SLAPP TUŽBE I OBESMIŠLJAVANJE ISTINE: Kadija te tuži a onda ti i presudi

SLAPP proces nije samo tužba, on je namjerno i svjesno iscrpljivanje

———————————————————————

Postoji jedno pravilo u Bosni i Hercegovini koje nije zapisano ni u jednom zakonu, ali se dosljedno primjenjuje: što si bliže moći – to ti je pravda brža.

Što si dalje – to si sporiji, skuplji i sve manje važan. To pravilo najbolje vide aktivisti, novinari i građani.

Jer kada aktivisti tuže, onda čekaju, a kada aktiviste tuže, presude stižu.

Nefunkcionalnost pravosuđa u Bosni i Hercegovini najjasnije se vidi u trenutku kada građani, organizacije civilnog društva i slobodni mediji pokušaju kroz institucije zaštititi svoja prava. Tada postaje očigledno da pravda nije jednako dostupna svima, da su procesi dugotrajni i iscrpljujući, te da često zavise od političkog i društvenog konteksta, a ne od činjenica i zakona.

Udruženje građana Oštra Nula je 5. marta 2014. godine tužilo dnevni list Glas Srpske zbog teksta u kojem su iznesene ozbiljne i neutemeljene optužbe da su aktivisti ove organizacije planirali nasilne akcije, uključujući napade na institucije. Nakon višegodišnjeg postupka, Osnovni sud u Banjaluci je 28. avgusta 2019. godine donio prvostepenu presudu u korist Oštre Nule, a 12. marta 2020., dakle šest godina od početka procesa, donesena je i pravosnažna presuda kojom je potvrđeno da su iznesene tvrdnje bile neistinite i da predstavljaju klevetu.

Ovaj slučaj pokazuje da pravda u Bosni i Hercegovini jeste moguća, ali i da je spora i skupa. Postupak je trajao godinama, a teret dokazivanja bio je na tužiocu, iako su neistine objavljene bez ikakvih dokaza. U tom predmetu sud je postupao profesionalno i donio zakonitu odluku.

Međutim, takvo iskustvo nije pravilo.

U drugim postupcima protiv pojedinih medija, koje je Oštra Nula tužila zbog klevete, iskustvo je bilo bitno drugačije. Tokom suđenja, umjesto da tužilac bude u poziciji zaštite svog ugleda, stvara se osjećaj da se mora braniti. Sudski postupak nerijetko podsjeća na situaciju u kojoj oštećena strana mora dokazivati vlastitu nevinost, dok se neistine koje su objavljene tretiraju kao legitimna polazna tačka.

INTERVJU JOVANA KISIN ZAGAJAC: SLAPP tužbe najviše pogađaju istraživačke medije koji pišu o nepopularnim temama

Istovremeno, pojedini provladini režimski mediji su aktiviste označavali kao „strane agente“, „britanski kontingent“ ili „agente 007“, čime su stvarali atmosferu diskreditacije i targetiranja. U jednom slučaju koji je vodila Oštra Nula zabilježeno je i neovlašteno snimanje sudskog postupka i njegovo objavljivanje, za šta je izrečena novčana kazna od 400 KM, što dodatno govori o blagosti sankcija i nedostatku institucionalne zaštite integriteta postupka.

Ovi slučajevi, uključujući i one čija se odluka čeka više od nekoliko godina pred Ustavnim sudom BiH, ukazuju na širi obrazac. Slične pritiske i pravne postupke doživljavale su i druge organizacije civilnog društva, uključujući Transparency International BiH.

U jednom od takvih slučajeva, Transparency International BiH je tek nakon deset godina sudskog postupka dobio spor za klevetu protiv medija Nezavisnih novina i Glasa Srpske. Sama činjenica da je za dokazivanje neistina i zaštitu ugleda bila potrebno više od jedne decenije dodatno potvrđuje koliko su sudski procesi u Bosni i Hercegovini spori i iscrpljujući.

Takva praksa odgovara modelu tzv. SLAPP tužbi, čiji cilj nije nužno dobijanje spora, već finansijsko i psihološko iscrpljivanje tuženih, kao i slanje poruke drugim kritičkim glasovima. U Bosni i Hercegovini ne postoje efikasni mehanizmi zaštite od ovakvih zloupotreba, dok istovremeno zemlja bilježi kontinuiran pad na međunarodnim indeksima medijskih sloboda.

