Hrvatski Jadran je nesumnjivo biser Mediterana. Ako mene pitate, nema ljepšeg poteza morske obale od onoga koji se proteže od Splita do Dubrovnika, s pripadajućim poluotocima i otocima, među kojima je najveći dragulj Lastovo. Tu su još i Hvar i Brač, Vis i Korčula, plaže poput Divne na Pelješcu i famozni otočići poput Proizda ili Biševa, čarobni Mljet i Elafiti, sve mjesta kakva nije moguće naći nigdje drugdje na planetu.
Iako je klišej to reći, nema ljepšeg mora od Jadranskog, a južna Dalmacija je njegov najljepši dio.
NAJJEFTINIJE U BUGARSKOJ I ALBANIJI, NAJSKUPLJE U HRVATSKOJ
Stoga sam i ove godine prije početka ljetne gužve proveo u lipnju tjedan dana na Makarskoj rivijeri, omiljenom odredištu za ljetovanje mnogih turista iz Bosne i Hercegovine, iskusivši još jednom prirodne ljepote kojom Hrvatska privlači milijune turista. No, podsjetio sam se i da uz tu ljepotu idu još dva standarda hrvatske turističke ponude: često loša usluga i uvijek paprene cijene.
Kugla sladoleda je već najmanje 2,5 eura, pizza je 10 eura i skuplja, a nude se i svugdje i loši ćevapi, za koje također trebate izdvojiti oko desetak eura. Riblja plata za dvoje će vas u boljem restoranu doći naj manje 70 eura, a budite spremni platiti i 8 do 10 eura kilogram trešanja dopremljenih preko granice iz Hercegovine.
Nijemci su, naravno, svemu pristupili sistematično i izračunali koliko je ljetovanje u Hrvatskoj jeftinije nego provesti isti period vremena u Njemačkoj, boraveći u hotelu i hraneći se u restoranu.
Prema podacima Saveznog ureda za statistiku iz Wiesbadena, troškovi hotelijerskih i gastronomskih usluga u Španjolskoj su u prosjeku 26% manji nego u Njemačkoj. U Grčkoj za noćenje u hotelu ili objed u restoranu njemački turisti plaćaju 23% manje, a u Turskoj čak 41% manje nego u Njemačkoj. U Hrvatskoj – samo 18% manje.
Drugim riječima, Hrvatska je skuplja destinacija od Španjolske, Grčke, Portugala i Turske, koji su joj glavni konkurenti na Mediteranu.
Usput, Nijemci najjeftinije mogu ljetovati u Bugarskoj i Albaniji. U Bugarskoj noćenje u hotelu i jelo u restoranu koštaju prosječno 55% manje nego u Njemačkoj, a u Albaniji 54% manje.
Još 2019. godine je popularni britanski list Daily Mail konstatirao da je “Hrvatska najskuplja u Europi” i od tada se Hrvatska svake godine trudi dokazati da je to tako, barem u percepciji većine gostiju.
Osvrćući se na kritike zbog skupoće Hrvatske kao destinacije, hrvatski ministar turizma Tonči Glavina je prije tjedan dana odaslao apel prema cijelom turističkom sektoru da pripaze da “odnos cijene i kvalitete bude točno onakav kakav treba da bude”.
“Nema nikakvog razloga da mi kao turistička zemlja s približno istom uslugom budemo bilo što jeftiniji od, recimo, neke Italije, Španjolske, ali istodobno ne smijemo biti ni skuplji”, poručio je ministar, tako de facto braneći visoke hrvatske cijene.
HRVATSKA SVJESNO MIJENJA STRUKTURU GOSTIJU
Šefica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja Barbara Marković je pak za HTV rekla da se protivi snižavanju cijena obiteljskog smještaja u srcu turističke sezone.
“Svako sniženje cijena urušava i kvalitetu destinacije i privlači ‘nekvalitetniju’ strukturu gostiju. Ako imate kvalitetan sadržaj i uslugu, naći ćete svoga gosta”, navela je Marković.
U tom smislu se mijenja i struktura gostiju koji dolaze u Hrvatsku, a čiji se broj sveukupno ipak povećava. Britanci, Skandinavci i Nijemci mogu platiti za Čehe ili Bosance sve nedostižnije hrvatske cijene. Gosti slabije platežne moći iz regije sve više se okreću Turskoj i Albaniji kao ljetnim destinacijama.
