GORNJE PODRINJE U RUDARSKOJ GROZNICI: Strane kompanije buše od Čajniča do Foče, mještani brane vrela i Drinu

Gornje Podrinje posljednjih je godina jedno od područja Bosne i Hercegovine za koje interes svjetskih rudarskih kompanija primjetno raste. Mineralne sirovine poput litijuma, bakra, olova, cinka, srebra i zlata, sve su traženije na globalnom tržištu, a domaći teren ponovo je na radaru velikih rudarskih kompanija i sa istoka i sa zapada, ali i domaćih firmi.

Slika tog interesa, međutim, nije jednoobrazna. U Čajniču, Novom Goraždu i Foči, u entitetu Republika Srpska, poslednjih godina niču istražni tereni, bušotine, što prate kontakti i sastanci lokalnih vlasti s predstavnicima stranih kompanija. U Ustikolini i Goraždu, u entitetu Federacija BiH, priča izgleda drugačije: lokalna vlast i stanovništvo protive se ili su oprezni pri pomenu geoloških istraživanja.

Rudno bogatstvo ispod površine, čini se, ne pravi razliku između administrativnih linija koje dijele ovaj prostor. Isti geološki pojas proteže se s obje strane, i podjednako je zanimljiv kompanijama bez obzira na to gdje počinju i završavaju administrativna područja entiteta. Ono što se, ipak, razlikuje, jeste odnos institucija i ljudi prema tom interesu – od otvorene podrške, do opreza i održavanja referenduma.

U ovoj priči pokušali smo da rekonstruišemo šta se tačno dešava na tom prostoru, ko istražuje, gdje, i koliko uspješno, ali i da odgovorimo na pitanje koje je možda i važnije od same geologije: kako institucije i ljudi koji tu žive gledaju na resurse ispod svojih nogu, i ko o njima zapravo odlučuje.

ČAJNIČE: AKTIVNO ISTRAŽIVANJE ZLATA, BAKRA, SREBRA, OLOVA I CINKA

Rasprava o rudnom bogatstvu u Čajniču nije počela dolaskom kompanije Lykos Balkan Metals, sada Yugo Metals koja vrši istraživanja. Još početkom 2012. godine opštinska vlast govorila je o istraživanju mineralnih resursa kao jednoj od mogućnosti za pokretanje privrede jedne od tada, a i sada, najnerazvijenijih opština u RS. U januaru 2012. tadašnji načelnik opštine Branko Roljić govorio je o preliminarnim rezultatima ispitivanja kvarcita i zainteresovanim preduzećima koja bi nalazišta uzela pod koncesiju.

„Glavno ispitivanje nalazišta kvarcita je na jednom od lokaliteta kod Čajniča. Prva istraživanja pokazuju da bi moglo biti koristi, u čemu očekuju podršku nadležnog ministarstva“, kazao je Roljić. Tadašnji projekat odnosio se na kvarcit i nije isto što i kasniji istražni projekat Lykosa, odnosno Braha Resources, ali pokazuje da je lokalna vlast još tada u eksploataciji prirodnih resursa vidjela jedan od mogućih puteva ekonomskog razvoja opštine.

Prvu ozbiljniju javnu pažnju prema novom projektu, koji je kasnije preko povezane firme Braha Resources vodila kompanija Lykos Balkan Metals, vežemo za početak 2023. godine, kada je kompanija objavila rezultate površinskih istraživanja. U februaru 2023. objavljeno je da je Lykos u Čajniču identificirao područja Kapov i Tubrojevići koja su trebala biti detaljno mapirana, dok su na lokalitetima Majdan i Pisonica raniji uzorci stijena pokazivali prisustvo zlata, srebra i olova. Kompanija je tada navodila rezultate do 1,91 grama zlata po toni, 220 grama srebra po toni i 13,26g/t olova na području Majdan, te Pisonica sa do 51g/t srebra i 2.78% olova. U toj fazi radilo se o početnim istraživanjima i kompanija je tek prolazila kroz proceduru za početak bušenja.

