INTERVJU JOVANA KISIN ZAGAJAC: SLAPP tužbe najviše pogađaju istraživačke medije koji pišu o nepopularnim temama

Banjalučka odvjetnica Jovana Kisin Zagajac široj javnosti jer postala poznata po svom angažmanu i podršci građanskom aktivizmu nastalom na temeljima protesta grupe Pravda za Davida.

Važi za jednu od boljih pravnica kada je u pitanju problematika i poznavanja „strateških tužbi protiv učešća javnosti“ (SLAPP), koje su posljednih godina sve zastupljenije i snažno pogađaju prevashodno nezavisne istraživačke novinare i građanske aktiviste koje moćni pojedinci, političari i kompanije takvim neosnovanim tužbama žele osujetiti u istraživanju i objavljivanju afera, organizanovanog kriminala i korupcije.

Sa Kisin Zagajac smo razgovarali o problematici SLAPP postupaka, uzrocima i posljedicama i onome šta možemo očekivati u budućnosti, s ozbirom da su nezavisni istraživački mediji i građanski aktivisti možda i posljednja brana sistemskoj korupcijskoj hobotnici u državi.

Osim u medijskim i aktivističkim krugovima, javnost u Bosni i Hercegovini malo zna o SLAPP tužbama, pa za početak da objasnimo šta su te tužbe i šta se može smatrati SLAPP tužbom?

KISIN ZAGAJAC: Možemo reći da su SLAP-ovi (tužba protiv učešća javnosti) izvor američkog pravosuđa i pravne teorije, odnosno da se u Americi koriste ili kao pravno sredstvo, odnosno zloupotrebljavaju iz perioda 80-tih godina kada su i postavljani temelji tog naziva – akronima SLAPP. U suštini, neko je u jednom trenutku, zakonito pravno sredstvo kao što je tužba i zaštita prava pred sudom, odlučio da zloupotrijebi tako što će podnositi očigledno neosnovane tužbe radi zaštite nekih svojih nezakonitih interesa. I to se najviše koristilo i dan danas se  koristi kao pravo sredstvo zastrašivanja, odnosno isključivanja javnosti svaki put povodom određenog pitanja, kada aktivisti i mediji to pitanje pokrenu javno i krenu propitivanje tih nelegalnih radnji. I onda kao sredstvo ućutkivanja se koriste očito neosnovane tužbe. Kod nas se najčešće koristi kleveta kao sistem ućutkivanja i zastrašivanja kao i određene fabrikovane materijalne i nematerijalne štete, pa se onaj koji u svojoj lokalnoj zajednici želi da zaštiti rijeku ili šumu suoči s potpuno neosnovanom i pravno neutemeljenom tužbom od 100, 200, 300 hiljada maraka. Kada vidi te cifre prepadne se i dobro razmisli da li će sa svojim aktivizmom da nastavi ili ne, što i jeste bit takvih tužbi.

U bh. entitetu Republika Srpska rekriminalizovana je kleveta, pa da li se podnošenje krivičnih prijava može podvesti pod SLAPP tužbu?

KISIN ZAGAJAC: Dugo se smatralo i u teoriji definisao SLAPP kao tužba u parničnom postupku. Međutim, SLAPP onako kako to tumači Vijeće Evrope je svaki pravni postupak u cilju zastrašivanja. Što znači da to može biti i prekršajni i krivični postupak. Odnosno, država kada nema potrebe da angažuje određene moćne strukture, investitore i slično, kada nema potrebe da se direktno izlažu pred sudom u parničnom postupku, prosto zloupotrijebi državne resurse – inspekcijske službe, policiju kako bi ućutkivali aktiviste. I onda se na terenu susrećemo sa nekim izmišljenim saobraćajnim prekršajima, prekršajima za remećenje javnog reda i mira, potpuno neosnovano. Vrlo dobar primjer je Pokret Pravda za Davida gdje je nekoliko stotina izmišljenih prekršajnih naloga bilo za uzvik „Pravda za Davida“ tokom javnog skupa, iako sam član zakona kaže da se ne može primjenjivati takva vrsta prekršaja kada su u pitaju protesti, odnosno javni skupovi.  Dakle vrlo svjesno, sa ciljem zastrašivanja, koristio se prekršajni postupak jer nije bilo potrebe da se moćnici javno izlažu sudu, već su koristili policijske službe i to radili. Samim tim, rekriminalizacija klevete s posebnom ozbiljnošću posljedica predstavlja prijetnju u odnosu na parnični i prekršajni postupak.

