INTERVJU ALEKSANDAR JOKIĆ: Ako ne zaštitimo istraživačko novinarstvo i aktivizam ostaće nam samo PR službe institucija

SLAPP tužbe (strateške tužbe protiv učešća javostil, op.a.) posljednjih godina postale su jedno od najčešćih sredstava pritiska na istraživačko novinarstvo, medije i građanske aktiviste. U Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama regiona i širom svijeta, političari, rukovodioci javnih institucija, ali i investitori i privrednici te velike kompanije, sve češće posežu za ovakvim tužbama kako bi obeshrabrili javnu kritiku i ograničili istraživanje tema od javnog interesa.

Upravo zbog toga portal Valter pokrenuo je javnu kampanju, okupio stručnu radnu grupu s ciljem pripreme izmjena Zakona o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine (te na kraju utvrdio tri Anti-SLAPP amandmana koja su upućena u parlamentarnu proceduru), što bi omogućile efikasniju zaštitu od zloupotrebe SLAPP tužbi.

O značaju pravne zaštite novinara i građanskih aktivista i koracima koje treba poduzeti razgovarali smo s advokatom Aleksandrom Jokićem, vođom pravnog tima koji je radio unutar radne grupe.

Kao voditelj radne grupe koja je radila na pripremi zakonskih izmjena, šta ste tokom rada prepoznali kao ključne probleme u postojećem zakonodavnom okviru? Na koji način se danas SLAPP tužbe najčešće zloupotrebljavaju u Bosni i Hercegovini?

JOKIĆ: Ključni problem je nedostatak pravnog „filtera“. Naš (entitetski) Zakon o zaštiti od klevete i Zakon o parničnom postupku trenutno ne prepoznaju namjeru iza tužbe kao bitan element čitavog postupka. Svaka tužba, ma koliko pravno neutemeljena ili apsurdna, mora proći kroz kompletan, višegodišnji sudski mehanizam, odnosno kroz čitav sudski postupak do pravosnažnog okončanja. Moćnici u BiH – političari, tajkuni, pa i javna preduzeća i društva koja su bliska vlastima ili privilegovana, to znaju i obilato koriste. SLAPP se kod nas najčešće zloupotrebljava kroz serijske tužbe koje fizički i finansijski iscrpljuju novinare i redakcije. Cilj tih tužbi nije satisfakcija na kraju postupka, već maltretiranje tokom njega.

Radna grupa pripremila je i u proceduru Parlamenta FBiH uputila amandmane na Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine. Koje su njihove najvažnije odredbe i na koji način bi one unaprijedile zaštitu novinara, medija i građanskih aktivista od zloupotrebe sudskih postupaka?

JOKIĆ: Najvažnija inovacija je mehanizam za rano odbijanje očigledno neosnovanog tužbenog zahtjeva. Amandmani predviđaju da sud u ranoj fazi, prije upuštanja u dugotrajno izvođenje dokaza (vještačenja, saslušanja desetina svjedoka), procijeni da li tužba ima elemente SLAPP-a. Ako tuženi novinar ili aktivista ukaže da je riječ o SLAPP tužbi, teret dokazivanja je na tužiocu, koji mora dokazati da njegova tužba nije zloupotreba prava i da ima ozbiljne i objektivne osnove. Time direktno štitimo novinare od višegodišnjeg iscrpljivanja.

Jedan od ključnih ciljeva evropskih anti-SLAPP mehanizama jeste da se ovakve tužbe prepoznaju u ranoj fazi postupka i odbace prije nego što proizvedu finansijske i profesionalne posljedice po tužene. Da li predloženi amandmani omogućavaju upravo takav pristup?

JOKIĆ: Apsolutno, to je srž ovih izmjena. Evropski standard jasno kaže: ako je tužba očigledno usmjerena na gušenje javne kritike, ona ne smije doživjeti puni sudski proces. Naši amandmani sudijama daju jasne zakonske alate (koje do sada nisu imali) da takve tužbe prepoznaju i odbiju tužbene zahtjeve odmah na početku, čime se tuženom (ali i sudu) štedi novac, vrijeme i zdravlje.

Evropska unija usvojila je određene standarde za zaštitu od SLAPP tužbi. Koje države članice danas imaju najrazvijenije mehanizme zaštite i koja bi njihova iskustva Bosna i Hercegovina mogla primijeniti?

JOKIĆ: Fokusirali smo se na nedavno usvojenu Anti-SLAPP Direktivu Evropske unije, koja je postavila zlatni standard za zemlje članice. Države sa „common law“ sistemom, poput Velike Britanije, odavno imaju jake mehanizme za rano odbijanje tužbi (strike-out), dok unutar EU skandinavske zemlje i države poput Holandije imaju odličnu sudsku praksu. Ono što mi pokušavamo jeste da EU Direktivu proaktivno ugradimo u naše zakonodavstvo, ne čekajući da nas na to natjeraju kroz pregovaračka poglavlja.

Kao advokat koji je zastupao osobe izložene SLAPP tužbama, kako ocjenjujete njihove posljedice? Da li je najveći problem finansijski teret sudskih postupaka, njihov dugotrajan karakter, ili takozvani „efekat zastrašivanja“, odnosno odvraćanje novinara i aktivista od daljeg istraživanja tema od javnog interesa?