Odnos lokalne vlasti prema kompaniji tada je bio izrazito otvoren. U decembru 2022. kompanija je Opštini Čajniče ustupila terensko vozilo na korištenje tokom zimskih mjeseci, a načelnik Goran Karadžić tada je javno govorio o saradnji sa Lykosom i podršci koju je kompanija pružala lokalnoj zajednici.

Još direktniji odnos lokalne vlasti prema projektu vidi se nekoliko mjeseci kasnije. U maju 2023. načelnik Karadžić, kako prenose Nezavisne novine, pisao je ministru energetike i rudarstva RS Petru Đokiću zbog zastoja u radu kompanije Lykos Balkan Metals i tražio nastavak aktivnosti na području Čajniča, ističući kako je kompanija donijela dobrobit ovoj opštini. Karadžić je tada isticao da je više od polovine tima kompanije bilo lokalno stanovništvo, te naveo da je Lykos podržavao socijalno ugrožene građane, obnovu crkve i dječijeg igrališta, donirao klima-uređaje Domu zdravlja i ustupio vozilo komunalnom preduzeću.

I sama kompanija je odnos sa lokalnom upravom predstavljala kao saradnju. U augustu 2023. Lykos Balkan Metals objavio je da je Braha Resources dobila odobrenje za detaljna geološka istraživanja u Čajniču i da je nastavak rada rezultat saradnje sa lokalnim vlastima i stanovništvom, dok je izvršni direktor Mladen Lujić saradnju sa lokalnom upravom opisao kao konstruktivnu.

Krajem 2024., nakon javne prezentacije o kritičnim materijalima u BiH, Čajniče se u javnosti počelo povezivati i s mogućim istraživanjima litijuma. Lykos Balkan Metals je u decembru izričito saopštio da litijum nije predmet istraživanja nijednog njihovog projekta. Kompanija je navela da se istraživanja njenih projekata, uključujući Čajniče, odnose na olovo, cink, srebro, zlato, bakar, željezo i prateće metale, dakle, slično kao projekat kanadske rudarske kompanje DPM u Varešu.

U međuvremenu je projekat ušao u novu fazu, i to pod novim imenom. Lykos Metals je u julu 2025. službeno promijenio naziv u Yugo Metals Limited (oznaka na Australijskoj berzi promijenjena je sa LYK na YUG), a projekat u Čajniču danas na stranici kompanije nosi naziv „Monte (Cajnice)“, opisan kao polimetalni istražni projekat bakra, zlata, srebra, cinka i olova, sa jednom istražnom licencom površine oko 50 kvadratnih kilometara, u stopostotnom vlasništvu Yugo Metalsa. Promjena naziva nije značila i nestanak ranijeg projekta, riječ je o istom terenu i istim istražnim pravima.

Yugo Metals je 26. augusta 2026. objavio da je počelo dijamantsko bušenje na projektu Čajnice, na lokalitetima Pisonica i Majdan. Planirana su početna četiri bušotinska istraživanja ukupne dužine oko600 metara, s ciljem da se provjeri nastavlja li se u dubinu mineralizacija zabilježena površinskim uzorcima. Prema podacima sa aktuelne stranice projekta, uzorci stijena dali su rezultate do 10,5 posto bakra i 155 grama srebra po toni, dok su naredni koraci detaljno geološko kartiranje, geokemijska istraživanja i geofizika, uz nastavak bušenja. Sama kompanija naglašava da površinski uzorci ne mogu utvrditi debljinu, kontinuitet i ukupnu količinu mineralizacije, zbog čega upravo bušenja trebaju dati odgovor postoji li mineralizacija u dubini i kakav joj je obim.

