Snažan i upečatljiv govor Charlieja Chaplina iz 1940. godine, u njegovom prvom zvučnom filmu “Veliki diktator”, predstavlja jedno od najvažnijih antiratnih i humanističkih svjedočanstava 20. stoljeća. Govoreći kroz lik običnog čovjeka, s bine podignute diktatoru, postrojenim trupama spremnim da krenu u novi svjetski rat, Chaplin je poslao poruku koja seže daleko izvan granica filmskog platna – poziv na mir, ljudskost i ujedinjenje u borbi protiv tiranije i nepravde. Njegove riječi jednako su aktuelne i danas, kao podsjetnik na vrijednosti koje su temelj svakog društva: slobodu, dostojanstvo i solidarnost.
Charlie Chaplin, “The Great Dictator” (1940)
Govor u cijelosti glasi ovako:
Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima, ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska su bića takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.
Pohlepa je otrovala ljudske duše. Svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…
Avioni i radio približili su nas jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do miliona ljudi diljem svijeta, miliona očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sistema koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.
Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama, samo je prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti, i moć koju su uzeli od ljudi, ljudima će se vratiti. I dokle god ljudi umiru, sloboda nikada neće umrijeti…
Vojnici! Nemojte se prepustiti siledžijama, ljudima koji vas preziru, koji su vas zarobili, koji upravljaju vašim životima, govore vam šta da radite, šta da mislite i šta da osjećate! Koji vas drilaju, hrane, tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima, ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi ste ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u svojim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!
U Evanđelju po Luki, u 17. poglavlju, piše: “Kraljevstvo je Božje unutar čovjeka” – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi, ljudi, imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.
Zatim, u ime demokratije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet – pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad, koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su siledžije došle na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju ta obećanja. I nikada neće!
Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tih obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će nauka i napredak dovesti do sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokratije, ujedinimo se!
Charlie Chaplin, “The Kid” (1921)
Izvor: Urban magazin
