Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je, politički gledano, kao oni muškarci koje supruga uhvati in flagranti u krevetu s drugom ženom, a oni onda kažu: “Draga, ovo nije ono što misliš.”
Čović je uvijek spreman ljude, a naročito bosanskohercegovačke Hrvate, uvjeravati da ne vjeruju vlastitim očima, već njemu. Pored toga je maher ispraznog blagoglagoljenja, pa će pričati pola sata a da ne izgovori išta vrijedno pamćenja.
Tako Čović pretežito postupa i u novoj krizi u Bosni i Hercegovini koju je svojim antiustavnim mahnitanjem izazvao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, njegov dugogodišnji partner.
ČOVIĆ I DALJE U DODIKOVOM ĆOŠKU
Politički kabadahija iz Laktaša je sam sebe usosio prijavom Tužilaštvu BiH zbog kršenja odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, a kada je za to i nedavno osuđen, krenuo je u kampanju vlastitog spašavanja u kojoj očito nema problem povući sa sobom u ponor i cijelu Republiku Srpsku, kao i BiH.
Teško da će mu to uspjeti, s obzirom na dosadasnje čvrste reakcije bh. institucija, članica Europske unije, SAD-a i NATO-a, kao i opozicije u Republici Srpskoj, koja nije raspoložena žrtvovati ni RS ni srpski narod u ime političke budućnosti Milorada Dodika. Vrijedi zabilježiti kako se baš SDS, stranka koju je osnovao osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, ističe svojim razumnim stavovima u ovoj krizi. Stvari se ipak mogu mijenjati na bolje.
U Dodikovom ćošku su ostali samo uzdrmani predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se mjesecima ne uspijeva izboriti sa studentskom pobunom, ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je daleko i ima preča posla u Ukrajini, mađarski suveren Orban, kojem se također trese fotelja, te već spomenuti Čović, koji se ipak počinje distancirati kako Dodikove ludorije eskaliraju. Čak i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović mudro šuti i ne brani Dodika na sav glas kao inače, ali s njim se nikad ne zna; moguće je da će već sutra krenuti verbalno dolijevati ulje na vatru.

“Partneri su partneri. Mi nastavljamo svoje partnerstvo. Novih partnerstava nema do daljnjeg. To i dalje slijedimo uprkos svim problemima i presudama koje imamo”, rekao je Čović 28. februara u svojoj prvoj reakciju na presudu svom najbližem političkom jaranu Dodiku. Onda je dometnuo da se “ne možemo izuzeti iz procesa” koje vode “tužilaštvo i sud”, jer je to inače “anarhija, a nama to ne treba”. Pa je onda pitijski napomenuo da “neće komentirati presudu, prvostepena je”, iako je to samo rečenicu prije baš i učinio. Pa je opet komentirao presudu izjavom “kad neko ode na sud, on je prihvatio sud, onda mora prihvatiti sve odluke te institucije”.
Tipično čovićevski, u deset rečenica pet skokova u vlastita usta i tri logička salto mortalea, sve garnirano frazama o “europskom putu” i “potpunoj ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda”. Ipak, koliko se god Čović trudio biti nejasan i zakamuflirati svoju poziciju, ostalo je jasno da je on i dalje uz Dodika.
To se potvrdilo i 3. marta, kad je Dodik helikopterom sletio u Mostar na hitni sastanak sa Ćovićem. Nakon sastanka je Čović opet krenuo s floskulama o tome da se “mir, stabilnost i integritet BiH ne smiju se dovoditi u pitanje”, ali propustivši jasno reći da jedino Milorad Dodik to troje dovodi u pitanje. Čović je nastavio pričati bajke o usvajanju zakona, uvjeren da “nema nijednog razloga da ne nastavimo s normalnim funkcionisanjem države”.
Ima jedan, prilično velik, zove se Milorad Dodik.
I ČOVIĆ ŽELJANU ZOVKO ZA UTRKU IMA
U međuvremenu je Čović otišao i do Zagreba na sastanak s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, te ovih dana krstari Bosnom i Hercegovinom i ponavlja jedno te isto, u suštini ništa. Pritom se od Dodika nije jasno ogradio ni nakon što su se njegova predviđanja o tome da odluke Narodne skupštine Republike Srpske neće dovesti do problema, iako se baš to dogodilo. Čović nije glup, ali se pravi da je, ignorirajući Dodikove antidržavne poteze, čime mu u biti pomaže, jer odbija nazvati stvari pravim imenom.
“Draga, nije ovo ono što misliš”, uvjeravao je bh. javnost Čović, pa čak i nakon što je Ustavni sud BiH na vanrednoj sjednici privremeno suspendirao Dodikove neustavne zakone.
I dok je Čović igrao uobičajenu igru, njegova politička štićenica Željana Zovko ovih dana je održala zapaljivi govor u Europskom parlamentu u kojem, baš u skladu s Dodikovom retorikom i politikom, poziva na zatvaranje OHR-a i Christiana Schmidta optužuje da BiH “drži u rasulu”. Zovko je zastupnica u Europskom parlamentu zahvaljujući Plenkovićevoj milosti, pa je iznenađujući čuti od nje napad na Schmidta s kojim je hrvatski premijer u odličnim odnosima, što se mnogima u Sarajevu ne sviđa.

