SRETNO NAM JOŠ JEDNO LJETO: Deponije gore, rijeke se zagađuju, a Evropa čeka

Vijest iz Mostara otvorila je mnogo šire pitanje od samog požara jedne deponije. Ponovo je skrenula pažnju na problem upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini, na stotine ilegalnih odlagališta, nizak nivo reciklaže i infrastrukturu koja godinama zaostaje za evropskim standardima

Grad Mostar proglasio je vanredno stanje nakon što je u ponedjeljak izbio veliki požar u krugu gradske deponije koji je načinio potpunu materijalnu štetu. No, vijest o uništenoj opremi manje je važna od zabrinutosti za zdravlje građana, kada se ogromni dim nadvio nad gradom i počela postavljati pitanja o posljedicama po stanovnike i šire gradske jezgre i cjelokupni ekostistem.

Posebnu pažnju javnosti privukla je informacija da je naložena reorganizacija sistema zbrinjavanja otpada. Gradonačelnik Mostara Mario Kordić pozvao je građane da do daljnjeg ne odlažu komunalni i kruti otpad na javne površine kako se dodatno ne bi opteretio komunalni sistem.

POGLAVLJE 27

Vijest iz Mostara tako je otvorila mnogo šire pitanje od samog požara jedne deponije. Ponovo je skrenula pažnju na problem upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini, na stotine ilegalnih odlagališta, nizak nivo reciklaže i infrastrukturu koja godinama zaostaje za evropskim standardima.

A upravo tu počinje priča o Poglavlju 27, jednom od najzahtjevnijih i najskupljih poglavlja u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Riječ je o oblasti koja obuhvata zaštitu okoliša i klimatske promjene, ali za građane se najčešće svodi na tri vrlo konkretne stvari: otpad, vodu i kvalitet zraka.

Evropske integracije građanima često zvuče kao elitistička politička tema. Međutim, malo koje pregovaračko poglavlje ima direktniji uticaj na svakodnevni život svakog građanina od Poglavlja 27. Upravo ovo poglavlje određuje gdje završava smeće koje svakodnevno proizvodimo, kakva je voda u rijekama i jezerima koje koristimo za rekreaciju i turizam, te kakav zrak udišemo tokom cijele godine.

Podaci pokazuju da je Bosna i Hercegovina u svim ovim sektorima još na početku ozbiljnije tranzicije prema evropskim standardima.

Organizovano prikupljanje otpada obuhvata oko 74 posto stanovništva. Dok je pokrivenost u urbanim sredinama između 80 i 90 posto, u ruralnim područjima ona pada na svega 40 do 45 posto.

U Bosni i Hercegovini se godišnje prikupi oko 1,2 miliona tona komunalnog otpada. Procjene pokazuju da između 20 i 30 posto otpada završi na ilegalnim odlagalištima, dok u zemlji postoji više od 1.400 divljih deponija.

Posebno zabrinjava podatak da stopa reciklaže iznosi svega oko 2,2 posto. Poređenja radi, prosjek EU kreće se oko 48 posto. Drugim riječima, gotovo polovina komunalnog otpada u državama članicama EUponovo ulazi u proizvodni ciklus, dok se u Bosni i Hercegovini otpad i dalje dominantno odlaže na deponije.

Tek posljednjih godina pojavljuju se ozbiljniji pokušaji sistemskih promjena.

U junu ove godine UNDP je objavio mapu ekoloških „hotspotova“ u Bosni i Hercegovini. Analizirano je više od stotinu lokacija, a identifikovano 48 prioritetnih područja, od kojih je 34 označeno kao lokacije sa ozbiljnim rizikom za tlo, vodu i sedimente.

To je važan korak, jer pokazuje da se zagađenje tek sada sistemski mapira, iako Evropska unija takve evidencije zahtijeva godinama.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina je 2026. godine dobila i jedan od najvećih projekata u sektoru otpada do sada. Riječ je o projektu Svjetske banke vrijednom 46 miliona eura, kojim se planira da se zatvore nesanitarne deponije, modernizacija regionalnih odlagališta te uvođenje sistema razdvajanja i reciklaže otpada.

Projektom bi trebalo biti obuhvaćeno više od 420.000 tona otpada godišnje, dok je cilj povećati stopu reciklaže na oko 20 posto. To je značajan pomak, ali i pokazatelj koliko je Bosna i Hercegovina još udaljena od evropskih standarda.

