INTERVJU DANKA DERIFAJ: Državno odvjetništvo igra ulogu Thompsonovog zaštitinika

Danka Derifaj (rođena 1976. u Ivanić-Gradu) poznata je hrvatska istraživačka novinarka, više puta nagrađena za svoj profesionalni rad.

Ovih dana je u centru pažnje hrvatske, ali i regionalne javnosti zbog šokantne optužnice koju je protiv nje zbog njenog novinarskog rada podnijelo splitsko Državno odvjetništvo (DORH). Oni Derifaj, snimatelja Petra Janjića i stanara zgrade Branka Miodraga u kojoj su bili zbog snimanja priloga, terete za narušavanja nepovredivosti doma filoustaškog pjevača Marka Perkovića Thompsona.

Perković je ovog ljeta održao dva velika koncerta, u Zagrebu i Sinju, kojim je potvrdio svoj status neupitne ikone hrvatske ekstremne desnice, uzvikujući i notorni ustaški pozdrav koji je dio njegove ratne pjesme Čavoglave. Derifaj se kao novinarka usudila propitivati njegove poslove, koji uključuju i niz tužbi sa susjedima u Splitu, zbog čega se očito zamjerila vladajućim strukturama u Hrvatskoj, koje su u međuvremenu, predvođene premijerom Andrejem Plenkovićem, posve prigrlile Perkovića, umjesto da se od njega ograde.

U razgovoru za Valterportal Derifaj govori o svom slučaju, stanju slobode medija u Hrvatskoj i tome kako se našla na meti glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, kojega su u HDZ-u svojedobno opisivali kao “našeg dečka”.

Zamolio bih vas da podsjetite naše čitatelje kako je cijela ova saga uopće počela. Radili ste prilog za televiziju RTL o sporu pjevača Marka Perkovića Thompsona i njegovih susjeda u Splitu…

DERIFAJ: Tako je, točno prije četiri godine, u kolovozu mi se javio Branko Miodrag iz Splita, koji je predstavnik suvlasnika na adresi Šetalište Ivana Pavla II 23, koji mi je pisao o problemu koji u tom trenutku već šest godina imaju sa susjedom s druge adrese, Put Radoševca 46. U emailu mi je opširno objasnio kako taj susjed, Marko Perković, već godinama uzurpira krov njihove zgrade i brani pristup ostalim suvlasnicima, te istovremeno traži od stanara u njihovoj zgradi da mu prepuste tzv. “slijepe kvadrate” koji ulaze u vertikalu susjedne čestice kojoj je on vlasnik. Naime, na adresi Ivana Pavla II se nalaze kaskadne zgrade koje su ukopane u zemlju, te mnogi stanovi svojom površinom ulaze u podzemlje druge čestice. Zato se tu vodi čitav niz sporova između Marka Perkovića i susjeda, a samom Miodragu je na taj način, sudskom presudom, u tom trenutku već oduzeo oko 90-ak četvornih metara prostora.

Važno je naglasiti da je Marko Perković uselio u svoju vilu na drugoj adresi godinama nakon što su susjedi iz Šetališta Ivana Pavla II kupili svoje nekretnine. Miodrag mi je rekao, a upravitelji zgrade potvrdili, da godinama ne mogu pristupiti krovu na kojem se nalazi ventilacija lifta, a gromobrani su uklonjeni. Iz bazena koji je Perković gore sagradio godinama curi voda po diletaciji čestice skroz do garaža. Istovremeno, niti jedna inspekcija nikad nije izašla na teren. Protupožarnog pristupa koji je propisan građevinskim projektom na krov uopće nema, i zato kod Miodraga postoje protupožarne ljestve. One stoje dan danas jer moraju postojati po zakonu. Nitko ih nije uspio ukloniti. No, kad je Miodrag sudskom presudom izgubio prostoriju koju je kupio od investitora takvu kakva je godinama prije nego što se Perković doselio, shvatio je da mora potražiti pomoć medija i da ova priča o otimačini nekretnina mora izaći u javnost.

Indikativno je da je policija još 2021. zaključila da u vezi vašeg ponašanja tijekom snimanja priloga “nisu utvrđeni elementi prekršaja, niti kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti”. Otkud onda četiri godine kasnije optužnica splitskog Državnog odvjetništva?

