NEVEN ANĐELIĆ: Talibani u Briselu

Pitanje je ko će se iz Evropske komisije susresti na tehničkim dogovorima s talibanima? Predsjednica komisije, Ursula von der Leyen, vjerovatno neće. Pitanje je i da li bi je talibani saslušali uopšte, ipak je ona žena, a svima je poznat njihov odnos prema ženama. Čak i predsjednici komisije bi morao biti poznat taj odnos nasilništva prema ženama. Teško je za očekivati bilo koga iz vrha komisije u kojem se nalazi 40 posto žena

Strah od drugih, imigranata, drugačijih ljudi, a nadasve strah od gubitka vlasti, kreirao je situaciju u kojoj se čini sve, kreiraju savezništva ili dogovori, plaćaju strane vlade, što je efektivno zapravo korupcija vrijednosti, da preuzmu neke imigrante od EU. Strah i očaj su toliki da su i talibani postali partneri. Samo tehnički. Za sada

Evropska komisija je potvrdila da su zvanično pozvali režim talibana u Afganistanu da pristupe tehničkom sastanku.

Dakle, unija zemalja zasnovana na ljudskim pravima, vladavini prava, demokratiji, rodnoj ravnopravnosti i ekonomskom prosperitetu, traži sastanak „tehničke prirode“ sa totalitarnim islamskim fundamentalističkim režimom gdje je rodna segregacija žena, aparthejd, institucionaliziran, gdje su životi žena i manjina svih vrsta, protivnika režima, ugroženi.

Dakle, ne govori se o diskriminaciji – već životnoj ugroženosti.

Od svih članica UN-a, jedino Rusija formalno priznaje režim Talibana. Ista ona zemlja protiv koje je Evropska komisija upravo predložila 21. paket sankcija, izgleda da je jedini preostali politički entitet u svijetu koji u potpunosti prihvata zloglasne vlasti u Kabulu. Evropska unija naglašava da njihov korak ne znači i priznanje Afganistanskih vlasti, već će to biti „saradnja tehničke prirode da se smanji broj izbjeglih Afganistanaca u Evropu“.

Briselska želja je da se kreira sistem kojim bi se upravljalo migracijama, što zapravo znači da mogu slati Afganistance nazad u njihovu zemlju gdje bi isti ti ljudi bili suočeni sa velikom mogućnošću zatvaranja, mučenja i torture, a ne bi trebalo zanemariti i mogućnost egzekucije. Ovakav tehnički dogovor, ako bi do njega došlo, u suprotnosti je sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ali i UN-ovom Konvencijom o statusu izbjeglica.

Pažljivije iščitavanje Povelje Evropske unije sugeriše da su ovakve akcije Evropske komisije u suprotnosti i sa temeljnim dokumentom EU.

Postavlja se pitanje zašto grupa političara i političarki koji su tokom svojih karijera uvijek zagovarali liberalne vrijednosti u politici, u smislu osnovnih zajedničkih vrijednosti svih partija na evropskom političkom spektrumu, nešto lijevo, nešto desno i u centru, bez obzira bile one konzervativne, liberalne ili socijalističke, najednom traži kontakt i razumijevanje režima sa kojim nemaju ništa zajedničko i protiv kojeg su se otvoreno borili?

Migracije ljudi u Evropu je odgovor, ali samo jedan njegov dio. Strah od gubljenja vlasti je suštinski odgovor.

Za očuvanje vlastitih pozicija, oni će žrtvovati i neke od temeljnih vrijednosti na kojima unija počiva. Tolika je opasnost od radikalne, ekstremne, krajnje i nacionalističke desnice u evropskim zemljama, da vođe u Briselu smatraju da mogu riješiti problem taktikama koje upravo evropski radikali ovakvog tipa zagovaraju.

Ekstremisti niti ne moraju preuzeti vlast u evropskim državama ili u Briselu, jer njihove politike će se ostvariti i bez toga. Tradicionalne političke snage, Evropska narodna partija, Progresivni savez demokrata i socijalista, liberalna grupa koja svaki saziv mijenja ime, provesti će paranoidne politike i zagovaranja nacionalista u djelo.

Zbog toga je iz Brisela i upućen poziv talibanima. Da bi sačuvali vlast, briselske demokrate nastoje upravo nacionalizmom riješiti nacionalističku paranoju širom Evrope. Niko od brojnih savjetnika nije im sugerisao da kada je osnovni motiv glasačkog tijela da se riješe problemi migracija, onda ponuda između originalno nacionalističkih snaga i onih koji su tek u očaju prihvatili neke nacionalističke politike ne zahtijeva previše razmišljanja – istinski nacionalisti će biti izabrani. Između originala i dupljaka, ako je dovoljno novaca u budžetu, uvijek se bira original. To im niko iz armije savjetnika nije rekao.

