direktno odmjeravanje sa Stanivukovićem pokazalo da je centar političke energije prešao iz SDS-a prema novom pokretu.

Nekoliko je  mogućih razloga za takvo ponašanje SDS-a. Prije svega, prisutan je strah od političkog potiskivanja, jer bi, ukoliko bi Stanivuković ili PSS dominantno povukli opozicioni blok, SDS mogao izgubiti status glavne opozicione stranke. Osim toga, SDS ima dugu partijsku hijerarhiju i lokalne odbore koji nisu spremni lako prepustiti politički primat novom pokretu. Dio SDS-a smatra da je Stanivukovićev model previše zasnovan na harizmi i medijskoj politici, a manje na stranačkoj organizaciji.

Novinarka Ljiljana Smiljanić smatra „da će SDS popustiti i kandidaturu prepustiti Drašku Stanivukoviću“.

„Vidimo različite pritiske iz Stanivukovićevog štaba, koji ne izgledaju tako na prvi pogled, ali bilo ko, ako malo dublje pogleda, vidi da sve ide u pravcu kako su Stanivuković i njegov pokret zamislili. Sa druge strane, ne mislim da bi opozicija nešto dobila ako bi Blanuša bio kandidat za predsjednika Republike Srpske, jer je on već jedne izbore sa tom kandidaturom izgubio“, navodi Smiljanić.

Naša sagovornica smatra da je Blanušin izborni rezultat na vanrednim izborima za predsjednika RS-a više poruka da su građani glasali protiv kandidata SNSD-a nego što su Blanušu prepoznali kao novo političko lice i ozbiljnog političara.

Stoga dodaje da, čak i kada bi Blanuša bio kandidat za člana Predsjedništva BiH, u ovakvom odnosu snaga na političkoj sceni RS-a „ne vidi da može doći do pobjede opozicije“.

DODIK UMJESTO DODIKA

Stanivuković je trenutno vjerovatno politički najjača pojedinačna figura opozicije zahvaljujući kontroli nad Banjom Lukom i snažnoj medijskoj vidljivosti. Međutim, njegov rast izaziva otpor kod dijela opozicije koji ga doživljava kao političara sklonog personalizaciji politike i preuzimanju kompletnog opozicionog prostora.

U dijelu javnosti već se percepira kao neko ko želi postati novi Milorad Dodik. Na to je upozorio i Igor Crnadak, jedan od osnivača PDP-a, koji je nedavno napustio stranku, uz tvrdnju da „Republici Srpskoj i njenim građanima ne treba neko ko gradi novi kult ličnosti“. Crnadak je otišao i korak dalje s jasnom porukom da će članstvo njegove nove stranke PDP Republika Srpska podržati Blanušu kao kandidata za predsjednika RS.

Stanivuković je svojim načinom upravljanja Banjom Lukom nesporno izgubio dio glasačkog tijela u ovom gradu. Ipak, kako navodi Smiljanić, „ovo su opšti izbori i on se potrudio da obiđe druge gradove, da dijeli određenu pomoć i da sve to bude medijski ispraćeno“.

„Mislim da on ima dosta podrške u ostatku Republike Srpske i da članovi nekih drugih partija prelaze u njegov pokret. Da li zbog toga što će njegova kampanja imati i finansijsku podršku njega samog ili sa strane, ne znam, ali činjenica jeste da ima više podrške u drugim gradovima nego u Banjoj Luci“, kaže Smiljanić.

Kao neko ko želi postati važan faktor unutar opozicije pojavljuje se i Jelena Trivić sa svojim Narodnim frontom. Nakon razlaza sa PDP-om, Trivić pokušava da se nametne kao važna opcija opozicionom biračkom tijelu. U javnosti se otvoreno spekuliše da, barem finansijsku podršku, očekuje od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, čiju politiku glasno i nedvosmisleno podržava.

Iako sa jedne strane detektuje ključne ekonomske probleme u RS-u, promjene koje  Trivić obećava građanima više djeluju kao spisak lijepih želja nego realnih mogućnosti zasnovanih na ekonomskoj moći ovog bh. entiteta. Uz to, njeno otvoreno koketiranje sa četničkim pokretom i veličanje Draže Mihailovića dio su već izlizanih metoda kojima se političari u RS-u pokušavaju dodvoriti dijelu radikalnog biračkog tijela.

KO ĆE POPUSTITI?