Imate li podatke koliko je u BiH podneseno SLAPP tužbi, da li se podnose isključivo protiv novinara i aktivista i da li se u sudovima vode pod posebnom oznakom?

KISIN ZAGAJAC: Nemamo nikakve statističke podatke, jer sve tužbe u našem pravnom sistemu stoje kao takve. One (SLAPP) se, de facto, u praksi koriste kao element – sredstvo zastrašivanja i ućutkivanja, ali ih zakonodavni okvir Bosne i Hercegovine ne prepoznaje. Postoje već sada određene inicijative da zakonodavni sistem BiH definiše SLAPP tužbu, ali za sada je nepropisano, drugim riječima, nemoguće je statistički pratiti koliko je takvih predmeta ima, jer ne postoji naziv za takvu vrstu postupka u formalnom smislu.

Imate li lična iskustva, odnosno da li ste zastupali lica protiv kojih su podnesene SLAPP tužbe?

KISIN ZAGAJAC: Jesam. Kako to izgleda – plastično ću objasniti. Kada mi je jedna ekološka aktivistkinja donijela tužbu za klevetu, ja sam je tri puta pročitala i nisam mogla naći gdje je kleveta u činjeničnom supstratu tužbe. Oni su sve naveli, šta je ona rekla, gdje je rekla, ko je prenio tu vijest, ali u njenom kazivanju, u tom sadržaju nije apsolutno bilo ni indicije za klevetu. Ja sam mislila da nešto propuštam, da postoji neki skriveni dokaz, neki argument koji će tokom postupka da se otkrije, ali nije ga bilo – jer je to klasični SLAPP. Kada pročitate tužbu i kada vam upošte nije jasno zašto neko nekoga tuži – to vam je klasični SLAPP.

Iako je nezahvalno medijsku scenu u BiH generalizirati, da li i u kojoj mjeri, prema Vašem mišljenju, SLAPP tužbe ili prijetnje njima mogu ili jesu rezultirale autocenzurom, i prijete li da uguše svako istraživačko novinarstvo?

KISIN ZAGAJAC: Svakako. Ja sam u svojoj praksi, kada su mediji u pitanju, vidjela da SLAPP-ovi najviše pogađaju istraživačke medije, generalno nezavisne koji su najčešće registrovani kao udruženja i imaju finansiranja kroz projekte, što otkrivaju i pišu o ne tako popularnim temama – a nemaju sredstva oglašavanja i nekog drugog načina financiranja. I takvi mediji su vrlo lake finansijske mete. Vrlo lako ih je finansijski iscrpiti. Dovoljne su dvije – tri SLAPP tužbe da sva sredstva kojima raspolažu ti mediji izgube. Dakle, istraživački mediji su definitivno prvi na listi SLAPP-ova, što je posebno rizično i dovodi do autocenzure, jer svaka istraživačka priča iza sebe ima mjesece ili godine rada da bi ste napisali jedan ili dva teksta. I onda ukoliko to rezultira sa tri – četiri SLAPP postupka vi time možete ugasiti medij.

Kada govorimo o medijima, kolika je krajnja šteta SLAPP tužbi, kako materijalna ali i činjenica da umjesto da se novinari bave svojim poslom moraju se povlačiti po sudovima? I kako da se neprofitni mediji nose sa sudskim troškovima i kaznama u slučaju gubitka spora?

KISIN ZAGAJAC: Mediji kroz grantove ne mogu dobiti sredstva za plaćanje sudskih troškova. Međutim, problem sa SLAPP-om širom Evrope postaje sve prepoznatljiviji. Postoje specijalna udruženja koja pružaju takav vid pomoći ugroženim medijima, ali mislim da puno veću moć i kontrolu ima onaj kome je SLAPP na raspolaganju, jer država i dalje ne štiti žrtve SLAPP-a, nego mediji kao i udruženja i ako imaju neki vid pomoći ne mogu imati šanse ukoliko su meta neke moćne strane koja će ih uzeti na zub i neće stati dok ih ne uništi. Tužitelji su uglavnom domaće i strane vrlo bogate kompanije koje prosto za njihove resurse takvi postupci su ništa, a za jedan lokalni medij to je godišnji budžet. I oni naprosto imaju na raspolaganju sva sredstva da ućutkuju i zastrašuju. Vrlo često stave da je vrijednost tog fiktivnog ugovora miliona KM i tolika je i vrijednost spora i oni nemaju problema da plate taksu hiljadu maraka, a tuženu stranu SLAPP-a izlazak advokata na samo jedno ročište košta nekoliko hiljada maraka. To je za jedan mali medij ozbiljan problem i oni ga ne mogu iznijeti bez eksterne pravne pomoći.