GLAS OTPORA: INICIJATIVA “ZAŠTITIMO ČAJNIČE”

U Čajniču je posljednjih mjeseci izrastao i organizovan građanski otpor. Inicijativa Zaštitimo Čajniče, kako kažu njeni predstavnici, nastala je spontano i nestranački, ubrzo nakon dolaska kompanije Lykos Metals (danas Yugo Metals) na područje opštine, prvobitno kao opšta zabrinutost zbog ulaska teške mehanizacije u šumsko i prirodno okruženje.

Kako su se istraživanja odvijala i kako su pristizale nove informacije sa terena, uvidjeli su da su direktno ugrožena Katanska vrela, sa kojih se cijeli grad napaja pitkom vodom, kao i prirodni masiv Cicelj.

„Prema saznanjima građana, na pojedinim lokacijama već je primijećeno prisustvo teške mehanizacije i bušotina koje narušavaju prirodni ambijent i šumske puteve. Važno je naglasiti da naša zabrinutost nije zasnovana na glasinama, svi podaci o odobrenim licencama, lokacijama i planovima geoloških istraživanja javno su dostupni i navedeni na zvaničnom sajtu same kompanije. Područja na kojima se planiraju i vrše radovi nalaze se u neposrednoj blizini naših najvažnijih izvorišta. Sama najava ovih radova unosi ogromnu uznemirenost među stanovništvo, ugrožava razvoj lokalne poljoprivrede i turizma, te stvara osjećaj da se resursi Čajniča troše bez saglasnosti onih koji ovdje žive“, navode iz Inicijative.

Posebno oštru ocjenu Inicijativa daje na račun komunikacije sa lokalnom vlašću.

„Interakcije sa Opštinom Čajniče i opštinskim rukovodstvom do sada nije bilo. U našoj opštini ne postoje zvanični lokalni mediji, niti se obezbjeđuju javni prenosi sjednica Skupštine opštine, čime su građani potpuno uskraćeni za pravo na informisanost o odlukama koje se tiču njihove sudbine i životnog prostora”, poručili su iz ove grupe.

Inicijativa je pokrenula peticiju kojom traže da Skupština opštine Čajniče stavi van snage sve dosadašnje saglasnosti za geološka istraživanja i pokrene postupak proglašenja zaštićene eko-zone na ugroženom području.

“Trenutno organizujemo volontere koji će pokriti sve dijelove opštine. Nakon što sakupimo zakonski predviđen broj potpisa, inicijativu ćemo zvanično predati SO Čajniče. Ukoliko peticija dobije očekivanu podršku i bude usvojena, naredni koraci su institucionalna borba za trajnu pravnu zaštitu masiva Cicelj, proglašenje EKO-zone i kontinuirani monitoring terena kako bi se osiguralo da nijedna bušotina više ne ugrozi naša vrela.”

Iz Inicijative priznaju i da je strah od gubitka posla realnost koja mnoge u opštini tjera na šutnju, ali ističu da je pitanje vode i životne okoline uspjelo da premosti uobičajene podjele u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

„Voda, čist vazduh i zdravlje ne znaju za vjerske, nacionalne niti opštinske granice. Ova tema je u potpunosti ujedinila sve mještane Čajniča, i Srbe i Bošnjake, jer svi zajedno pijemo istu vodu i živimo na istim izvorima.“

Tu solidarnost, dodaju, očekuju i iz susjednih, nizvodnih sredina poput Goražda, budući da se vodotoci sa područja Čajniča, koje leži na nadmorskoj visini od preko 800 metara, slivaju prema Drini.

Izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima RS značajno su ograničena prava lokalnih zajednica da učestvuju u donošenju odluka koje se neposredno odnose na njihovu životnu sredinu, prirodne resurse i budućnost njihovog razvoja. Iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT ističu da je posebno problematično što su iz postupka odobravanja geoloških istraživanja praktično isključeni i građani i lokalne vlasti.