Nebojša Vukanović sve više ostaje slobodan strijelac. On otvoreno optužuje dio opozicije za političku trgovinu i „zakulisne dogovore“, odbijajući sporazum koji je SDS ponudio opozicionim partnerima. Vukanović pokušava izgraditi poziciju „autentične opozicije“, zasnovane na direktnoj konfrontaciji sa SNSD-om, ali i sa dijelom opozicionog establišmenta.

Iako su u opoziciji svjesni da samo ujedinjeni mogu osvojiti vlast i stoga Blanuša, Stanivuković i Trivić zazivaju „izlazak na izbore u jednoj koloni“, rascjep je nastao jer je Vukanović podnio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH.

Vukanović očekuje da će privući  dio nezadovoljnog biračkog tijela, ali strategija „sam protiv svih“ koja jača njegov politički identitet, polomila je koordinisan nastup opozicije.

Iza potpisa, osmjeha i javnog izražavanja zajedništa ipak ostaje nedoumica hoće li lične sujete (čitaj Draško Stanivuković), partijski interesi  i frakcije (SDS) uspjeti da se suzbiju pa da dođe do dogovora oko zajedničkih kandidata za predsjednika RS i člana državnog Predsjedništva.

Odnosno ključno pitanje ostaje – ko će popustiti?

Naš izvor iz SDS-a kaže da se u stranci razmatra i mogućnost približavanja novoosnovanoj partiji Vlade Đajića.

Đajić je, nakon afere povezane sa navodnim vezama sa dilerima droge, smijenjen sa pozicije direktora Univerzitetskog kliničkog centra Banja Luka. Sudskom presudom njegova smjena je osporena, ali je nakon toga napustio SNSD i krajem aprila osnovao stranku Volja naroda Srpske.

Zagovornici te saradnje smatraju da Đajić može povući dio glasačkog tijela SNSD-a, ali i da raspolaže finansijskim resursima neophodnim SDS-u za vođenje kampanje. Koliko je takva saradnja moguća, trebalo bi uskoro biti jasno. Međutim, imajući u vidu da na političkoj sceni cijele BiH više gotovo ništa ne može iznenaditi, ne bi bilo iznenađenje ni vidjeti Blanušu i Đajića u istom političkom stroju.

Dodatni problem opozicije jeste nedostatak jasne zajedničke političke platforme. Trenutno ih više povezuje protivljenje Dodiku nego zajednička vizija ekonomskih, socijalnih ili institucionalnih reformi. Zbog toga opozicija često djeluje reaktivno, a ne strateški.

„Kada čitam sve izjave i komentare opozicionih političara, vidim da se fotelje već uveliko dijele, a da kampanja nije osmišljena, da nema programa i da ništa od onoga što bi ljudi željeli čuti nije dogovoreno i riješeno. A odmah se ide na fotelje, kao neka obrnuta situacija“, podvlači Smiljanić.

Opozicija, iako joj vrijeme curi, prolazi kroz fazu redefinisanja odnosa moći. SDS pokušava zadržati status centralne opozicione organizacije, Stanivuković nastoji postati dominantni lider opozicionog bloka, Vukanović gradi poziciju antisistemskog aktera, dok Trivić pokušava ostati faktor kompromisa. Ishod tih odnosa vjerovatno će odrediti ne samo rezultat izbora 2026. godine nego i buduću strukturu političke scene u Republici Srpskoj.

Građani umorni od okoštalih fraza koje im se nude, umjesto da podrže opoziciju ili da glasaju protiv vlasti, mogli bi se odlučiti za apstinenciju, što opoziciji ni u kom slučaju ne ide na ruku, jer vlast prevashodno kroz javni sektor ima snažnu partijsku vojsku glasača, a neće štedjeti ni javni novac ne bi li ponovo zadobila naklonost građana. Otuda i ne iznenađuje da su čelnici vladajućih stranaka potvrdili da ponovo idu zajedno na izbore, a da će ključne kandidate dati SNSD. Odnosno, kako je to javnosti saopštio Nenad Nešić, predsjednik DNS-a, odluku o tome će donijeti „predsjednik svih predsjednika Milorad Dodik“.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

SISTEM KOJI SE ČUVA SAM OD SEBE: Zašto reforme u Bosni i Hercegovini ne uspijevaju ni kada svi znaju šta ne valja

ALMIR PANJETA: BiH je zemlja s jednom avionskom nesrećom godišnje, evo i kako!

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————