“ASOVI” KORONA KRIMINALA: U sudnicama odgovaraju, na tenderima briljiraju

Odavno je poznato da u državi Bosni i Hercegovini onaj ko prizna kriminal, i to milionski, automatski ima kartu za visoko biznis društvo. Takvi su redovno bliski vlastima, njihovi poslovi cvjetaju, budžeti su im širom otvoreni, tenderi zagarantovani, eventualna dugogodišnja suđenja dovedena do besmisla. Takav je slučaj i sa aferom korona ugovori u Republici Srpskoj. Stotine hiljada maraka građana slilo se na račune firmi „Promeding“, „Sineks laboratorije“ i turističke agencije „Travel for Fun“, iako su su vlasnici Dragan Dubravac, Sandi Crljić i Saša Marković hapšeni za milionske kriminalne ugovore sa Institutom za javno zdravstvo kojeg je vodio Branislav Zeljković.

Takođe hapšeni Slavko Bojić, vlasnik firme „Procontrol“, rekao je da prodaje sve, ne vjeruje u pravosuđe i odlazi u Njemačku.

Dok su pacijenti bili prikopčani na respiratore, građanima bilo zabranjeno da hodaju, a policija nad njima sprovodila režimsku silu, biznismeni bliski tom istom režimu su radili. Turistički vodič Marković, na primjer, u istrazi je izjavio kako je dostavio 250.000 KM Zeljkoviću, uzdanici lidera „Ujedinjene Srpske“ Nenada Stevandića, nakon čega je pušten iz zatvora da slobodno čeka ročišta.

„…Najmanje 20 puta u različitim iznosima, od 5.000 do 25.000 KM, ukupno 250.000 KM. Zeljković mu je rekao da treba da komuniciraju preko aplikacije ‘Signal’, jer je to ‘sigurnija varijanta’. Direktoru IJZ novac je davao i u prostorijama ‘Ujedinjene Srpske'“, prenosio je Žurnal detalje s ročišta.

Na posljednjem, održanom 2. juna, skoro četiri godine nakon hašenja, Milan Tomazović iz Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP RS, u jedinici za operativnu analitiku, koji je analizirao sadržaj vještačenja materijala sa hard diska, rekao je da je Zeljković od decembra 2017. do 1. septembra 2021. godine koristio dva mobilna telefona sa tri broja. Komunikaciju je imao sa trojicom optuženih i to sa Slavkom Bojićem (razmijenili osam poruka), Sanijem Crljićem (245 komunikacija i 237 poruka) i ranije osuđenim Sašom Markovićem (69 komunikacija i 245 viber poruka). Crljić mu je u telefonu bio memorisan kao ”Sani Sineks”, a Marković kao ”Đajin Saša” (čovjek od povjerenja Vlade Đajića, direktora UKC RS i šefa banjalučkog odbora SNSD-a op.a.). I ostali optuženi su imali međusobnu komunikaciju.

Osim toga, Tomazović je analizirao listing poziva optuženih u periodu od oktobra 2020. godine do septembra 2021. godine. Prema njegovim navodima, utvrđena je komunikacija Branislava Zeljkovića sa, između ostalog, drugooptuženim Slavkom Bojićem, ali i sa predsjednikom Ujedinjene Srpske Nenadom Stevandićem…

U međuvremenu „Saša Đajin“ je organizovao koncerte za direktora UKC RS u Čelincu, gdje je obezbijedio lokacije za potpisivanje peticije protiv odluke tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Incka o izmjenama Krivičnog zakona BiH, kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca. Pobjeđivao na tenderima.

Dok i po Sarajevu, sa kantonalnim javnim preduzećima razvija biznis, a na gradskim bilbordima koji najavljuju turbo folk zabave jasno se vidi logo njegove turističke agencije, stigao je još jedan ugovor. Turistička organizacija Grada Istočno Sarajevo 4. februara zadužila je agenciju za nabavku ulaznica za muzičke koncerte na Jahorini. Ugovor je vrijedan 2.866,5 KM sa PDV-om.

„Direktni sporazum se smatra zaključenim prilaganjem računa, te se u ovom postupku neće zaključivati ugovor“, napisao je TOGIS.

Finansijski izvještaj pokazuje izuzetne prihode u prošloj i prošlim godinama.

I „Promedingu“ je Đajić ponovo otvorio vrata UKC-a. Za kupovinu pokretne lampe za pregled pacijenata u ambulantama s Dubravcem je 16. januara sklopljen ugovor vrijedan 6.903 KM. Iako u minusu, firma čiji je vlasnik optužen za milionski kriminal, ima stotine hiljda maraka prihoda.

Crljić je hapšen 8. marta 2022. godine, ali njegova „Sineks laboratorija“ to nije osjetila. Od tada do danas od institucija, javnih preduzeća i ustanova dobila je 404 ugovora vrijedna ukupno 2.111.007,14 KM sa PDV-om. Samo u prošlih godinu i potpisano je 218 ugovora vrijednih 1.233.054,48 KM sa porezom. Crljić je dobavljač MUP-a RS, kada su policajcima potrebni uređaji za proizvodnju ultra čiste vode (21.600 KM), redovan je i na tenderima Instituta „Vaso Butozan“, Zavoda za sudsku medicinu, Hidroelektrana na Trebišnjici…

OPTUŽNICA

U vrijeme pandemije termalne kamere su Institutu za javno zdravstvo naplaćivanje po cijeni većoj za 198,30 odsto u odnosu na nabavne. Tako je za sebe i druge optužene Zeljković, kako je navedeno u optužnici, pribavio imovinsku korist na štetu budžeta RS u iznosu većem od 1.300.000 KM.

Bojića i Crljića se tereti za krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju, , a Dubravca zbog produženog krivičnog djela zloupotreba u postupku javne nabavke.

Marković, odnosno Saša Đajin, u potpunosti je priznao krivicu da je Zeljkoviću dao 250.000 KM mita, a nakon što je Institutu isporučio zaštitna odijela u vrijeme pandemije virusa korona. Marković je sporazumom osuđen na 10 mjeseci zatvora i oduzimanje novčane koristi u iznosu od 578.000 maraka koju je stekao izvršenjem krivičnog djela.

TUŽITELJICA OBEĆALA DA ĆE DOKAZATI KRIVICU

„Kada smo zbog pretresa stigli u IJZ RS i tražili tadašnjeg vršioca dužnosti direktora Branislava Zeljkovića on je, oko 11.30, poručio da stiže ubrzo, a onda je oko 15.35 poslao SMS u kojem je naveo da je na pregledu izvan BiH i da se vraća sutra“, rekla je na jednom od prvih ročišta Sanja Tadić– Stojisavljević, republička javna tužiteljica.

On je u 15.35, kako je precizirala, poslao saradnicima SMS u kojem je pisalo: „Zdravo, tek sada sam uspio uhvatiti mrežu. Javite kolegama iz MUP-a da sam na pregledu van BiH”.

“Dokazaćemo da je budžetu RS načinjena šteta veća od 1,3 miliona KM”, obećala je građanima.

Izvor: zurnal.info