“U praksi to znači da ključne odluke donose institucije na entitetskom nivou, prvenstveno Ministarstvo energetike i rudarstva RS, koje odlučuje o odobravanju geoloških istraživanja na osnovu zahtjeva investitora i prateće dokumentacije. Lokalna zajednica na čijoj teritoriji se planiraju istraživanja nema mogućnost da kroz obaveznu javnu raspravu iznese svoje primjedbe, niti njena saglasnost predstavlja neophodan uslov za izdavanje odobrenja. Istovremeno, postupci dodjele koncesija predstavljaju zaseban proces u kojem građani također nemaju adekvatno osigurano djelotvorno neposredno učešće u odlučivanju”, naglasila je Azra Berbić, aktivistkinja i zamjenica direktorice Fondacije ACT.

Takvo zakonsko rješenje smatraju duboko problematičnim i suprotnim temeljnim principima Aarhuske konvencije, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala i koja garantuje pravo na pristup informacijama, učešće javnosti u donošenju odluka o okolišu i pristup pravosuđu.

“Posljedice takvog pristupa posebno su izražene u manjim i ekonomski nerazvijenim sredinama poput Čajniča, gdje lokalno stanovništvo često nema dovoljno finansijskih sredstava, stručne podrške ili institucionalnih kapaciteta da prati složene administrativne i tehničke postupke. Stvara se situacija u kojoj investitori raspolažu pravnim, finansijskim i stručnim resursima, dok građani, koji će neposredno živjeti s posljedicama eventualnog rudarenja, moraju ulagati ogromne napore samo da bi došli do osnovnih informacija o projektu. To predstavlja ozbiljnu neravnopravnost u pristupu procesima odlučivanja”, upozorava Berbić.

Za slučaj Čajniča iz Fondacije ACT dodaju da je ključno razumjeti da zaštita okoliša ne počinje izdavanjem dozvole za rudnik, nego već prvim istražnim radovima.

“Kada se izgrade putevi, ukloni šumski pokrivač, naruši stabilnost terena ili ugroze izvorišta, dio štete može biti teško popravljiv, bez obzira na to hoće li projekat ikada preći u fazu eksploatacije,” upozorava ona.

RUDNIK ANTIMONA: OD NAJAVE INVESTICIJE DO KONCESIJE BEZ AKTIVNOSTI

Priča o rudniku antimona u Novom Goraždu traje više od decenije. Koncesija za istraživanje i eksploataciju antimona na lokalitetima Podkozara, Podhomora i Kordići zaključena je 26. decembra 2013., a prava iz ugovora prenesena su 22. maja 2014. na kompaniju Antimon d.o.o. Banja Luka, ranije Mineco Limited Ltd. London. Koncesija je dodijeljena na period od 30 godina, odnosno do 2043. godine.

Prve najave projekta govorile su o relativno brzom ulasku u fazu eksploatacije. U februaru 2014. godine tadašnji načelnik opštine Novo Goražde Dalibor Nešković potvrdio je da su počele pripreme za otvaranje rudnika, uz investiciju od 4,76 miliona KM za istraživačke radove koji su, prema tadašnjem planu, trebali trajati do kraja juna 2016. Prema tadašnjim najavama, u prvoj fazi bilo je planirano angažovanje oko 60 radnika, dok je opštini trebala pripasti naknada od četiri posto godišnjeg prihoda kompanije Antimon.

Sava Mandić, predstavnik Mineco Grupe u čijoj grupaciji je i Mineco Limited, vlasnik Antimon d.o.o.Banja luka, koja drži koncesiju za rudnik antimona u Novom Goraždu, posebno je istakao odnos kompanije prema okolišu i lokalnoj zajednici:

„Filozofija poslovanja Mineco Grupe zasniva se na etičkom pristupu, koji podrazumeva poslovanje u skladu sa zakonima svake zemlje u kojoj smo prisutni, očuvanju životne sredine i pomoći zajednici“, prenosi ekapija Mandićevu izjavu. Prema tada objavljenim planovima, ukoliko bi očekivane rezerve bile potvrđene, izrada elaborata o rezervama i projektne dokumentacije trebali su biti završeni u naredne dvije i po godine, dok bi rad počeo u naredne tri godine.

