Jugoslovenska punk-rock scena pojavila se kasnih ’70-ih, a na nju je utjecao prvi val punk-rock bendova iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, kao što su Sex Pistols, The Clash i drugi, ali i proto-punk bendovi kao što su MC5, The Stooges i New York Dolls. Kako je jugoslovenska omladina oduvijek pratila trendove, gotovo odmah po pojavi punk pokreta u Britaniji, prve informacije o novom muzičkom izrazu dospijevaju u tadašnje rock magazine. Novinski stupci su puni informacija kako se pankeri oblače, šta slušaju, kako se ponašaju. Već 1977. godine pojavljuje se prva punk grupa, Pankrti iz Ljubljane. Zanemarivši činjenicu da su došli iz visokih društvenih slojeva, Pankrti svojim kritičkim tekstovima otvaraju prostor za bujicu punk grupa širom Jugoslavije. Jugoslovenski punk bendovi bili su prvi punk bendovi koji su se ikada formirali u nekoj socijalističkoj državi.
Reakcija komunističke vlasti na ovakve bendove postaje izraženija tek pošto su pankeri označeni kao rušilački element koji svojom pojavom negativno utiče na socijalističku omladinu. Nije bilo neobično da se koncerti zabranjuju ili prekidaju, a članovi pojedinih bendova su se našli pod prismotrom državnih organa.
Fotograf Jože Suhadolnik iz Ljubljane imao je samo 15 godina kada je sa foto-aparatom krenuo na svoj prvi koncert u životu.
– Priče o mojim počecima fotografisanja zbivanja u ljubljanskom klubu Disco FV (Disco FV je bio prvi punk-alternativni klub u Ljubljani kojeg su osnovali članovi grupe Borghesia, koji su kasnije osnovali i FV Music label, op.a.) i ljubavi prema Bosni svakako su paralelne. Prvi pravi punk koncert snimio sam 1981., kad su u dvorani Kodeljevo u Ljubljani nastupali Siouxie and the Banshees i baš te godine prvi sam put otputovao u Sarajevo da posjetim oca, građevinara koji je nekim obrnutim putem radio na izgradnji objekata za Olimpijadu, pa mi je bilo zanimljivo kao da vraća uslugu Bosancima koji su doslovce izgradili Sloveniju nakon drugog svjetskog rata. Nisam primjetio nekih tragova alternative na Baščaršiji, ali doživio sam nekoliko izvandrednih reakcija lokalaca s Vratnika kad su primetili Sex Pistols badge na mom reveru. Slijedećeg dana vozeći se tramvajem iz Ilidže, pomno sam poskidao bedževe da mi opet neko ne prodaje cigle u centru grada. Alipašino polje tada se tek gradilo, priča nam Jože Suhadolnik.
U istom tom razdoblju u Ljubljani se ludjelo na Azru, Partibrejkerse, Kuzle, Virgin Prunes…
– Stigla nam je čak Nico iz Velvet Undergrounda, i policija je polako počela da maltretira prljavce sa zihernadlama, šta je kulminiralo kad su 1984. pritvorili organizatora koncerata i novinara Igora Vidmara samo zato jer je nosio bedž sa precrtanom svastikom i natpisom Nazi punks Fuck off. I tako je izbila afera Nazi punk, zbog koje se tad pokazalo svo umijeće dupelizništva tad i nekako i sad, najslavnijih novinarskih pera bivše države. Na televiziji Slovenija raskomadani su Laibachi uz pozive po njihovoj zabrani,a Slavenka Drakulić je u Startu objavila tekst u kome stoji da su glavni sudionici ove (naci) scene slikar Dušan Mandić i fotografi Jane Štravs i Jože Suhadolnik. Stari mi je doletio iz Sarajeva da vidi šta je, mene skoro izbacili iz srednje škole i to samo zbog fotografija pankera i mirovnih skupa. Naravno bilo je i saslušanja na policiji, a kad su 1992 za javnost otvoreni policijski dosjeji, moj se udebljao na 400+ stranica.
Jože je fotkao sve i svašta, a kasnije su fotografije prikupljene u knjizi Balkan Pank, koju je objavila Akina Books.
– Fotografisalo se na sve strane sa aparatima koje danas ni hipsteri ne bi dotakli i dvodnevni ljubljanski Novi Rock sam islikao na dva filma, jer trećeg nisam imao, znači dva dana nekih 15 bendova na 72 snimaka, sjeća se Jože.
Krajem ’80-ih sva se ta scena izgubila. Nakon raspada Jugoslavije, Suhadolnik je dobio priliku da pregleda svoj debeli policijski dosije sa više od 400 strana o fotografisanju pankera.
– Scena je izvodnjela, a istovremeno sam počeo da radim za novine i vratio se u Sarajevo za vrijeme rata 1994. gdje se slika brutalno promijenila i gdje su mi se dogodile stvari zbog kojih sam prestao obilaziti ratišta. Poslednji put sam bio u Sarajevu u februaru 2014. Nažalost, dobro sam zapamtio kad mi je mladić napunjenih 20+ godina izvadio pištolj kad sam htio napraviti njegovu fotografiju, kaže nam Jože.
Knjiga Balkan Pank predstavlja dokument jednog, danas već sasvim arhaičnog i izgubljenog vremena.
Izvor: fbl.ba
Pročitajte još:
CRNI VAL: Filmski pokret koji je izluđivao komunističku vlast
