Ella Jovanović, koja je u tramvajskoj nesreći 12. februara u Sarajevu zadobila povrede opasne po život i ostala bez noge, danas je u Zagrebu, zajedno s timom ljekara, obilježila uspješan završetak rehabilitacijskog ciklusa. Nakon amputacije, pred njom je bio dug i zahtjevan put liječenja, ali je zahvaljujući multidisciplinarnoj medicinskoj skrbi, podršci porodice i vlastitoj upornosti prošla put od borbe za život do samostalnog hoda i povratka aktivnoj svakodnevnici.
Govoreći o brzini oporavka, Ella je priznala da nije očekivala da će se tako brzo vratiti životu kakav je vodila prije nesreće.
„Iskreno, nisam mislila da ću ovako brzo, ali sam očekivala da što prije završim jer nemam nikakvog strpljenja. Bilo je tu nekih prepreka koje su mi to malo odužile, ali nema veze. Bitno je da sam sada tu i vratila se normalnom životu“, kaže Ella.
Tokom rehabilitacije susretala se i s komplikacijama. Na početku joj je hod s protezom bio posebno težak zbog rane koja još nije bila zacijelila.
„Na početku je to bilo teško jer sam imala ranu koja se još nije zacijelila, pa me bilo strah kada stanem na nju. Zbog toga je bila i ta pauza. Onda sam na kraju možda uradila malo previše svega pa se rana ponovo otvarala. Ali sada je sve zacijeljeno. Imam još nekoliko rana na drugoj nozi, ali i one su skoro gotove“, objašnjava Ella.
Tokom razgovora navedeno je da je na početku razlika u funkcionalnosti između prirodne i protetičke noge bila velika, dok je nakon rehabilitacije svedena na približno četiri posto. Ella danas svakodnevno prelazi kilometre, odlazi u školu i na treninge.
„Živim u centru pa, samim tim, moram ići do škole i na treninge i prelaziti kilometre“, kaže Ella.
Sport je bio važan dio njenog života i prije nesreće. Deset godina bavila se ritmičkom gimnastikom, a posljednje dvije godine radila je kao trenerica. Bavila se i odbojkom, kojoj se želi vratiti uprkos mišljenjima da taj sport nije prilagođen osobama s amputacijom.
„Prije sam se bavila ritmičkom gimnastikom deset godina, a posljednje dvije godine sam trenerica. Posljednje dvije godine bavim se i odbojkom i voljela bih nastaviti, upravo nekako u inat svima, jer su svi govorili da ću morati igrati sjedeću odbojku ili da odbojka nije baš sport za osobe s amputacijom. Hoću da im dokažem da se mogu vratiti i da imam taj sportski duh“, ističe Ella.
Ella na početku nije bila svjesna koliko je njena priča odjeknula u javnosti. Na dan nesreće krenula je u školu na odbojkaški turnir, a tek nekoliko dana kasnije saznala je koliko je ljudi prati, podržava i traži odgovore.
„Na početku uopće nisam znala, jer sam trebala samo normalno doći u školu na odbojkaški turnir. Tek su mi, otprilike šesti dan nakon što sam se probudila, rekli koliku podršku imam i da su čak protesti bili organizovani zbog toga. To me izuzetno iznenadilo i nisam očekivala da će se toliko proširiti“, kaže Ella.
Posebno joj znači podrška vršnjaka, prijatelja i školskih kolega.
„Jako sam sretna što je moje društvo takvo i što je takva moja generacija, što bi dali sve jedni za druge i što su i danas tu kao podrška. Jedva čekaju da se vratim u Sarajevo pa da izađemo. Kada sam prvi put došla u školu, svi su me sačekali u dvorištu i dočekali ogromnim aplauzom“, dodaje Ella.
I prije nesreće željela se baviti medicinom i pohađa medicinsku školu. Nakon svega što je prošla, ta odluka postala je još snažnija.
„I prije sam se htjela baviti medicinom jer idem u medicinsku školu, ali nekako mi je ovo bio znak da se moram baviti medicinom“, kaže Ella.
Posebno je privlači rad u sportskoj medicini, ortopediji i s ljudima koji prolaze kroz povrede slične njenoj.
„I prije sam se htjela baviti medicinom u sportskom smislu, a sada bih pogotovo htjela raditi s djecom na ortopediji ili s ljudima koji imaju slične povrede kao ja“, ističe Ella.
Na kraju razgovora uputila je poruku svima koji se nakon teške bolesti, operacije ili povrede osjećaju kao da je njihov dotadašnji život završen.
„Jedna poruka koju bih željela preporučiti jeste: zbog jednog lošeg poglavlja ne zatvara se knjiga. Koliko god neka operacija ili bolest djelovala kao smak svijeta, nije. To je samo neka veća prepreka koju morate preći da biste nastavili dalje prema boljim i većim stvarima“, poručuje Ella.
Izvor: N1