BOGATI RIJEKAMA, SIROMAŠNI INFRASTRUKTUROM

Bosna i Hercegovina često se opisuje kao jedna od vodom najbogatijih zemalja Evrope. Uprkos tome, pitanje voda ostaje jedno od najvećih otvorenih pitanja u procesu evropskih integracija.

Ljetni mjeseci to dodatno ogole. Dok hiljade građana satima čekaju u kolonama prema jadranskoj obali, rijeke i jezera unutar zemlje ostaju nedovoljno iskorišten turistički potencijal. Period pandemije nakratko je usmjerio pažnju na domaći turizam i mnogi su tada otkrili prirodne ljepote unutar zemlje. Međutim, taj interes nije prerastao u ozbiljniji razvoj infrastrukture, niti u sistemsku zaštitu vodnih resursa.

Iako Sarajevo ima postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Butilama, a slična postrojenja postoje i u pojedinim drugim gradovima, pokrivenost kanalizacionom mrežom u Bosni i Hercegovini i dalje iznosi oko 41 posto stanovništva.

To znači da značajan dio otpadnih voda ne prolazi adekvatan tretman prije nego što završi u rijekama. Procjene pokazuju da se tretira tek oko 16 posto otpadnih voda, dok se ostatak ispušta bez odgovarajućeg nivoa prečišćavanja.

Za poređenje, u većini država EU priključenost na sisteme prečišćavanja prelazi 80 posto, dok u pojedinim zemljama dostiže i više od 95 posto.

Razlika nije samo statistička. Ona direktno utiče na kvalitet rijeka, podzemnih voda, javno zdravlje i turistički potencijal zemlje.

Treći segment Poglavlja 27 je kvalitet zraka, tema koja u Bosni i Hercegovini najčešće dospijeva u fokus tokom zimskih mjeseci.

Tada se Sarajevo, Tuzla i Zenica redovno nalaze na listama najzagađenijih gradova u Evropi. Međutim, uzroci problema prisutni su tokom cijele godine.

Individualna ložišta, saobraćaj i industrija i dalje predstavljaju glavne izvore zagađenja. Procjene pokazuju da oko 3.600 ljudi godišnje u Bosni i Hercegovini umre od posljedica zagađenog zraka, dok se više od devet posto ukupne smrtnosti povezuje upravo s ovim problemom.

GDJE JE BIH DANAS?

Prema dostupnim analizama, oko 60 posto emisija sitnih lebdećih čestica PM2.5 dolazi iz sektora domaćinstava, prvenstveno zbog grijanja na čvrsta goriva. Iako su u posljednjim godinama unaprijeđeni sistemi monitoringa i postavljene dodatne mjerne stanice, sistemsko smanjenje emisija ostaje jedan od najvećih izazova.

Možda je najvažnija vijest da se 2026. godina ipak razlikuje od prethodnih. Nakon godina usvajanja strategija i pisanja akcionih planova, pojavljuju se konkretni projekti – od UNDP-ovog mapiranja ekoloških „hotspotova“, preko velikog projekta Svjetske banke za upravljanje otpadom, do novih ulaganja u vodnu infrastrukturu.

Ipak, Evropska komisija godinama upozorava da problem nije prvenstveno u nedostatku planova, nego u njihovoj provedbi. Upravo zato Poglavlje 27 ostaje jedno od najtežih i finansijski najzahtjevnijih u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

Požar mostarske deponije zato nije samo lokalni incident. On je podsjetnik koliko su pitanja otpada, voda i kvaliteta zraka daleko više od komunalnih tema.

Jedna ekološka katastrofa poput ove trebala bi inicirati širi odgovor vlasti na brojnim nivoima kako se ovakvi događaji ne bi ponavljali.

No, do toga neće doći bez pritiska javnosti, koja ima pravo, pa i obavezu, postavljati pitanja o javnom zdravlju i kvalitetu života te tražiti odgovore koji najbolje pokazuju koliko je Bosna i Hercegovina zaista blizu evropskim standardima.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

DOSSIER JEZERO: Borba za Plivu i sam život ulazi u odlučujuću fazu (VIDEO)

REFORMSKA AGENDA „SA TEMUA“: Kako je BiH izgubila 108 miliona eura

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!