Poštovana gospodo narodni poslanici Narodne skupštine RS,
obraćam vam se u množini jer ste mi svi nekako podjednako antipatični, a kao Srbin sklon sabornosti ne bih da vas razdvajam.
U utorak 2. jula prisustvovaćete svečanoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj će vam se još svečanije obratiti predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije Ana Brnabić.
Na toj sjednici govorićete o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
Ne, ne radi se o Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, već o debaklu fudbalske reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj.
Vi kao predstavnici srpskog naroda u Republici Srpskoj trebate da smognete hrabrosti i otvorite neka neugodna pitanja:
- Zašto je Srbija uopšte pristala da učestvuje na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj, našim najvećim dušmanima?
- Zašto smo pristali da budemo u istoj grupi sa Englezima, koji su nam toliko puta „zabili nož u leđa“?
- Zašto odmah nije oboren hrvatski avion koji je odvezao fudbalere Srbije na Evropsko prvenstvo u fudbalu?
- Ko je najviše kriv za debakl u Njemačkoj, Đilas u Srbiji, Borenović u Republici Srpskoj, ili nevladin sektor generalno?
- Da li je zbog ispadanja reprezentacije Srbije u grupnoj fazi više patio Dodik ili Vučić?
- Gdje preusmjeriti pare predviđene za nagradu i doček fudbalera koje su spremili Srbija i Republika Srpska?
- Ko podstiče pobunu u reprezentaciji Srbije, Kurti, Soroš, ili Nemanja Vidić?
Kao što vidite pitanja je mnogo, a odgovore još čekamo.
U trenutku kada se približava smak svijeta, barem tako najavljuje predsjednik Aleksandar Vučić, kada nam sude u Sarajevu i ukidaju tekuće račune i debitne kartice, fudbalska reprezentacije Srbije propušta istorijsku šansu da usreći nepravdom napaćeni srpski narod i barem malo unese vedrine, radosti i nade u naša srca.
I patrijarh Porfirije će se složiti sa mnom da nekada nije dovoljna samo vjera u vječni život u ovoj „dolini suza“, potrebno je i zabiti go više od protivnika.
I ja imam neke nedoumice, koje ću rado podijeliti s vama.
Ako smo Srbiji dali Aleksanda Vučića, Gorana Bregovića, Zdravka Čolića, Željka Samardžića, Nedu Ukraden, Harisa Džinovića, Emira Kusturicu, oba Kecmanovića, zašto Republika Srpska ne može da da i selektora Fudbalske reprezentacije Srbije?
Evo recimo na um mi prvo pada da bi Natalija Trivić bila odličan izbor. Ako neko ko je završio žurnalistiku postane ministrica obrazovanja, a potom direktorica Aerodroma, nema razloga da sumnjamo u njenu sposobnost da vodi jednu fudbalsku reprezentaciju. Za jednu ovakvu menadžericu to je mačji kašalj. Uz to je mnogo fotogeničnija od svih dosadašnjih selektora.
Naravno, nije gospođa Trivić jedina, imamo mi njih koliko hoćeš, ali su trenutno na drugim pozicijama, recimo kao na poziciji predsjednika NSRS.
Drugo pitanje koje me takođe muči je zašto nema više igrača iz Republike Srpske u sastavu reprezentacije Srbije? Da li je moguće da ni jedan igrač iz Borca, Leotara, Modriče, Omarske, Ljubića ili Rudara, ne može da zaigra sa Tadićem, Mitrovićem i Vlahovićem?
Ako već gubimo svejedno je dal nam igrači dolaze iz Juventusa, Fenerbahčea ili Slavije.
Treće pitanje je logično za svakog Srbina koji iole poznaje istoriju: kako smo pristali da odlučujući meč protiv Danske njemački sudija bude u VAR sobi?
Da li će ijedan poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske imati hrabrosti da ispita šta je familija dotičnog sudije radila u Prvom i Drugom svjetskom ratu? Ako smo to mogli istražiti za „turistu“ Šmita, zašto ne bismo mogli za sudiju Dankerta. U čijoj su vojsci bili i da li nam se svete za Cer, Kozaru, Sutjesku ili Sremski front? Svi mi veoma dobro znamo da se osveta servira hladna, a postoje indicije da je upravo to bilo ono nesviranje penala nad Mitrovićem.
Eto posla za profesora Grajfa i komisiju.
Na kraju bih želio da istaknem da je reprezentacija Srbije nosila grb Nemanjića i utakmicu počinjala sa himnom Bože pravde – i sve džaba.
Nadam se da će predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić shvatiti da vraćanje nezakonitih obilježja u institucije Republike Srpske neće ni na koji način poboljšati našu igru, već kao i u fudbalu, moraćemo mnogo više cijeniti struku, rad i zalaganje da bismo uspjeli kao tim.
Mada, jebeš Evropsko prvenstvo, BRIKS je odlično takmičenje.
I na kraju, ali ne i najmanje važno pitanje, zašto srpski patrijarh Porfirije nije osveštao reprezentaciju Srbije pred polazak na Evropsko prvenstvo? Sjetimo se samo njegovih obilazaka košarkaške reprezentacije Srbije pred Svjetsko prvenstvo i osvojene srebrne medalje. Fudbal je daleko više od fizike, čista metafizika. Ko je za to odgovoran? Srpska pravoslavna crkva, ili neko iz Fudbalskog saveza Srbije?
Na kraju krajeva, kako očekivati da neko „pogine“ za reprezentaciju, državu i predsjednika u zemlji gdje ima više duginih zastava nego državnih – ako nije pričešćen?
To su onomad znali i Škorpioni.
I šta reći na kraju, dok vi pravite ambiciozne planove za „Srpski svet“, vezni red reprezentacije Srbije nije mogao da prenese loptu na polovinu protivnika, a kamoli da stvori šansu pred protivničkim golom.
Moramo posložiti prioritete, ili nas neće biti.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Čitajte još:
UOČI SJEDNICE NSRS 2. JULA: Dodik uvodi „veliku Srbiju“ na mala vrata
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