Sudski procesi u ovakvom sistemu postaju sami sebi svrha. Oni traju godinama, iziskuju značajne resurse i ostavljaju dugoročne posljedice na pojedince i organizacije. Ipak, njihova važnost ostaje nesporna, jer predstavljaju jedini institucionalni način da se utvrdi istina i dokumentuju zloupotrebe. U tim postupcima ostaju dokazi da su određeni mediji i akteri svjesno iznosili neistine i kreirali narative koji obmanjuju javnost i podstiču huškačku retoriku.

Problem, međutim, ne završava na pojedinačnim slučajevima.

Bosna i Hercegovina već godinama ne provodi ključne presude Evropskog suda za ljudska prava, uključujući slučajeve Sejdić-Finci protiv BiH, Zornić protiv BiH, Pilav protiv BiH i Pudarić protiv BiH. Neimplementiranje ovih odluka jasno pokazuje da pravni sistem nije usklađen sa evropskim standardima, posebno u oblasti jednakosti pred zakonom i osnovnih političkih prava.

Nepovjerenje u pravosuđe dodatno produbljuju brojni neriješeni ili sporo rješavani slučajevi od javnog interesa, poput smrti Dženana Memića i Davida Dragičevića, sistemskog nasilja u Zavodu Pazarić, kao i brojnih femicida, institucionalnih propusta i izostanka odgovornosti u javnim ustanovama. Tragedije i afere, uključujući i one vezane za javnu sigurnost, socijalne ustanove, koncesije i prirodne katastrofe poput događaja u Jablanici, dodatno ukazuju na nedostatak efikasnog i odgovornog pravosudnog sistema.

Istovremeno, procesi koji se odnose na političke aktere, uključujući i slučajeve vezane za bivšeg predsjednika entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, dodatno urušavaju povjerenje građana u pravosuđe. U javnom prostoru su zabilježeni brojni slučajevi nepoštovanja sudova, osporavanja njihovih odluka i javnog omalovažavanja pravosudnih institucija, bez adekvatne reakcije sistema.

Izostanak jasnih i dosljednih institucionalnih odgovora na političke poteze koji dovode u pitanje ustavni poredak i nadležnosti države ostavlja utisak selektivne primjene zakona. Takva praksa ukazuje na ozbiljan problem zarobljenosti pravosuđa i njegovog podređivanja političkim interesima, čime se dodatno obesmišljava sama ideja pravne države.

Sve navedeno pokazuje da Bosna i Hercegovina, uprkos formalnom opredjeljenju ka Evropskoj uniji, još uvijek nije uspostavila sistem vladavine prava koji je usklađen sa evropskim standardima. Nezavisnost pravosuđa, jednakost pred zakonom i zaštita slobode izražavanja ostaju nedovoljno ostvareni principi. Ili kako mi to u Bosni I Hercegovini žargonski kažemo – “mrtvo slovo na papiru”.

U Bosni i Hercegovini ne ulaziš u sud da tražiš pravdu, već ulaziš da vidiš koliko možeš izdržati. Ako imaš moć – onda proces traje kratko, ali ako nemaš, moraš se pripremiti na proces koji će trajati godinama, ponekad i deceniju. Sistem od tebe traži da ćutiš, jer kad progovoriš tuži te.

Zato ovo nije samo pitanje pravosuđa. Ovo je pitanje slobode.

I dok god aktivisti, građani i mediji moraju da se brane od sistema umjesto da ih sistem štiti, Bosna i Hercegovina neće biti država vladavine prava, nego država u kojoj je pravda rezervisana za privilegovanu političku i tranzicionu elitu. Ukratko, kadija te tuži, pa ti onda i presudi.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

DVIJE BIBLIOTEKE POD JEDNIM KROVOM: Dok se čeka završetak zgrade za Univerzitetsku biblioteku, NUBBiH sa svojom građom – u konjušnici!

GORNJI HORIZONTI: Tajni ugovori “historijskog megaprojekta” koji prijeti da ostavi Neretvu bez trećine vode

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!