SLAPP TUŽBE I UŠUTKIVANJE JAVNOSTI: Od američkog prepoznavanja do evropskog kašnjenja

O SLAPP tužbama smo već govorili, o tome kako se novinaru ne sudi samo u sudnici, nego i u javnosti, i kako se priča o korupciji sistematski prebacuje sa onoga o čemu se piše na onoga ko piše.

Taj mehanizam nije nov. On je prepoznat još osamdesetih godina u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), gdje je pravna teorija, kroz rad Pringa i Canan, prvi put jasno imenovala problem i to na način da sudski postupak koji formalno štiti pravo, suštinski služi da ućutka javnost.

EVROPA SE UOZBILJILA NAKON UBISTVA MALTEŠKE NOVINARKE

U američkom pravnom sistemu, takvo prepoznavanje relativno brzo je dovelo i do normativnog odgovora. Razvijeni su tzv. anti-SLAPP zakoni, koji sudovima omogućavaju da već u ranoj fazi odbaceočigledno zloupotrebljavajuće tužbe i zaštite one koji učestvuju u javnoj debati. Ta reakcija nije bila slučajna. Ona proizlazi iz ustavnog razumijevanja slobode govora kao gotovo apsolutnog prava, zaštićenog Prvim amandmanom.

Evropa je, međutim, išla drugačijim putem.

Za razliku od američkog pristupa, evropski pravni sistemi tradicionalno polaze od potrebe balansiranja slobode izražavanja sa drugim pravima, prije svega pravom na ugled i privatnost. Taj balans, iako legitimno postavljen, dugo je imao jasnu posljedicu, a to je da SLAPP tužbe nisu prepoznavane kao poseban fenomen, nego su se „utapale“ u okvir klasičnih građanskih sporova.  

Zbog toga je evropsko prepoznavanje SLAPP-a kasnilo. Tek sa porastom broja takvih postupaka i njihovim sve očiglednijim efektom iscrpljivanja novinara, aktivista i organizacija civilnog društva, postalo je jasno da se ne radi o pojedinačnim zloupotrebama, nego o obrascu.

Prema podacima Koalicije protiv SLAPP tužbi u Evropi, više od 1.000 takvih slučajeva evidentirano je u periodu od 2010. do 2024. godine, uz stalni rast.

Prelomni trenutak u tom procesu nije bio pravni, nego tragično konkretan. Ubistvo malteške novinarke Daphne Caruane Galizie, koja je u trenutku smrti bila suočena sa desetinama sudskih postupaka, ogolilo je ono što pravni sistemi nisu htjeli da vide, da sudski postupak može biti instrument pritiska jednako efikasan kao i otvorena represija.

U trenutku kada je ubijena 2017. godine, protiv nje je bilo pokrenuto više desetina sudskih postupaka,uključujući i tužbe pokrenute izvan Malte, sa očiglednim ciljem povećanja troškova i pravne neizvjesnosti. Ti postupci nisu bili incident. Oni su bili kontinuirani pritisak, pravni okvir u kojem je njen rad postajao sve teži, sve rizičniji i sve skuplji.

Ono što je njen slučaj razotkrio nije samo pitanje bezbjednosti novinara. Razotkrio je slabost pravnog sistema da prepozna kada se njegova procedura koristi protiv njegove svrhe. Sudski postupci koji su formalno imali legitiman cilj zaštite prava, u stvarnosti su funkcionisali kao sredstvo disciplinovanja i iscrpljivanja.

DIREKTIVA EU DOBAR ANTI-SLAPP TEMELJ

Tek nakon toga dolazi do prvih ozbiljnih inicijativa na evropskom nivou, kao što je preporuka Savjeta Evrope, političkog pritiska Evropskog parlamenta i konačno usvajanja Direktive (EU) 2024/1069, koja po prvi put uvodi mehanizme za rano odbacivanje zloupotrebljavajućih tužbi i zaštitu učesnika javne debate.