Četiri godine kasnije, rudnik je i dalje bio u fazi istraživanja, ali je lokalna vlast o projektu govorila izrazito afirmativno. Na sastanku održanom u Foči 2. februara 2018., predstavnici opština Foča i Novo Goražde, Geološkog instituta RS i firme Mineko razgovarali su o toku istraživanja, uticaju mogućih rudnika na životnu sredinu i lokalno stanovništvo, ali i o ekonomskoj opravdanosti eksploatacije. Opština Novo Goražde taj je sastanak predstavila na svojoj internet stranici, uz zaključak da su istraživanja pokazala ekonomsku isplativost rudnika. Projekat je, prema objavi Opštine, tada finansirala Evropska unija, dok su stručnjaci Univerziteta Istočna Finska radili studiju o odnosu između malih rudnika, lokalne zajednice i životne sredine, te procijenili da zbog malih kapaciteta neće imati veliki uticaj na životnu sredinu.

Tadašnji predstavnici lokalne vlasti i Geološkog zavoda RS pozitivno su govorili o rudarskim projektima u regiji, ističući njihov razvojni potencijal, pri čemu je direktor Zavoda Dragan Mitrović ocijenio da se, kada je riječ o mineralnim resursima ovog područja, „ne zna šta je aktuelnije“, antimon u Novom Goraždu ili olovo cinkano-srebrne i bakarne rude u Čelebićima kod Foče.

Vremenska linija projekta danas izgleda bitno drugačije od tadašnjih najava. Prema izvještaju Komisije za koncesije Republike Srpske za 2025. godinu, zbog potrebe dodatnih geoloških istraživanja radi prekategorizacije utvrđenih rezervi, bio je podnesen zahtjev za produženje rokova za pripremne radove i početak komercijalnog rada. Aneks ugovora nije zaključen, a za 2025. godinu Komisija navodi da nisu provođene aktivnosti na realizaciji ugovora o koncesiji. To znači da se projekat, više od deset godina nakon zaključenja koncesionog ugovora, još uvijek nije pretvorio u rudnik u komercijalnoj eksploataciji, koncesija formalno i dalje postoji, registrovana do 2043., ali bez aktivnosti tokom 2025. godine.

Za razliku od izjava iz 2014. i 2018., sadašnja opštinska uprava, nakon upita za potrebe ovog istraživanja, nije željela da se izjašnjava o rudniku. Isti projekat koji je prije više od deset godina predstavljan kao potencijalno važna investicija, sa desetinama radnih mjesta i procjenom od 250.000 KM godišnjeg priliva u budžet (Petković, 2018.) ili naknadom od četiri posto prihoda (Nešković, 2014.), danas ostaje bez komentara lokalne vlasti, dok službeni podaci pokazuju da tokom 2025. nije bilo aktivnosti na realizaciji koncesionog ugovora. To otvara pitanje koliko su tadašnje procjene bile zasnovane na potvrđenim rezervama i poslovnom modelu, a koliko na očekivanjima koja su zavisila od rezultata daljih istraživanja.

FOČA IZMEĐU POSTOJEĆEG RUDNIKA I NOVIH ISTRAŽIVANJA

Foča je među lokalnim zajednicama Gornjeg Podrinja u kojima su rudarski projekti trenutno najzastupljeniji. Za razliku od Čajniča i Novog Goražda, gdje se uglavnom govori o geološkim istraživanjima i potencijalnoj budućoj eksploataciji, na području Foče već postoji koncesija za eksploataciju olova i cinka, kao i aktivan rudnik mrkog uglja u Miljevini. Istovremeno, posljednjih godina otvaraju se i novi istražni prostori na kojima se ispituje mogućnost pronalaska olova, cinka, bakra i drugih metala.