Ironično je da si ni mnogi Hrvati više ne mogu priuštiti ljetovanje na hrvatskom Jadranu. Prema zadnjim podacima Eurostata, još uvijek si 42 posto Hrvata ne može platiti tjedan dana godišnjeg odmora na hrvatskoj obali. Također, i Hrvati su otkrili da postoje jeftinije destinacije od Hrvatske, pa su postali naročito popularni aranžmani za Tunis i Egipat.
Popularna internetska stranica Putujmo jeftino, koja se bavi pronalaženjem jefitinih putnih aranžmana, izračunala je da ćete na Krfu za sličan sedmnodnevni aranžman kao u Hrvatskoj proći za oko 500 eura jeftinije. U Albaniji biste pak mogli uštediti čak 650 eura u odnosu na Hrvatsku. Ako se odlučite ljetovati na nekom od brojnih grčkih otoka, proći ćete u prosjeku 300 do 500 eura jeftinije nego u Hrvatskoj.
U svakom slučaju, Hrvatska sve više postaje destinacija za one s dubljim džepom, što znači i sve manje gostiju iz BiH, ali i iz same Hrvatske.
Pritom hrvatski turistički rast ima i svoje sve očitije mračne strane. Makarski gradonačelnik Zoran Paunović prošle jeseni je dramatično upozorio da u slučaju nastavka postojećih trendova u turizmu, komunalna infrastruktura neće izdržati jer će je uništiti novi val apartmanizacije, zbog čega je zatražio pomoć Ministarstva turizma. Ono se zasad samo zadržava na frazama o održivom razvoju, ali ne povlači nikakve konkretne poteze, jer prioritet je prihod od turizma pod svaku cijenu.
CIJENA RADNE SNAGE SRUŠENA, GLOBALIZACIJA NA DJELU
Naime, Hrvatska je članica EU-a u čijem BDP-u turizam donosi čak četvrtinu prihoda, najviđe od svih država Unije. Tj. Hrvatska ekonomski ovisi o dobroj turističkoj sezoni, pa je z HDZ-ovu vlast zato sve ostalo sporedno. Rezultat takvog pristupa je i da u gradu poput Splita studentima više nije moguće iznajmiti stan, jer je sve pretvoreno u apartmane za iznajmljivanje turistima.
Barcelona je, pak, u međuvremenu baš to odlučila zabraniti – iznajmljivanje stanova turistima preko AirBnB-a i sličnih platformi, a kako bi konačno obuzdala cijenu stanovanja u gradu.
U andaluzijskom gradu Malagi je pak održan nedavno najveći prosvjed u povijesti, i to protiv pretjeranog turizma. Pitanje je i koliko će vremena trebati da takve reakcije budu izražene i u Hrvatskoj, jer je i turistički bum stvorio pobjednike i gubitnike.
To se vidi i po strukturi zaposlenih u turističkom sektoru. Prije se hrvatski turistički sektor oslanjao na sezonske radnike iz Slavonije i BiH, onda su došla pojačanja iz Srbije i Makedonije, a sada se u desecima tisuća uvozi jeftina radna snaga s Filipina i iz Nepala.
Hrvati su od malih plaća i nepoštivanja radnih prava pobjegli u Austriju i Njemačku, a zamijenili su ih potplaćeni radnici iz Azije koje se država uopće ne trudi integrirati u hrvatsko društvo. Cijena rada je tako uspješno srušena, pa hrvatski turizam sada ovisi i o jeftinoj uvoznoj radnoj snazi. Globalizacija na djelu.
Proteklih godina zapravo svjedočimo strukturnim promjenama hrvatskog turizma, koji sve više računa na bogatije goste iz srednje i sjeverne Europe, dok se na ljude iz BiH ili Srbije prije računa kao na radnu snagu nego kao na goste.
Naravno, svatko tko može platiti – dobrodošao je. Ili još bolje, kako ide stari vic o razini turističke usluge u Hrvatskoj, “neka turisti pošalju novac, a nema potrebe da dolaze”.
———————————————————————————————————————————————————————————————————————
Čitajte još:
UPRAVLJANJE BANJALUKOM: Bogaćenje biznismena SNSD-a pod Stanivukovićem
———————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
