NEVEN ANĐELIĆ: Zašto nijedna ideologija nije imuna na državni teror

Državni teror postaje pošast dvadesetprvog stoljeća. Terorizam fanatičnih sljedbenika neke ideologije ili religije je opasnost, ali nijedan pokret, ma koliko fanatični bili njegovi ideolozi ili poslušnici, nije sposoban, nema kapacitet kao moderna država.

Ukrajinski milijarder, njegovo dijete i partnerica, teško su stradali prilikom eksplozije podmetnute bombe u njihovom domu u Monacu. Izvršiteljica terorističkog akta je također Ukrajinka koja je potom nestala, ali svijet je upoznat s njenim izgledom zbog tehnologije koja omogućava pokrivanje skoro čitave teritorije države, pogotovo one male i super-bogate, ali i zbog pojačane moći države, ne samo male i bogate, već i velike, ne pretjerano bogate, te u ratu djelimično uništene, poput Ukrajine.

Teroristkinja, za koju je potvrđeno da je primila isplate od ukrajinskih sigurnosnih službi, je ubrzo pronađena u Ukrajini. Njeno tijelo samo, jer je ubijena u akciji za koju su optuženi pripadnici državnih sigurnosnih službi.

Dakle, država koja ne kontroliše petinu sopstvene teritorije, koja, kao i Rusija, krije broj stradalih državljana, čija opstojnost ovisi o pomoći drugih, bogatih zapadnih zemalja, je dovoljno moćna da izvede terorističku akciju daleko od svoje teritorije, u maloj, izuzetno bogatoj kneževini. Štaviše, ta država koja opstaje pod napadom susjedne, još veće i još moćnije države, ima kapacitete i volju da izvede teroristički čin na teritoriji ili akvatoriji zemalja od čijih pomoći njena odbrana ovisi.

Kada je 2022. detoniran plinovod Nordstream, zapadni, objektivni, slobodni mediji su smjesta optužili Rusiju za sabotažu u Baltičkom moru. Rijetko je koji novinar ukazao ili bio u mogućnosti da ukaže na nelogičnost da Rusi unište cjevovod od kojeg prvenstveno oni profitiraju. Poljski je ministar vanjskih poslova, Radoslaw Sikorski, smjesta tvitao „Hvala, USA“.

Ne namjeravajući, ovaj političar poznat po radikalnim i ne uvijek preciznim ili tačnim izjavama, zapravo je ukazao na jednu od samo dvije države koje bi mogle profitirati od eksplozije gasovoda u Baltiku. Alternativa ruskom prirodnom gasu je američki tečni gas, skuplji i u nedovoljnim količinama što mu dodatno povećava cijenu po zakonima tržišta o ponudi i potražnji.

NEVEN ANĐELIĆ: Talibani u Briselu

Međutim, druga država koja je potencijalno trebala profitirati od eksplozije u Baltičkom akvatoriju je Ukrajina.

Svaka loša vijest za Rusiju je dobra za Ukrajinu. Tek će se kasnije ispostaviti da je grupica sigurnosnih službenika Ukrajine iznajmila brodicu, zaronilo u ledeni Baltik i izvršila diverziju. Mada rijetki, neki novinari na Zapadu zaista jesu slobodni, istraživački, nezavisni i informišu javnost. Tako se znatno kasnije saznala i istina o ovoj diverziji.

Nakon vrlo kratke istrage Švedska i Danska, u čijim ekonomskim zonama je diverzija izvršena, su odustale od daljeg istraživanja. Nakon duge istrage, njemački sud nije imao kud nego da otpuži ukrajinskog sabotera i zatraži od Poljske njegovo izručenje, što poljski sud odbija. Vladavina prava, demokratija, nezavisnost sudstva, podjela vlasti, ljudska prava, ograničenje moći države – sve su to postulati moderne države, posebno članica EU.

Jedan državni terorista bi morao biti izručen, njemačka država bi trebala uputiti oštar protest Poljskoj i diplomatskim kanalima usaglasiti izručenja, ali njemačkoj državi, kancelaru zapravo, odgovara odbijanje poljskog suda jer oni ne žele, politički nije oportuno, da izvedu pred sud i javno obznane oblik terorizma države koju oni pomažu.

