NOVINARI SVE IZLOŽENIJI SLAPP PROCESIMA: Tužbama bez osnova želi se osujetiti istraživački rad protiv kriminala i korupcije

SLAPP tužba (Strategic Lawsuit Against Public Participation) predstavlja oblik zastrašivanja novinara, aktivista i drugih kritičara društva koji javno djeluju i ukazuju na različite oblike propusta koji uglavnom dolaze od moćnih pojedinaca.

Iako u svojim aktivnostima nude brojne dokaze, javno dostupne informacije i razne dokumentekojima potkrepljuju svoje tvrdnje, to ih nažalost ne može zaštititi. Oni koji protiv njih podnose ovu vrstu tužbi, najčešće u vidi tužbe za klevetu, nastoje ih na taj način ušutkati i odvratiti od njihovog djelovanja.

NAJVEĆI UDAR NA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO

SLAPP tužba zapravo znači „strateška sudska tužba protiv učešća javnosti“, a posljedice ovakvih procesa su brojne – od jačanja cenzure i autocenzure u medijima, psihičkog maltretiranja ljudi koji su tuženi i koji se moraju pripremati i odlaziti na brojna sudska ročišta, do izlaganja nepotrebnim finansijskim troškovima, udara na njihovu reputaciju i profesionalnost, kao i izlaganja prijetnjamakoje često dolazi sa anonimnih portala, ali i drugih medija koji su u službi tužitelja i prijetnji korisnika društvenih mreža.

Također, ovakvi procesi traju godinama, što onima koji tuže i jeste primarni cilj, jer su itekako svjesni da takve tužbe nisu pravno utemeljene i da vjerovatno neće dobiti sudski spor. Ovo je vrsta snažnog pritiska na aktiviste i novinare kojima se pokušava poručiti da u svom daljem radu odustanu od svog djelovanja, jer će za posljedicu imati novu tužbu, gubljenje vremena na ročištima i besmislene, iscrpljujuće i višegodišnje sudske procese.

Kada je riječ o medijima, na udaru su novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom i koji u svom radu ukazuju na različite zloupotrebe položaja moćnih pojedinaca, kršenje zakona, korupciju i brojne druge propuste u njihovom angažmanu. Uzmemo li u obzir da je istraživačko novinarstvo najzahtjevniji i najkompleksniji dio novinarstva i da je za jedan kvalitetan tekst potrebno jako mnogo vremena, istraživanja, truda i rada, onda je vrlo lako zaključiti da ovakve tužbe oduzimaju mnogo dragocjenog vremena koje se moglo iskoristiti za rad.

Umjesto toga, tuženi ulažu mnogo energije u spremanje za sudska ročišta, konsultacije sa advokatima, analizu različitih dokumenata i drugih materijala. Ovakva vrsta tužbi je udar na istraživačko novinarstvo koje je neophodno u svakom društvu, jer se istražuju teme od javnog značaja koje se itekako tiču samih građana. Također, ovo predstavlja i udar na slobodu medija u BiH.

Prema Media Freedom Indexu Reportera bez granica, BiH je od 180 država na 86. mjestu. To ukazuje na dodatni pad u odnosu na 2023., kada je je bila na 64. mjestu. 

VIŠEGODIŠNJI PROCESI, PSIHIČKO I FINANSIJSKO ISCRPLJIVANJE 

Novinarka Arijana Saračević Helać suočila se sa ovakvom vrstom tužbe koju je protiv nje podnio advokat Kadrija Kolić. Nakon gostovanja na TV N1 u maju 2020. godine, ona je citirala Odluku MUP-a KS o izboru najpovoljnijeg dobavljača za kupovinu vozila za posebne namjene u vrijednosti od milion KM.

U citiranom dokumentu se navodilo da je firma KM Trade dobila posao, a Saračević Helać je navela da je advokat Kadrija Kolić suvlasnik te firme. Ona navodi da je riječ o lako provjerljivoj činjenici koju su i drugi novinari objavili, te da nije riječ o bilo kakvoj kleveti ili neprovjerenim informacijama. Advokat Kolić  tužio je novinarku, a naknada štete zbog klevete koju je tražio bila je 9.000 KM.