Prema podacima Komisije za koncesije RS za 2025., „Novi rudnik mrkog uglja Miljevina“ ima koncesiju za eksploataciju mrkog uglja, zaključenu 21. decembra 2010. na period od 30 godina. Radovi na eksploataciji i otpremi mineralne sirovine odvijali su se tokom 2025. u kontinuitetu, ali uz smanjen obim proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu, dok je koncesiona naknada redovno obračunavana i uplaćivana.

Drugi projekat je ležište olova i cinka u Čelebićima, gdje je Western Mining iz Banje Luke, u kojem većinski udio ima britanski Mineco Limited, još 2019. dobio koncesiju za podzemnu eksploataciju olova i cinka i pratećih metala bakra i srebra na 15 godina, nakon višegodišnjih geoloških istraživanja. Prema elaboratu na osnovu kojeg je koncesija dodijeljena, utvrđene bilansne rezerve olova i cinka iznosile su 991.690,63 tona, a odobreno eksploataciono polje iznosi oko 27,15 kvadratnih kilometara.

Grad Foča, tada opština, u aprilu 2019. objavio je da je određeno eksploataciono polje i da su se istražni radovi tada nastavljali, dok je na dubinskom bušenju radilo oko 20 radnika i nekoliko rudarskih inženjera. Menadžer Western Mininga Vladimir Rudić tada je rekao da je u istraživanja uloženo oko sedam miliona KM i da su istraživanja potvrdila oko milion tona rude olova i cinka, uz najavu da će izrada glavnog rudarskog projekta trajati dvije do tri godine, nakon čega bi uslijedila izgradnja rudarskih objekata i eksploatacija.

Na sjednici Skupštine opštine od 29.05.2019. oglasio se i tadašnji načelnik Foče Radisav Mašić, kao i Rudić iz Western Mining. Mašić je tada pozdravio dolazak investitora, ističući da je partner lokalne zajednice ugledna svjetska kompanija sa pet rudnika na prostoru bivše Jugoslavije.

Na pitanja odbornika o uticaju na životnu sredinu, odgovorio je da je pribavljeno 16 saglasnosti republičkih institucija koje su detaljno ispitale sve aspekte budućeg rada rudnika, uz uvjeravanje da neće biti uticaja na rijeku Ćehotinu i da će se jalovina odlagati po propisanim pravilima. Najavu otvaranja rudnika iskoristio je i kao poziv mladim Fočacima da se školuju za rudarske i geološke inženjere, te apel Srednjoškolskom centru da otvori odsjek za rudarske tehničare, uz ocjenu da se već u pripremnoj fazi mora planirati domaća radna snaga i praviti strategija njenog obrazovanja.

Mašić je rudnik u Čelebićima vidio kao priliku da se konačno riješi i dugogodišnji problem regionalnog puta prema tom lokalitetu, najavljujući da u resornom ministarstvu postoji spremnost da se zajedno sa kompanijom uđe u njegovu rekonstrukciju. Dodao je da bi investiciju trebalo iskoristiti kao zamajac razvoja Foče i šireg područja, uključujući i turistički potencijal platoa kanjona Tare, te da se rudnik u Čelebićima, zbog drugačijeg načina eksploatacije i tehnologije, ne može porediti sa rudnikom Šuplja stijena u Pljevljima.

Šest godina kasnije, rudnik još nije ušao u komercijalnu eksploataciju. Izvještaj Komisije za koncesije RS za 2025. pokazuje da je projekat ušao u novu fazu pripreme: izrađen je novi elaborat o rezervama kojim je povećana resursna baza, počela je izrada glavnog rudarskog projekta, pribavljanje lokacijskih uslova i izrada studije uticaja na životnu sredinu, a krajem 2025. podnesen je zahtjev nadležnom ministarstvu za produženje rokova za početak komercijalnog rada. To znači da koncesija postoji, ali sama koncesija još nije značila i početak eksploatacije, jer za ulazak u tu fazu potrebno je završiti dodatnu tehničku i okolišnu dokumentaciju.