Ipak, jedna EU zemlja, iako ideološki na krajnjoj desnici, zapravo održava neke od osnovnih postulata savremene države i nakon hapšenja je izručila ukrajinskog osumnjičenika Njemačkoj koja nije imala gdje nego podići optužnicu protiv pritvorenika u sada već njemačkom zatvoru. Ukrajina je godinama odbijala priznati bilo kakvo učešće u eksplozijama, da bi njen predsjednik nedavno rekao da je previše rano za komentar.

Dakle, jedna napadnuta država ima kapacitete, moć i volju za državni terorizam. Zamislite kakvi su tek kapaciteti države koja ju je napala. Ruski državljani, ma gdje bili, ne mogu biti sigurni da ih ruka njihove države neće pratiti i stići ukoliko tako odluči glavni stanar u Kremlju.

Rusija nije u dobrim odnosima s Britanijom zbog kombinacije istorijskog rivalstva, geopolitičkih sukoba, ali i zbog serije zagonetnih ubistava na britanskoj teritoriji za koje je optužena upravo Rusija.

Bivši ruski špijun Sergej Skripal i njegova kćerka Julija su otrovani prilikom pokušaja ubistva. Tri ruska agenta su optužena i sva tri su nedostupna zbog adresa u Rusiji gdje i dalje rade u sigurnosnim službama. Godinama ranije je jedan drugi ruski špijun otrovan čajem u Londonu i ubrzo umro. Prijatelj oligarha Borisa Berezovskog je pronađen udavljen u svojem londonskom stanu, a Berezovski je nešto ranije pronađen mrtav u kadi luksuzne vile u Ascotu. Sudski patolog je našao konzistentnost njegovih tjelesnih povreda sa onima prilikom vješanja. Sudski je to ostao neriješen slučaj.

Disidenti nisu sigurni ni u Rusiji. Aleksej Navaljni je posljednje poznato ime koje je „umrlo“ u ruskom Gulagu. Ubice Ane Politkovskaje, nezavisne novinarke ubijene 2006. pred svojim domom u Moskvi, nisu nikada pronađene. Boris Nemcov je ubijen u neposrednoj blizini Kremlja. Samo spekulacije postoje koja organizacija ga je eliminisala.

Najveću terorističku akciju protiv SAD-a izvela je teroristička organizacija Al Qaida, a njen lider je kasnije ubijen u akciji američkih marinaca u Pakistanu. Zemlja-domaćin, saveznica SAD-a, saznala je za akciju na televizijskim vijestima, dok je administracija u Washingtonu objavila fotografiju predsjednika, potpredsjednika, državne sekretarke i vojnog i sigurnosnog vrha u ratnoj sobi kako zabrinutih lica posmatraju tok akcije uživo.

U vladavini prava, terorista Bin Laden bi bio priveden i suđen, ali to nije bilo u interesu države. Državni teror postaje pošast dvadesetprvog stoljeća. Terorizam fanatičnih sljedbenika neke ideologije ili religije je opasnost, ali nijedan pokret, ma koliko fanatični bili njegovi ideolozi ili poslušnici, nije sposoban, nema kapacitet kao moderna država. Ovo je ironija jer u doba kada se pričinjava da je neoliberalni kapitalizam osnova na kojoj se razvija budućnost svijeta, koja ne mora biti i vjerovatno nije svijetla, država bi trebala slabiti, njena moć uplitanja u poslove vodećih mogula i vlasnika svega je ograničena jer Elon Musk, Jeff Bezos, Bernard Arnault i ekipa državu žele samo onoliko da im osigura njihove posjede, ne žele njeno uplitanje u njihove biznise i utjecaje.

Na taj način osnovna kontradikcija neoliberalnog kapitalizma postaje bazni problem, za bogatašeprvenstveno, koliko država treba da bude snažna i koliko je treba tolerisati. Osnovne sile globalizacije sa svim njenim aspektima uključujući masovne migracije, deregulacije i „demokracije“ efektivno rade protiv države a u korist Arnaulta, Bezosa, Muska i ekipe. Ispostavlja se, forma države u kojoj je Donald Trump njen vladar je oblik koji bi mogao zadovoljiti najbogatiju ekipu, ali time praktični i teoretski problemi savremene države nisu riješeni.