„Ovaj sudski proces trajao je od maja 2020. do septembra 2025. godine. U tom periodu advokat Kadrija Kolić me tužio kroz dvije tužbe: jednu kao advokat, a drugu kao građanin. Sve to je bilo izuzetno teško izdržati, jer me je javno izvrijeđao, nakon čega je uslijedio val negativnih komentara na portalima i društvenim mrežama, kao i više od 300 prijetećih poruka koje sam primila“, navodi tužena novinarka.

Ona dalje ističe kako je cijeli proces bio mučan i težak, ne samo emocionalno, već i finansijski, te da joj je uništavana imovina od nepoznatih počinilaca, jer Tužilaštvo nije uradilo svoj posao.

„Godinama sam strahovala kako će sve to utjecati na moju porodicu, jer je pritisak bio ogroman. Najviše me boljelo što su i oni indirektno prolazili kroz ovu borbu, a ja sam stalno vagala šta da podijelim s javnošću, a šta da zadržim za sebe, kako bih ih zaštitila“, navodi Arijana Saračević Helać.

U tom periodu ogromnu podršku su joj pružili iz Udruženja BH novinari i Linija za pomoć novinarima te advokat Ahmet Efendić.

„Njihova pomoć bila je ključna da izdržim pritiske i nastavim raditi svoj posao profesionalno i pošteno. Prvostepena i drugostepena presuda bile su u moju korist, a ovih dana je Vrhovni sud odbacio i Kolićevu reviziju. To je za mene velika satisfakcija i potvrda da sam bila u pravu. Novinari, a posebno istraživački, moraju biti spremni na ovakve pritiske, ali odustajanje ne smije biti opcija. Ja sam samo radila svoj posao. Ova pravosnažna presuda je moj vjetar u leđa da nastavim još snažnije i odlučnije da se bavim istraživačkim novinarstvom. Jer ako mi odustanemo, onda pobjeđuju oni koji žele da se istina sakrije“, zaključuje Saračević Helać.

Siniša Vukelić, vlasnik i glavni i odgovorni urednik portala Capital iz Banja Luke, konstantno se suočava sa ovakvom vrstom tužbi. Navodi da je trenutno u toku šest ili sedam tužbi koje su čisti pritisak za ovaj portal i njegove novinare.

„Za 18 godina koliko postoji portal, niko ko nas je tužio nije dobio spor. Nas najčešće tuže djeca naših poznatih ličnosti, odnosno političkih funkcionera iz Republike Srpske“, ističe Vukelić i naglašava da su to uglavnom ljudi o čijim su različitim zloupotrebama pisali i da se na taj način vrši pritisak na ovaj portal da odustanu od svojih sadržaja, ali oni će i dalje nastaviti izvještavati o svim ovim javno značajnim temama.

„Sve to odvlači vrijeme, ljudske resurse, novac, pokušavaju nas ušutkati“.

Da nisu samo novinari na meti, već i aktivisti, pokazuje slučaj u kojem su tužene aktivistice Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak. Firma BUK, koja gradi hidrocentralu na Kasindolskoj rijeci u Istočnom Sarajevu, podnijela je tri tužbe protiv ove dvije aktivistice koje su javno iznijele zabrinutost zbog potencijalne štete koju bi ovakva investicija mogla izazvati.

Protiv Sunčice Kovačević podnesena je jedna tužba sa odštetnim zahtjevom od 5.000 KM, a protiv Sare Tuševljak su podnesene dvije tužbe sa ukupnim odštetnim zahtjevom od 10.000 KM. Sara i Sunčica su članice Fondacije ACT i aktivistkinje NGG Stop izgradnji mHE na Kasindolskoj rijeci.

Sunčica Kovačević navodi da je proces počeo u januaru 2022. godine i da su još uvijek na prvostepenom sudu.

„Naš slučaj je na Sudu na Sokocu, uskoro će četiri godine otkad traje i ne nazire se kraj. Posebno je zanimljivo što na tom sudu nema velikog broja predmeta. Ovakvo odugovlačenje povećava troškove postupka, dvije godine su se čekali nalazi vještaka“, navodi Sunčica. Ona dodaje i da joj sve to uzima veoma mnogo vremena, da se mora detaljno raditi na pripremama za ročište i da joj trpe i posao i aktivizam.