NOVI ISTRAŽNI PROSTORI NA PODRUČJU FOČE

Čelebići nisu jedina lokacija na području Foče koja se pojavljuje u evidencijama vezanim za mineralne sirovine. Prema katastru istražnih prostora RS, na širem području Foče aktivirano je i nekoliko novih istražnih prostora, na lokalitetima Marevo, Slatina, Rudina, Tjemenik i Podovi, usmjerenih na istraživanje polimetaličnih mineralizacija olova, cinka i bakra.

Nosilac istražnih prava na terenu, prema katastru Republike Srpske, formalno je domaća firma Outcrop 44 d.o.o. iz Zvornika. Iza tog imena, međutim, stoji jasan vlasnički lanac: kanadska kompanija Leviathan Metals je vlasnik firme Foca Metals Corp, koja je pak vlasnik firme Outcrop 44 d.o.o., koji na terenu u Bosni i Hercegovini formalno drži dozvole za istraživanje. U februaru 2026. kompanija je objavila da je od Ministarstva energetike i rudarstva RS dobila novu istražnu licencu za područje Tjemenika površine 50 kvadratnih kilometara, čime je ukupna površina projekta Foča povećana na tada 150,7 kvadratnih kilometara, a, kako stoji u katastru, u međuvremenu su dobili i dodatni istražni prostor Podovi. Početkom 2026. kompanija je objavila i rezultate površinskog istraživanja koji pokazuju polimetaličnu mineralizaciju sa olovom, cinkom i drugim metalima.

Foča danas tako ima dva različita nivoa rudarskih aktivnosti: na jednoj strani projekte koji su već dobili koncesiju za eksploataciju, poput Miljevine i Čelebića, a na drugoj lokacije na kojima strani kapital, kroz domaće firme, tek ispituje da li postoje nalazišta ekonomski isplativa za buduću eksploataciju.

Posebna priča vezana je za Mjesnu zajednicu Kozija Luka, u dolini rijeke Koline, gdje su, prema svjedočenjima mještana, tokom posljednjih godina izvođeni pripremni radovi za geološka istraživanja.

Fondacija Atelje za društvene promjene objavila je da se na području ove MZ, koja obuhvata više od 20 sela, od 2024. provode pripremni radovi za geološka istraživanja. Prema navodima mještana koje je Fondacija objavila, ljudi koji su se predstavljali kao predstavnici investitora ulazili su na pojedine privatne parcele, obilježavali teren, sjekli rastinje i proširivali postojeće seoske puteve bez saglasnosti vlasnika parcela.

Jedan od mještana s kojim smo razgovarali kaže da su prvi tragovi istraživanja na terenu bili vidljivi ranije, kroz obilježavanje parcela, dok su ozbiljniji pripremni radovi počeli prošle godine. Prema njegovom svjedočenju, na pojedinim mjestima je proširivan postojeći seoski put i sječeno rastinje kako bi se omogućio pristup mehanizaciji. Mještani su potom postavili oznake kojima su upozoravali da se radi o privatnom vlasništvu. 

„Državne zemlje nema tu, možda 5%, uglavnom je to privatno, odakle bi oni krenuli. Oni su preorali put, širili, nikoga ništa nisu pitali. I onda ovaj što im je dozvolio, oni pređu preko tuđeg da dođu u njegovo. To je dalo dvoje, troje iz sela. E sad, kad im je objašnjeno šta je to, koliko je to zarazno, zagađeno, koliko šteti zdravlju, i ljudskom, i životinjskom, i šumi, povrću, voću, onda su i oni vidjeli koliko je sati, i sad ni oni ne bi dali“, priča ovaj mještanin.