DERIFAJ: Državno odvjetništvo ovdje igra ulogu Perkovićevog zaštitinika, drugačije se ne može protumačiti kaznena optužnica protiv novinarske ekipe, pogotovo s tolikim vremenskim odmakom. Sve skupa je dosta apsurdno, pa nisam išla tamo tražiti zakopano blago nego novinarski izvještavati. Apsolutno sam uvjerena da se radi o bilo kom drugom podnositelju kaznene prijave da bi je odbacili, a prijavitelj bi morao dići građansku tužbu. Prosječni građani godinama uzaludno dižu kaznene prijave zbog kriminala i korpucije, pa ništa. Znam to pouzdano iz svog novinarskog rada. Postoji i čitav niz kaznenih djela na štetu novinara koje je DORH trebao procesuirati po službenoj dužnosti, a nisu.

Npr. kolegica novinarka Melita Vrsaljko je napadnuta prije godinu dana u vlastitoj kući. Kćer lokalnog HDZ-ovca kojem se nije sviđalo što kolegica radi joj je došla u kuću i fizički je napala, davila ju je. Melita je zaradila prijavu za kršenje reda i mira. Toliko o jednakosti pred zakonom. Jednakost za koju se DORH opredijelio je izjednačavanje novinarki s kriminalcima, a kako bi se zaštitili pravi kriminalci.

Puno stvari je već na prvi pogled problematično u vezi te optužnice. Ona dolazi nakon što je vladajući HDZ za glavnog državnog odvjetnika postavio Ivana Turudića, suca koji ima upitnu reputaciju i koji je u javnosti uhvaćen u lažima u vezi svog odnosa s bjeguncem od hrvatskog pravosuđa Zdravkom Mamićem. Istovremeno je Turudić Perkovićev veliki fan. Kako gledate vi na Turudića i njegovo postupanje na čelu DORH-a?

DERIFAJ: Državni odvjetnik Ivan Turudić je neki dan rekao da to nije uobičajeno da im treba četiri godine da podignu optužnicu, pogotovo ako znamo da im je instruktivni rok šest mjeseci da prihvate ili odbace kaznenu prijavu, ali eto on tvrdi, nije znao i nema ništa s tim. Upravo zbog njegove reputacije i dosadašnjih javnih istupa ja mu ne vjerujem. Ili govori neistinu, ili je jako loš u svom poslu ako ne zna što mu podređeni rade. Bit će da je pravi raspašoj u DORH-u ako bez njegovog znanja na zahtjev trenutno najpoznatijeg pjevača, bliskog vladajućima i njemu, (i jedni i drugi su to dali do znanja u svojim javnim istupima i fotografiranjima s Perkovićem), država kazneno proganja novinare.

Zabrinjavajuće je i što splitsko Državno odvjetništvo za vas traži zatvorsku kaznu. Je li to uvod u kriminalizaciju novinarskog rada u Hrvatskoj?

DERIFAJ: Apsolutno, prema riječima moje odvjetnice Jadranke Sloković koja ima 35-godišnje iskustvo u pravosuđu, kao i nekih drugih njezinih kolega, a i naših novinarskih starijih, ovako nešto se dogodilo prije 30 godina kad se po službenoj dužnosti branio lik i djelo Franje Tuđmana od pisanja Viktora Ivančića i Marinka Čulića u Feral Tribuneu. Dakle, to je teška anomalija, koje se prisjećamo kao represivnog čina autokratske vladavine. Ako Državno odvjetništvo ponovno uvodi takav odnos prema medijima, jasno je što nam poručuju kakvu državu žele i što će od sad biti njezina uloga.

Još jedan čudan aspekt ove priče je da su javnost o optužnici protiv vas informirali Perkovićevi odvjetnici, a ne Državno odvjetništvo. Kako su oni znali za to da ste optuženi prije vas i prije nego što vas je nadležni organ o tome informirao?

DERIFAJ: Očito imaju dobru komunikaciju s Državnim odvjetništvom, drugog objašnjenja nema. Ni moj kolega snimatelj Petar Janjić, niti Branko Miodrag, predstavnik suvlasnika zgrade na čiji krov smo se penjali, niti ja, kao optuženi još uvijek nismo ništa službeno primili. A oni valjda imaju privilegiju da znaju sadržaj optužnice i sve što se događa od trenutka kad su podigli kaznenu prijavu. Meni je to samo još jedan argument u prilog da je cilj cijele ove priče legalizacija Perkovićeve otimačine tuđih kvadrata.

