Predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović kaže, i nije daleko od istine, da ćemo se, prema svemu do sada viđenom u pregovorima političara o formiranju nove vlasti, “načekati da se formira Vijeće ministara”.
“Mislim da čak i 2027. godina može biti zaboravljena potpuno. Vidite različite najave stranaka bez kojih se teško može napraviti Vijeće ministara. Očekuje nas težak proces i nije realno da se to brzo formira. Čak mislim da se ni Vlada FBiH neće brzo formirati. Prije aprila ili maja to ne očekujem”, kaže Cvitanović.
Šta nam govori dosadašnja praksa formiranja vlasti u BiH poslije izbora? Govori nam da Cvitanović uopšte nije pesimista, čak je, u kontekstu nekih ranijih godina, njegovo predviđanje i optimistično. Tako smo 2010. godine na formiranje Vijeća ministara čekali čitavih 495 dana, odnosno 16,5 mjeseci, a federalna Vlada potvrđena je tek u proljeće 2011. godine nakon 5,5 mjeseci.
Poslije izbora 2014. godine Vijeće ministara i Vladu FBiH dobili smo tek nakon 170 dana, odnosno 5,5 mjeseci, u martu sljedeće godine, dok Vlada FBiH nakon izbora 2018. uopće nije ni formirana, već smo sve četiri godine imali Vladu Fadila Novalića u tehničkom mandatu. Sjajno. Na Vijeće ministara smo čekali 14,5 mjeseci, odnosno 442 dana. Sve je stajalo osim isplate plata političarima, a građani su izgubili još četiri godine u njihovim prepucavanjima.
IZVJEŠTAJ O NAZATKU
Poslije izbora 2022. Vijeće ministara smo dobili već u januaru naredne godine, nakon rekordno brzih 115 dana, dok je Vlada FBiH potvrđena poslije nekih 7 mjeseci, u aprilu naredne godine, i to dan poslije Schmitovih izmjena Ustava BiH.
Četiri godine poslije, vidimo da nam ni to nije puno pomoglo niti je bilo smetnja političarima da u naredne tri godine uprskaju što se uprskati može, izgube 108 miliona eura iz Plana rasta, i unazade nas toliko na evropskom putu da smo ovih dana dobili najgori ikad Izvještaj Evropske komisije o BiH u kojem smo “potonuli” po svim mogućim i nemogućim parametrima.
Ironično, izvještaj je o “napretku”, ali je većinu onih koji o njemu ovih dana govore i pišu taj dio nekako stid spomenuti, pa ga uglavnom “zaborave”. Tako da praktično ove godine imamo izvještaj o nazatku.
“Bosna i Hercegovina nastavila je javno deklarisati opredijeljenost za evropske integracije kao strateški cilj, istovremeno se sve više udaljavajući od svog evropskog puta. Političko pozicioniranje, zapaljiva retorika i narativi usmjereni protiv EU bili su sve izraženiji uoči općih izbora”, stoji, između ostalog, u izvještaju koji upozorava da smo nazadovali u oblasti medijskih sloboda, vladavine prava, funkcionisanja pravosuđa, borbe protiv korupcije, zaštite osnovnih prava i funkcionisanja demokratskih institucija, dok u nizu drugih ključnih oblasti, uključujući javnu upravu i ekonomiju, nije ostvaren potreban napredak.
Nema čega nema.
Primjera radi, u istom periodu, prema Izvještaju, Crna Gora je ostvarila izuzetan napredak i privremeno zatvorila 21 pregovaračko poglavlje, Albanija je otvorila posljednji preostali klaster i ispunila mjerila za privremeno zatvaranje četiri poglavlja, dok je čak i Moldavija otvorila četiri pregovaračka klastera i ispunila uslove za otvaranje svih preostalih.
Gdje ćemo sad?
Nećemo, izgleda, nigdje. Formirani su pregovarački timovi, neke koalicije se već naziru, neke su (polu)objavljene, ona između HDZ-a i SNSD-a jedina izvjesna, a to nam i nije neka dobra a ni nova vijest.