U Evropskom parlamentu nacionalisti su podijeljeni u tri grupe. Ukupno imaju 26,5 posto mjesta. Kada bi se ujedinili, imali bi 191 parlamentarno mjesto, dok najveća grupacija već nekoliko saziva, ona evropskih konzervativaca i demokršćana, ima 185 mjesta. Naravno, ekstremisti se teško ujedinjuju upravo zbog svojih radikalizama i isključivosti, ali im brojke rastu od izbora do izbora.

Zbog toga je panika u Briselu i očajnički potezi se povlače. Pozovite talibane na tehničke dogovore, valjda je neko došapnuo kreatorima evropske politike u Briselu.

U augustu 2024, talibani su zabranili ženske glasove u javnoj sferi.

„Evropska unija je jasno i višekratno potvrdila svoju opredijeljenost da podrži žene i djevojčice u Afganistanu shodno svojim vrijednostima i principima,“ kažu u Uniji.

Vjerovatno se drže principa pozivajući one koji su omogućili muškarcima da fizički kažnjavaju i ugnjetavaju svoje žene i djecu. Amnesty International navodi da su pod vlašću talibana „ženama i djevojčicama uskraćena skoro sva ljudska prava“.

Human Rights Watch ističe da „otkako su u Afganistanu talibani na vlasti, kreiran je najozbiljnija kriza prava žena na svijetu“.

Pitanje je ko će se iz Evropske komisije susresti na tehničkim dogovorima s talibanima? Predsjednica komisije, Ursula von der Leyen, vjerovatno neće. Pitanje je i da li bi je talibani saslušali uopšte, ipak je ona žena, a svima je poznat njihov odnos prema ženama.

Čak i predsjednici komisije bi morao biti poznat taj odnos nasilništva prema ženama. Teško je za očekivati bilo koga iz vrha komisije u kojem se nalazi 40 posto žena. To će biti na nekom nižem nivou, pa ako javnost negativno reaguje, onda će se elitni političari ponovno izvući nekom najnovijom frazeologijom o pravima, vrijednostima i jednakostima.

Nova pravila EU o migracijama i azilu stupila su na snagu 12. juna u okviru kojih je dugačka lista „bezbjednih zemalja“, odakle će prosto biti nemoguće dobiti utočište u članicama EU. Druga važna stavka ovih pravila je mogućnost slanja neuspješnih azilanata u „treće zemlje“, nešto poput ugovora koji su Britanci pokušali ostvariti sa Ruandom, a Italija s Albanijom.

Nezavisni sudovi su spriječili ostvarenje u praksi ovakvih politika, ali niti to nije spriječilo evropske zakonodavce da i oni usvoje sličnu legislativu. Strah od drugih, imigranata, drugačijih ljudi, a nadasve strah od gubitka vlasti, kreirao je situaciju u kojoj se čini sve, kreiraju savezništva ili dogovori, plaćaju strane vlade, što je efektivno zapravo korupcija vrijednosti, da preuzmu neke imigrante od EU. Strah i očaj su toliki da su i talibani postali partneri. Samo tehnički. Za sada.

Austrija, Njemačka, Nizozemska, Danska i Grčka su iskazale najviše nastojanja da što prije uspostave centre u trećim zemljama gdje bi deportovali neuspješne tražitelje azila. Kenija, Senegal, Uganda i Uzbekistan se spominju kao moguće „zemlje domaćini“. Dok je Senegal na listi slobodnih zemalja indeksa koji godišnje kreira Freedom House, Kenija je djelimično slobodna, a Uganda i Uzbekistan nisu slobodne shodno ovom indeksu. Dakle, neuspješne azilante pobjegle iz zemalja gdje im je možda život bio ugrožen, EU zemlje namjeravaju poslati u zemlje gdje im je život potencijalno ponovno ugrožen. Gdje je humanost?

Bitna stvar je da su se države obavezale još 1951. da će pružiti azil ljudima čiji su životi ugroženi drugdje u svijetu. Najavljenim promjenama zemlje EU relativiziraju osnovne postulate humanosti, ali i međunarodnog pravnog poretka. Sami neuspjeh tražitelja u ovom procesu ne znači da su oni počinili krivično djelo.

Stoga je pravno upitno po kojim osnovama im se uskraćuje sloboda u tako predviđenim sabirnim ili nazovimo ih prihvatnim centrima u trećim zemljama. Neke od osnovnih sloboda ljudi su tako ugrožene najnovijim politikama zemalja EU. To sasvim sigurno nije ideja koju su imali kreatori evropskih integracija nakon Drugog svjetskog rata. Današnje evropske elite daju prioritet drugim idejama i vrijednostima.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

SVE ŠTO TREBA ZNATI O SLUČAJU “RAMO ISAK”: Kako je autor knjige o izbornoj samoprevari uhvaćen u predizbornoj prevari

PORICANJE KAO RAZARAČ DRUŠTVA: Kada će Bosna i Hercegovina dočekati svog Willyja Brandta

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Dr. Neven ANĐELIĆ (London)

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Bio je novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva. Neven Anđelić je član Odbora za političke nauke ANU BiH.

Dr. Neven ANĐELIĆ (London)

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Bio je novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva. Neven Anđelić je član Odbora za političke nauke ANU BiH.