Unutar medijske zajednice postavlja se pitanje mogu li se preventivno odvratiti podnosioci SLAPP tužbi?

KISIN ZAGAJAC: Anti-SLAPP regulativa predviđa rano odbacivanje tužbe. To je nešto što u našem pravnom sistemu ne postoji. Ako ste pasivni u parničnom postupku – vi ćete sigurno izgubiti spor, bili vi krivi ili ne. Dakle, nije u pitanju ko je u pravu, nego ko je koliko aktivan u dokazivanju svog prava pred sudom. A rano odbacivanje tužbe prebacuje tu odgovornost na sud, odnosno da je sud dužan pri prvom ocjenjivanju tužbe, ukoliko ima određene elemente SLAPP tužbe, što se jasno može vidjeti po njenom prijemu, predviđa to rano odbacivanje bez toka postupka. Tu govorimo o građanskom postupku, i to i predviđaju izmjene Zakona o parničnom postupku.

Ima li se u vidu činjenica da je BiH država daleko od vladavine prava, možemo li očekivati u doglednom vremenu da se izmjene ZPP-a nađu pred entitetskim ili državnim parlamentom?

KISIN ZAGAJAC: Ono što znam da je već bila jedna takva inicijativa u proceduri, i nije prošla na nivou Federacije BiH. U Republici Srpskoj nije ni predložena, a znam da se zagovaraju određena rješenja na državnom nivou zbog nepostojanja harmonizacije među entitetima i zbog nade aktivista da na državnom nivou imamo određene politike koje bi mogle prepoznati potrebu za ovakvom regulacijom. Tako da mislim da je cilj da se ovo pitanje zagovara na državnom nivou. Dakle, to je neko od uopštenih građanskih prava o kojima može da odlučuje, odnosno da ih propisuje državni nivo bez potrebe da se spušta na entitetski. Tako da ako bi država Bosna i Hercegovina, odnosno njeni organi to prepoznali, to bi bilo odlično.

SLAPP tužbe samo su jedan u nizu primjera kršenja ljudskih, građanskih prava i sloboda. Ipak javnost, dakle i aktivisti i građani šute ili potiho reagiraju na sve težu ekonomsku situaciju, na vlast ogrezlu u korupciju, a i čini se da nema ni volje ni energije da se stvari mijenjaju kroz građanski bunt. Imali smo socijalni bunt u Federaciji BiH 2014. godine, i potom nezadovoljstvo gađana pod sloganom Pravda za Davida, i tu je sve stalo. Pitam Vas kao, ne samo odvjetnicu nego i građansku aktivisticu, zašto je to tako?

KISIN ZAGAJAC: Ja mislim da smo svi mi hronično umorni dok se ne desi neki novi gorući problem kada shvatimo da nemamo pravo da budemo umorni i da ako mi nećemo – neće niko drugi. Tako da mi egzistiramo od problema do problema, bacamo se u vatru, a u međuvremenu tiho sagorijevamo. Ono što je obrazac svim tim pokretima, i što ja izvlačim kao zaključak, jeste da sami aktivisti nisu shvatili da je građanska revolucija šprint, a ne maraton. Kada god je revolucija prerasla u maraton, to je bila izgubljena bitka, jer sistem uvijek ima bolje mehanizme da zaštiti svoj položaj, nego građani svoja prava. Ukoliko se bude u budućnosti stvorila kritična masa za bilo kakve oblike socijalne, društvene revolucije, to mora biti šprint, inače se samo umaramo unaprijed izgubljenom bitkom.

————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

NESVAKIDAŠNJI AKT CENZURE: Gradska uprava Sarajeva i gradonačelnik Avdić uveli „službenu tajnu“

NAKON ŠTO MU JE PONIŠTENA FAKULTETSKA DIPLOMA: Tužilaštvo KS formiralo predmet protiv Irfana Čengića

————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!