Lome se koplja ko će s kim, ko protiv koga, (ne)prihvatljivosti partnerstava, ovim ili onim blokovima, a zajedničko svima je da se suštinski problemi građanki i građana BiH i ove zemlje u njenom daljnjem napretku slabo ili nikako spominju.
Ovih dana slabo ili nikako slušamo i čitamo o povećanju plata i penzija, smanjenju troškova života, stanju u zdravstvu i obrazovanju, odlasku mladih i demografskom pražnjenju, zagađenju zraka i zaštiti okoliša, konkretnim rokovima za evropske reforme koje bi građanima donijele neposrednu korist.
Istini za volju, mediji i narod ih o tome puno i ne pitaju, pa što bi se sami nudili?
DA LI JE CVITANOVIĆ U PRAVU
Uzevši sve u obzir, Ilija Cvitanović sa svojim turobnim najavama vjerovatno i jeste u pravu, i put do nove vlasti, a samim tim i kreiranja prilike da se počnu donositi važne oduke za dobrobit građanki i građana BiH, vjerovatno će biti dug i popločan lošim namjerama.
Ali, hajde da probamo u ovom momentu biti malo optimisti, pa zamisliti situaciju da se iznenada pojavi neka nevidljiva sila koja rješava situaciju, “političarima zavrne ruke”, i da ne pretjerujemo s optimizmom, Vijeće ministara BiH dobijemo do 25. januara, kao što je bio slučaj nakon parlamentarnih izbora 2022. godine.
Kako smo spomenuli, zbog kašnjenja sa Reformskom agendom 2025., BiH je već izgubila 108 miliona eura iz Plana rasta.
Dobra vijest je da su nam ipak progledali kroz prste i dali mogućnost da iz Plana rasta (ipak) dobijemo 373,9 miliona eura! Dobili smo dodatni rok za ispunjenje 50 reformskih koraka koje smo trebali, a nismo ispunili do decembra 2025.
Loša vijest je da je novi rok 31. decembar 2026. do kojeg čak ni u ovom optimističnom scenariju nećemo imati Vijeće ministara.
Možemo li mi to?
Reforme obuhvataju digitalizaciju, unapređenje poslovnog okruženja, energetsku tranziciju, obrazovanje i vještine te vladavinu prava, i sve da nekako “nategnemo” ispunjenje 50 koraka, isplata, uključujući predfinansiranje, nije moguća dok Sporazum o instrumentu i Sporazum o zajmu ne budu potpisani i stupili na snagu.
Za sada – špansko selo. Da ne govorimo o svim ostalim pitanjima i zakonima važnim za građanke i građane na koja političare niko ne tjera da ih usvoje.
Do imenovanja novog, na ovome i drugim važnim pitanjima za građanke i građane ove zemlje, moglo bi raditi Vijeće ministara u tehničkom mandatu, ali s obzirom koliko su na svemu radili još dok su bili aktuelni, malo se čemu imamo nadati. Osim nekom novom roku, što je u najboljem slučaju decembar 2027, ujedno i konačni rok do kojeg možemo izgubiti i svih 976,6 miliona eura predviđenih kroz Plan rasta.
S obzirom na ranija iskustva, i realnu mogućnost da do tada uopće nemamo Vijeće ministara, teško je biti optimist.
Najljepše u svemu za političare jeste to što ih, kao i u slučaju već izgubljenih 108 miliona eura, niko neće pozivati na odgovornost, niti oni pokazuju da su se pretjerano nasekirali. Za njih je Bosna i Hercegovina itekako zemlja mogućnosti. Dok je za nas, zemlja propuštenih šansi.
Birali smo – eto nam ga.
————————————————————————————————————————————————————————————————-
Pročitajte još:
PARADOKS BH. ISELJENIŠTVA: Život u EU, šutnja na izborima i imena na spiskovima kod kuće
VALTER OTKRIVA: Šta sadrži ugovor za istraživanje i eksploataciju hroma u Varešu
————————————————————————————————————————————————————————————————-
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
————————————————————————————————————————————————————————————————-
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
————————————————————————————————————————————————————————————————-
