Nemogućnost Sjedinjenih Američkih Država i evropskih partnera da se dogovore o novom visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu odražava znatno dublje razlike u njihovim vizijama budućnosti BiH i uloge međunarodne zajednice u zemlji, ocijenile su analitičarke Atlantic Councila Amanda Thorpe i Olivia Olson.
U analizi objavljenoj u srijedu navode da mjesto visokog predstavnika ostaje trajno nepopunjeno od odlaska Christiana Schmidta 1. jula te da Washington i evropske prijestonice nisu ispunili plan da njegovog nasljednika izaberu do 14. jula.
Autorice ocjenjuju da zastoj nije samo spor oko imena budućeg visokog predstavnika, već pokazatelj različitih pristupa SAD-a i Evrope prema Bosni i Hercegovini u vrijeme kada se zemlja približava općim izborima 4. oktobra i istovremeno pokušava napredovati na putu prema članstvu u Evropskoj uniji.
Prema njihovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve snažnije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i prelazak s politike izgradnje institucija na ekonomsku saradnju. Američki zvaničnici istovremeno su signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati ograničeniji mandat.
Evropska strana, nasuprot tome, proces pristupanja BiH Evropskoj uniji vidi kao ključni instrument reformi, zbog čega smatra da bi budući visoki predstavnik trebao nastaviti koristiti svoju poziciju za podsticanje institucionalnih promjena potrebnih za napredak zemlje prema članstvu u EU.
Atlantic Council podsjeća da je OHR decenijama predstavljao jedan od simbola transatlantske saradnje u BiH. Prema neformalnoj praksi, visoki predstavnik uglavnom je dolazio iz Evrope, dok je njegov prvi zamjenik bio Amerikanac, a imenovanja su se dogovarala u okviru Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Međutim, nakon što PIC početkom juna nije uspio izabrati novog visokog predstavnika, Ambasada SAD-a u Sarajevu javno je kritikovala evropsku neodlučnost i ocijenila da je PIC izbjegao svoju odgovornost, upozoravajući da takva situacija prisiljava Washington da preispita svoju ulogu u postojećem međunarodnom prisustvu u BiH.
Na sastanku 30. juna postignut je dogovor da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomata Louis Crishock, privremeno preuzme vođenje OHR-a. Atlantic Council podsjeća da je Crishock drugi Amerikanac koji tu funkciju obavlja privremeno, ali prvi koji je u tom svojstvu preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući bonske ovlasti.
Prema medijskim izvještajima na koje se pozivaju autorice, Washington je za stalnog visokog predstavnika podržavao italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, dok su brojne članice EU i Ujedinjeno Kraljevstvo favorizirale francuskog diplomatu i specijalnog izaslanika za zapadni Balkan Renéa Troccaza.
Kao mogući kompromisni kandidati spominjani su i italijanski diplomata Maurizio Massari te danski diplomata Peter Sørensen. Atlantic Council naglašava da zasad nema dogovora o tome ko bi trajno trebao predvoditi OHR.
Autorice razlike između Washingtona i evropskih prijestonica povezuju i sa širim zaokretom američke politike prema BiH.
Kao jedan od primjera navode odluku SAD-a iz oktobra prošle godine da ukine sankcije Miloradu Dodiku, što je predstavljalo prekid s ranijim američkim pristupom prema njegovoj politici i odnosu prema državnim institucijama i OHR-u.
Njemačka i Austrija, s druge strane, zadržale su restriktivniji pristup prema rukovodstvu Republike Srpske, dok Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.
Atlantic Council zbog toga postavlja pitanje da li se Washington postupno povlači iz dosadašnjeg oblika političkog angažmana u BiH i postoji li još prostor za zajedničku američko-evropsku politiku prema zemlji.
Jedna od tačaka na kojoj se različiti prioriteti posebno prepliću je energetika. Američki angažman posljednjih mjeseci snažno je usmjeren na projekt Južne interkonekcije, gasovoda koji bi BiH povezao s hrvatskom gasnom mrežom i omogućio pristup ukapljenom prirodnom gasu preko Hrvatske.
U analizi se navodi i da pitanje državne imovine ostaje povezano s budućnošću tog projekta, ali i sa širim pitanjem funkcioniranja OHR-a. Thorpe i Olson upozoravaju da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost državnih institucija da upravljaju imovinom na nivou BiH te uticati na koheziju zemlje.
Istovremeno, EU upozorava da posebni propisi povezani s Južnom interkonekcijom moraju biti usklađeni s evropskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup evropskom energetskom tržištu i sredstvima EU.
Autorice podsjećaju i na nedavnu poruku visoke predstavnice EU za vanjsku politiku Kaje Kallas da “prozor mogućnosti” za pristupanje BiH Evropskoj uniji neće nužno ostati otvoren zauvijek te da je potreban evropski visoki predstavnik koji može pomoći zemlji da napreduje na evropskom putu.
Atlantic Council zaključuje da spor oko nasljednika Christiana Schmidta pokazuje širi sukob prioriteta Washingtona i Brisela, čiji značaj dodatno raste zbog približavanja oktobarskih izbora.
Washington i Brisel ne moraju se slagati oko svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti Bosne i Hercegovine koje trenutno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima, zaključuju Thorpe i Olson.
Izvor: N1