JOKIĆ: Kroz svoje zastupanje novinara nagledao sam se svega, ali mogu vam reći da je „efekat hlađenja“ (chilling effect) apsolutno najpogubniji. U SLAPP tužbama, proces je kazna. Finansijski teret (plaćanje advokata, taksi, vještačenja) i izgubljeno vrijeme su alati kojima se taj efekat postiže. Kada novinar dobije tri tužbe sa zahtjevom od po 5.000 KM za jedan istraživački tekst, on će za svaki sljedeći tekst dvaput razmisliti, a urednik će ga možda i zaustaviti. Ta autocenzura je stvarni cilj tužioca i, nažalost, taj cilj se prečesto ostvaruje.

Kakva su dosadašnja iskustva sa sudskim postupcima u Bosni i Hercegovini? Koliko oni u prosjeku traju i kakvi su najčešći ishodi za tužitelje i tužene?

JOKIĆ: Pravosuđe je generalno sporo, ali zavisi sve od opterećenosti postupajućeg suda. Postupci za klevetu u prosjeku traju od tri do pet godina dok se ne dođe do pravosnažne presude. Ishodi su šaroliki, ali i kada novinari pobijede na kraju – ta pobjeda je gorka. Tužilac-moćnik nije osjetio troškove postupka jer ih plaća iz ogromnog kapitala, dok je novinar pet godina živio pod stresom, razvlačio se po ročištima i strahovao za blokadu računa. Zato puka pobjeda nije dovoljna zaštita.

Da li su nosioci pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini dovoljno educirani da prepoznaju karakteristike SLAPP tužbi? Može li nedovoljno poznavanje ovog instituta, ali i percepcija politiziranosti pravosuđa, pogodovati onima koji ovakve tužbe koriste kao sredstvo pritiska?

JOKIĆ: Malo ko jeste. To je nov institut koji je doživio određene modifikacije kada je iz SAD došao u Evropu. To što toj pojavi nismo ranije dali ime ne znači da ona nije postojala i da se nije razvijala. Sada polako svi učimo da to što smo znali godinama ima svoje ime i da je prepoznato u svijetu. Sada ostaje da vidimo kako će i koliko brzo sudovi da usvoje taj institut, bez obzira da li će amandmani stupiti na snagu. SLAPP je naša realnost i potrebno je što češće ukazivati na ovu pojavu i sudovima pomoći da je prepoznaju.

Vaša radna grupa pripremila je prijedlog izmjena zakona, a politička stranka Naša stranka javno je podržala predložene amandmane. Da li u ovom trenutku postoji dovoljno političke volje da oni najprije dobiju saglasnost u parlamentarnoj proceduri i onda budu usvojeni?

JOKIĆ: To što imamo javnu podršku jedne političke opcije je važan prvi korak i ohrabruje nas, ali za usvajanje zakona potrebna je parlamentarna većina. Postoji inherentni paradoks: mi tražimo od političara da usvoje zakon koji će otežati upravo njima i njihovim finansijerima da tuže novinare. Biće teško, zahtijevaće ogroman pritisak medijske zajednice, međunarodnih organizacija i civilnog društva, ali je moguće.

Kada je riječ o Republici Srpskoj, gdje trenutno ne postoje slične inicijative, očekujete li da bi se u dogledno vrijeme mogli stvoriti politički i institucionalni uslovi za izmjene zakonodavstva koje bi omogućile zaštitu od SLAPP tužbi i u ovom entitetu?

JOKIĆ: U Republici Srpskoj smo, nažalost, napravili ogroman korak unazad nedavnom (re)kriminalizacijom klevete. Sistem je otišao u potpunu regresiju. Iako ja lično radim na inicijativama da se novinarima pruži veća krivično-pravna zaštita (poput izjednačavanja napada na novinare sa napadom na službeno lice), borba za uvođenje anti-SLAPP mehanizama u građanskim parnicama će ovdje biti izuzetno teška. Dok god je kleveta krivično djelo i dok god se novinari suočavaju sa istragama i tužilaštvima, uvođenje evropskih standarda građanskopravne zaštite djeluje kao borba sa vjetrenjačama. Ali to ne znači da smijemo odustati.

Ako Bosna i Hercegovina ne usvoji efikasne mehanizme zaštite od SLAPP tužbi, kakve bi to dugoročne posljedice moglo imati po slobodu medija, istraživačko novinarstvo, građanski aktivizam i ukupni demokratski razvoj društva?

JOKIĆ: Posljedice su opasne za demokratiju i građansko društvo. Ako ne zaštitimo istraživačko novinarstvo i građanske aktiviste, ostaće nam samo PR službe institucija i mediji pod kontrolom centara moći. Javnost više neće znati za korupciju, namještene tendere i zloupotrebe, ne zato što se one neće dešavati, već zato što više niko neće smjeti o njima da piše. Bez nezavisnih kontrolora vlasti, društvo tone u potpunu autokratiju.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

SLAPP TUŽBE I UŠUTKIVANJE JAVNOSTI: Od američkog prepoznavanja do evropskog kašnjenja

KONKURS SKRIVEN OD JAVNOSTI: Kako Vlada KS bira novog-starog direktora Civilne zaštite

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!