No, Plenković je u svojem trećem premijerskom mandatu, politički slabiji nego ikad prije, pa nije isključeno da Zovko solira po Čovićevom nalogu, a u korist Dodika.
Zovko ipak ne treba precjenjivati, s obzirom da je prije govora u Bruxellesu bila kao članica Delegacije Europskog parlamenta za odnose sa SAD-om u Washingtonu, odakle je poručila da je “sad ili nikada vrijeme za akciju”. Samo nekoliko dana poslije utjecajni republikanski senator Chuck Grassley je oštro osudio Dodika i dodao: “Sada su i separatisti među bosanskim Hrvatima krenuli u akciju.
Tj. ono što govori Zovko treba vjerojatno tumačiti u skladu s onom narodnom “što je babi milo, to joj se i snilo”, jer na kraju dana ne odlučuje ona o tome kad je “vrijeme za akciju”.
KADA PADNE DODIK ČOVIĆ ĆE TEŠKO OPSTATI
Na Čovićevoj liniji ublažavanja Dodikovih destruktivnih poteza je naravno i RTV Herceg-Bosne, koja funkcionira kao medijski megafon vječnog predsjednika HDZ-a BiH. Oni ovih dana o situaciji u BiH i Republici Srpskoj izvještavaju profesionalno otprilike kao i RTS o studentskoj pobuni u Srbiji.
Čović je nakon što je Tužilaštvo BiH raspisalo nalog za privođenje Milorada Dodika (te Radovana Viškovića i Nenada Stevandića) zbog sumnje za napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine dao malo jasniju izjavu, rekavši da se taj nalog mora poštovati. Dodao je da “svi oni koji izazivaju ili se igraju tim vatrama neće imati apsolutnu podršku predstavnika Hrvata u bilo kojoj instituciji Bosne i Hercegovine”, ali opet nije direktno imenovao svog dugogodišnjeg partnera iz Laktaša. I dalje su to neki misteriozni “oni”, a usput je priznao da je Dodik dosad imao njegovu “apsolutno podršku”. Sad ima uvjetnu podršku, ili je u potpunosti uskraćena?

Tek je 14. marta Čović bio potpuno jasan u vezi toga da “aktivnosti u koje se krenulo na području RS daleko odudaraju od Ustava BiH” i da se “moraju poštovati institucije BiH”. Ali je i indikativan i njegov odgovor na novinarsko pitanje drži li leđa Dodiku.
“Držimo leđa svakom pojedincu, svakom stanovniku BiH i predstavniku hrvatskog naroda u BiH i domovini BiH”, odgovorio je Čović, umjesto da je rekao “ne”. On i dalje izbjegava imenovati Dodikakao glavnog krivca trenutne situacije i pokretača svih tih “aktivnosti na području RS koje daleko odudaraju od Ustava BiH”. Ako bi čovjek slušao samo Čovića, ispada da sve to rade utvare ili vanzemaljci, a ne Milorad Dodik.
Sve to upućuje da Čović i dalje donekle računa na Dodika i da ga se nema namjeru brzo odreći, bez obzira na sve opasnije poteze koji dolaze iz Banja Luke. Iako na prvi pogled to izgleda loše, nije isključeno ni da će Dodikov pad, koji kao da je sve bliži, za sobom povući i Čovića, jer su obojica već godinama povezani pupčanom vrpcom. Ne brani Čović inače Dodika iz principa, ili zato što je to dobro za Hrvate u BiH, već iz osobnog interesa.
Dodik funkcionira i kao svojevsrni štit Čoviću, jer pored rabijatnog Milorada prefrigani Draganizgleda mnogo bolje. Bez Dodika Čović gubi jednu od svojih najsnažnijih poluga moći u BiH. Ostaje na brisanom prostoru i prema svim onim političarima bh. Hrvata koji su već shvatili da ne vrijedi ni metaforički ni stvarno poginuti u ime toga da Dodik ne ode u zatvor. Pritom nije samo pitanje što Čović (ne) govori, već i šta (ne) radi. Podržava li on hapšenje Dodika ili ne? Hoće li svoj veliki politički utjecaj koristiti da se to dogodi ili ne?
Uz malo sreće i još više pameti (iako oboje fali u BiH), naročito među Bošnjacima ako su spremni prestati birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, lako je moguće da će za Dodikom brzo otići i Čović. Nikome neće nedostajati, ponajmanje Hrvatima u BiH.
———————————————————————————————————————————————————————————————————————
Više od autora:
ŠTA SAM NAUČIO ZA GODINU U BOSNI: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada
USPON I PAD NAŠE STRANKE: Pismo medijima kao paradigma konfuznih politika i ponašanja u vlasti
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–