Ipak, čak i taj normativni odgovor ostaje ograničen. On se odnosi prvenstveno na prekogranične slučajeve i predstavlja tek početak procesa, a ne njegovo rješenje.

Usvajanjem Direktive (EU) 2024/1069, Evropska unija prvi put uvodi konkretne mehanizme zaštite: mogućnost ranog odbacivanja očigledno neosnovanih tužbi, obavezu tužioca da snosi troškovepostupka u slučaju zloupotrebe, zaštitu od paralelnih i višestrukih postupaka, kao i pravo tuženog na naknadu štete.

Međutim, ono što je važnije od samih mehanizama, jeste promjena perspektive. Evropski pravni okvir počinje polaziti od toga da problem nije u ishodu postupka, nego u samom njegovom pokretanju. Drugim riječima, fokus se pomjera sa pitanja „ko je u pravu“ na pitanje „zašto je postupak pokrenut i kakav efekat proizvodi“.

Time se evropski pristup, makar djelimično, približava onome na šta su Pring i Canan upozoravali još prije nekoliko decenija, da ustavna povreda ne nastaje presudom, nego procesom.

Evropski razvoj ne predstavlja konačno rješenje problema SLAPP tužbi, ali predstavlja njegovo jasno prepoznavanje, a to je prvi i ključni korak.

Upravo zato, ključno pitanje danas više nije da li je SLAPP prepoznat.

Ključno pitanje je kako pojedinačni pravni sistemi na njega odgovaraju. U tom kontekstu, pitanje Bosne i Hercegovine postaje posebno važno. Ne zato što je SLAPP ovdje izraženiji nego drugdje, nego zato što se ovdje još uvijek ne prepoznaje kao problem.

NORMATIVNA PRAZNINA I SISTEMSKI RIZIK U BIH

U Bosni i Hercegovini ne postoji poseban pravni okvir koji bi omogućio rano prepoznavanje i efikasno odbacivanje SLAPP tužbi. Za razliku od sistema koji su makar djelimično razvili mehanizme zaštite, domaće pravo i dalje polazi od formalnog pristupa: svaka tužba se tretira kao legitimno ostvarivanje prava na pristup sudu, bez obzira na njen kontekst, obrazac i efekat.

Za razliku od evropskog konteksta, u kojem se makar fragmentarno razvijaju mehanizmi za prepoznavanje i suzbijanje zloupotrebljavajućih tužbi, domaći pravni sistem i dalje funkcioniše u okviru formalnog pristupa koji SLAPP ne vidi kao poseban fenomen.

Sudski postupak se posmatra isključivo kroz njegovu pravnu formu, bez analize njegove stvarne svrhe i efekta.

Ne postoji poseban pravni okvir koji bi omogućio rano prepoznavanje i efikasno odbacivanje SLAPP tužbi. Ne postoje procesni mehanizmi koji bi sudu dali alat da, već na početku postupka, procijeni da li se pravo koristi legitimno ili zloupotrebljava. Ne postoji ni razvijena sudska praksa koja bi sistematski vagala odnos između zaštite privatnih prava i javnog interesa.

U takvim okolnostima, sudski sistem ostaje formalno neutralan, ali faktički otvoren za zloupotrebu.

Kada se takva normativna praznina spoji sa strukturnim karakteristikama domaćeg pravosuđa kao što je dugotrajnost postupaka, visokim troškovima, procesnim formalizmom i nepredvidivošću ishoda, dobija se ambijent u kojem SLAPP ne samo da je moguć, nego postaje izuzetno efikasan.

Postupak traje dovoljno dugo da iscrpi i obeshrabri. Troškovi su dovoljno visoki da predstavljaju realan rizik za svakoga ko nema institucionalnu ili finansijsku podršku.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

DOSSIER DOM PENZIONERA: Valter objavljuje kompletnu pozadinu i nepoznate detalje velike tragedije koje je pogodila Tuzlu

NOVINARU SE ZA SLAPP SUDI I U SUDNICI I U JAVNOSTI: Kako se priča o korupciji spinuje i prebacuje na onog ko je o tome pisao

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!