KO NAJČEŠĆE TUŽI I KAKO PREPOZNATI SLAPP TUŽBU

SLAPP tužbe najčešće podnose pojedinci, ali to mogu biti i privredna društva i korporacije. Advokat Ahmet Efendić kaže da to rade oni koji imaju finansijsku moć, da su vrlo svjesni da će spor izgubiti, ali njima i jeste glavni cilj da vrše pritisak.

Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH Novinari, navodi da u BiH postoji još jedan fenomen vezan za SLAPP, a to su tužbe sudija, tužilaca i advokata protiv novinara.

„Dakle, ne samo političari, direktori javnih i privatnih kompanija, već i ljudi iz pravosuđa, što je poseban apsurd. Mi smo u našoj bazi u jednom trenutku imali čak 43 tužbe za klevetu protiv novinara, koje su podnijeli suci, tužitelji, odnosno ljudi iz pravosuđa“.

Advokat Ahmet Efendić navodi da je ovakve tužbe veoma lako prepoznati, jer nemaju činjenično uporište, a navodi se velika vrijednost spora, odnosno traže se veoma visoke cifre za odštetu. Prema njegovim riječima, ovi procesi u prosjeku traju oko sedam godina, što zavisi i od toga pred kojim se sudom vodi proces. Npr. Sud u Sarajevu je preopterećen, imaju najveći broj predmeta i nedostaje sudija, ali niti jedan sud nije dovoljno brz i ovakve tužbe često izgube smisao.

Također, zavisi i od toga da li je u drugostepenom sudskom postupku potvrđena prvostepena presuda, te i od toga zavisi koliko će ukupan postupak trajati.

Kao poseban problem ovakvih tužbi Efendić navodi da su u mnogo slučajeva sudovi udaljeni od mjesta prebivališta tuženog, što zahtijeva dodatno vrijeme i trud.

O tome govori i Siniša Vukelić, navodeći da ako neko npr. živi u Banja Luci, a postupak se vodi pred Sudom u Trebinju, to podrazumijeva i dodatno vrijeme za putovanje. On također podsjeća i da je u Republici Srpskoj od avgusta 2023. kleveta krivično djelo, a to znači da se tuženi mora lično pojaviti na svakom ročištu.

KAKO SE ZAŠTITITI OD OVE VRSTE TUŽBI

Veoma je jasno da je riječ o tužbama bez osnova i da se novinari i aktivisti pokušavaju kazniti zato što savjesno obavljaju svoj posao. Siniša Vukelić navodi da je neophodno izmijeniti zakonske propise, odnosno iznaći način da se ovakve tužbe odmah odbace. Također, naglašava i da on i uposlenici Capitala razmišljaju i da podnesu protivtužbe protiv tužitelja. To bi svakako mogla biti neka vrsta odštete za tužene.

Sve ovo zahtijeva zakonske izmjene koje bi spriječile ovakve iscrpljujuće procese. U svom članku iz decembra 2023, saradnik za ljudska prava UN u BiH Uglješa Vuković navodi da su iz Office of the High Commissioner for Human Rights (UN-ov Ured Visokog komesara za ljudska prava) uradili prijedlog zakonskih izmjena ili dopuna kojima bi se postojeći građanski zakoni o kleveti u Bosni i Hercegovini ojačali anti-SLAPP odredbama.

Odnosno, cilj ovih izmjena je da se prepoznaju, onemoguće ili odstrane iz pravnog života ovakve zlonamjerne tužbe kojima je zapravo glavni cilj opteretiti i osujetiti javno djelovanje osobe koja je tužena. Prijedlog daje i dokaze na osnovu kojih se mogu prepoznati ovakvi postupci, pretjerana ili nerazumna priroda tužbe, kao i da se često u više takvih postupaka pojavljuje isti tužilac ili lica koja su povezana sa sličnim stvarima.

Najznačajniji mehanizam zaštite u ovom prijedlogu je, kako navodi Vuković, to da sudovi na početku postupka mogu donijeti odluku kojom bi odbacili tužbu. Na ovaj način izbjeglo bi se nepotrebno vođenje parničnog postupka i spriječilo bi se povećanje troškova postupka.