Premijer Andrej Plenković kaže da njegova Vlada s optužnicom protiv vas nema nikakve veze i da DORH radi neovisno. No, činjenica je da Hrvatska na svim relevantnim svjetskim listama o slobodi medija samo pada otkako je Plenković od 2016. na vlasti. Smatrate li vi da se sloboda medija poboljšala ili pogoršala za vrijeme Plenkovićeve vlasti?

DERIFAJ: Moram se nasmijati na ovo pitanje, pitate novinarku koju čeka uvjetna zatvorska kazna jer je izvještavala o tome kako omiljeni pjevač režima nekom otima skupo plaćene dijelove stanova. Umjesto da brane pravo medija da izvještavaju – oni ih kriminaliziraju. Umjesto da istraže kako je Marko Perković došao u posjed tuđih kvadrata i kako je proglasio svojim krov susjedne zgrade, mene proglašavaju provalnicom. Koja sloboda medija?

I Turudić i Plenković optužnicu protiv vas ne vide kao napad na slobodu medija i novinara. Je li se oglasila možda ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek? Očekujete li podršku od nje?

DERIFAJ: Ne očekujem nikakvu podršku od Nine Obuljen Koržinek jer je do sad nikad nije ni iskazala medijima. Meni se čini da ona ne zna ili je uopće ne zanima koja je uloga medija u demokratskom društvu, niti je svjesna da je ona ministrica i tog resora. Zaključujem da joj je to bila glavna kompetencija za ovu poziciju.

Zbog propitivanja Perkovića i njegove imovine izloženi ste i kampanji uvreda i prijetnji na društvenim mrežama. Kako se s time nosite?

DERIFAJ: Već sam iskusila što to znači 2021. kad sam priču objavila, tako da mi je sve što je sad uslijedilo više-manje očekivano. Općenito je stvorena atmosfera koja je prije svega odgovornost premijera, ministrice medija i glavnog državnog odvjetnika koji svojim činjenjem ili nečinjenjem dozvoljavaju i raspiruju atmosferu linča i mržnje prema novinarskoj profesiji. Jako su navini ako misle da im se takav stav neće vratiti kao bumerang. Čvrsto vjerujem da pristojne građanke i građani Hrvatske nisu baš toliko naivni da svjesno hrle u autokraciju.

Dugo ste u novinarstvu. Čini se da je novinarstvo u sve gorem stanju. Što biste vi izdvojili kao najveće probleme s kojima se u Hrvatskoj susreću novinari?

DERIFAJ: Osim novonastalog stava države da novinare treba kazneno goniti pa onda više ne možemo govoriti niti o elementarnoj slobodi medija, već dugo je prisutna zloupotreba novinarstva u svrhu profita. Pa je tako novinarska profesija, etika, pravila i norme potpuno zaboravljena, važni su samo klikovi i reklame. Samo zarada, a pošteni novinarski rad je sve manje plaćen ili potpuno potplaćen. Novinarskoj profesiji gušu drži oglašivačka industrija, a politika pridržava glavu.

Što sada slijedi? Imate dobru odvjetnicu, Jadranku Sloković, dobili ste podršku Hrvatskog novinarskog društva… Jeste li zabrinuti da bi cijela priča mogla završiti s vama iza rešetaka?

DERIFAJ:  Čekamo službenu obavijest, kad je primimo ćemo se očitovati, a zatim idemo u pravnu borbu, pa kako bude. Ako treba do Europskog suda za ljudska prava, nemam niti trunčice sumnje da smo na pravoj strani. Ako me osude, to je osuda cijeloj novinarskoj profesiji, a njihova sramota. A mislim da o mom radu i profesionalnom integritetu nešto govori i činjenica da oba moja poslodavca, i NovaTV na kojoj sad radim i RTL na kojem sam radila kad je priča objavljena, stoje iza mene u svakom pogledu i brinu o mojoj obrani koju vodi Jadranka Sloković, u koju imam neizmjerno povjerenje. Svjesna sam da je to rijetka privilegija koju mnogi kolegice i kolege nemaju kad dođe do tužbi zbog njihovog rada i trenutno sam jako zahvalna na tome.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Više od autora: 

GORDAN DUHAČEK: Smrt u Bosni

DERVIŠ SUŠIĆ OTET OD ZABORAVA: Zašto treba pročitati “Parergon”

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!