Milijarderi, oligarsi koji postavljaju predsjednike država ili utiču na volju glasačkog tijela, trebaju državu za sopstvenu protekciju i zaštitu nagomilane imovine. Dakle, treba im moćna država, ali snažna država im je prepreka u daljem nagomilavanju bogatstava. Ova kontradikcija je u osnovi problema funkcionisanja današnjeg svijeta. Kada oligarsi dozvole preveliko jačanje države, nastaje Putin koji ih potom stavi pod kontrolu. Oni koji su nevoljni da budu kontrolisani završe u zatvorima, a odbjegli oligarsi umru pod zagonetnim okolnostima u inostranstvu.

Vođu ekstremne terorističke organizacije uklonila je najmoćnija država svijeta tokom liberalne forme vladanja u Washingtonu, tako pokazujući da nije Trump prvi predsjednik koji ignoriše sudske procese i vladavinu prava. U Kini je izvršena egzekucija nad petnaestak milijardera tokom dvadesetprvog stoljeća.

NEVEN ANĐELIĆ: Čeka se iskra protesta

Ovdje su postojale presude, ali sudstvo nije nezavisno, nisu sve presude javne, partija kontroliše sve pore društva. U Saudijskoj Arabiji je najmoćnija osoba za koju se tvrdi da je odgovorna za ubistvo disidenta u zgradi saudijskog konzulata u Istanbulu. U Iranu, prije američkih napada, odredi režimskih fanatika organizovanih u revolucionarnu gardu su mučili i ubijali Irance koji ne misle kao mule u Teheranu. Obični Iranci sada ne znaju gdje prije gledati, oko sebe da provjere dolazi li opasnost od njihove države, ili u zrak da vide je li vazdušna opasnost od neke druge države.

Svaki sistem, očito je, omogućava snaženje države i pod svakim režimom tako osnažena država ima moć, kapacitete i često volju da teroriše bilo svoje, bilo drugo građanstvo. Opasnost u 21. vijeku i dalje dolazi od terorizma malih grupa, ali opšti problem je da država ima veće kapacitete i najnoviji tehnološki razvoj dodatno osnažuje moć države da kontroliše svoje i druga pučanstva, pa kada zatreba i da ih kažnjava

Kada nestane nezavisna kontrola nad državom, svi su ugroženi. Tamo gdje nije nikada niti uspostavljena bilo kakva vrsta kontrole, država produbljuje već prisutan teror. Čak i teroristi koji se ideološki protive državi kao konceptu, smatraju ga zapadnom indoktrinacijom u njihov svijet, kada su ostvarili kontrolu nad većom teritorijom, izvršili su genocid, masovna ubistva, totalnu kontrolu nad svim stanovnicima teritorije, a nju nazvali Islamska država. Slučajno su dodatno naglasili najveću opasnost po slobodu društva u današnjem svijetu – državu.

Čak i slabe države, one čija se suverenost redovno propituje, kako unutar zemlje, tako i u inostranstvu, imaju moć terora. Veliki protesti prije koju godinu zbog neriješenih ubistava u Banjaluci i u Sarajevu ukazali su da i Bosna i Hercegovina, dijelovi njenog establišmenta, imaju kapacitete za sprečavanje istraga, procesuiranja i kažnjavanja počinitelja zločina, za ignorisanje nepravde, za podčinjavanje društva državi.

Winston Churchill je u čuvenom govoru 1946. godine opisao „Željeznu zavjesu“: Od Šćećina na Baltiku do Trsta na Jadranu, željezna zavjesa je spuštena na kontinent. Iza te linije su stare prijestolnice centralne i istočne Evrope, Varšava, Berlin, Prag, Beč, Budimpešta, Beograd, Bukurešt i Sofija…“ Građanstvo je živjelo pod terorom države u tim gradovima. Željezne zavjese više nema, ali je pitanje da li su društva centralne i istočne Evrope postala slobodna od države ili je kontrola, a ponekada i teror, države proširena i u ono što se nekada nazivalo „slobodni svijet“.

Željezne zavjese više nema, ali je nekada jaku državu iza željezne zavjese zamijenila jaka država i u nekada liberalno demokratskim zemljama. Ovo je izgleda doba državnog terora.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

STOP NASILJU NAD ŽENAMA: Zašto je iznimno značajna hutba IZ BiH ostala bez odjeka?

SRETNO NAM JOŠ JEDNO LJETO: Deponije gore, rijeke se zagađuju, a Evropa čeka

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!