On tvrdi i da su mještani nakon toga održali sastanak sa predstavnicima investitora, na kojem su iznijeli zahtjev da se bez dozvole vlasnika ne ulazi na privatne parcele. Nakon toga, aktivnosti na terenu su se smanjile i mještani u posljednje vrijeme nisu primjećivali dolaske mehanizacije.

Kozija Luka, ali i cijela regija gornjeg Podrinja, specifična je i zbog geografije. Rijeka Kolina protiče kroz područje ove MZ i dalje prema području Foče-Ustikoline u Federaciji BiH. Zbog toga mještani ne posmatraju eventualne posljedice samo kao pitanje jedne lokalne zajednice.

„Kolina prolazi i kroz Jabuku, ispod naših sela. Ako bi se nešto radilo, ona bi odnijela sve u Ustikolinu, i dalje u Drinu. Ta jalovina ostaje tu godinama, kiša pada, spira, a voda nosi, zagadi i rijeku i pitku vodu, obalu. Katastrofa“, kaže naš sagovornik, navodeći negativni ekološki primjer eksploatacije ruda u Varešu.

Prema riječima mještana, na ovom području se očekuju istraživanja koja bi trebala pokazati postoje li ekonomski isplative količine ruda. Upravo zbog toga stanovnici strahuju da bi geološka istraživanja mogla biti prvi korak prema budućem rudniku.

“Mi se borimo da do toga ne dođe”, poručili su mještani Kozije Luke.

IZMEĐU ISTRAŽIVANJA I TAJNE EKSPLOATACIJE

Da je i sama faza geoloških istraživanja daleko od bezazlene, upozoravaju iz Fondacije ACT. Prema njihovoj ocjeni, istraživanja se zakonski predstavljaju kao utvrđivanje postojanja, količine i kvaliteta sirovina, ali su u praksi često tek početak mnogo šireg investicionog projekta čiji je cilj komercijalna eksploatacija. Već izgradnja pristupnih puteva, uklanjanje vegetacije, bušenje i kretanje teške mehanizacije, mogu dovesti do degradacije zemljišta, erozije, destabilizacije terena, ugrožavanja izvorišta i promjena u režimu podzemnih voda, i to mnogo prije nego što se uopšte zatraži odobrenje za eksploataciju.

“Posebno zabrinjava što su izmjenama Zakona o geološkim istraživanjima RS značajno povećane količine mineralnih sirovina koje se mogu izuzimati tokom istražnih radova. Tako je omogućeno izuzimanje do 2.000 tona metaličnih i do 500 tona nemetaličnih mineralnih sirovina radi tehnoloških ispitivanja. Riječ je o količinama koje otvaraju ozbiljna pitanja o granici između istraživanja i stvarne eksploatacije, naročito kada izostane djelotvoran inspekcijski nadzor nad količinama izvađenog materijala, njegovom namjenom i načinom korištenja”, kaže Azra Berbić.

Ističe da su izmjenama iz 2024. godine iz dokumentacije za izdavanje odobrenja uklonjeni i dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima na parcelama i mišljenje nadležnog organa o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu. Investitor i dalje mora riješiti imovinske odnose, ili dobiti saglasnost vlasnika prije konkretnih radova, ali se odobrenje može izdati i prije toga, što ACT vidi kao dodatnu pravnu nesigurnost za stanovništvo i slabljenje preventivne kontrole.

Iz obaveznih priloga uklonjeno je i mišljenje nadležnog organa o potrebi provođenja procjene uticaja na životnu sredinu, a na to se nadovezuje, kako ističu, i izostanak sistema obaveznih finansijskih garancija za sanaciju štete nastale tokom istraživanja.

„Ukoliko kompanija odustane od projekta, ostane bez sredstava ili ne izvrši svoje obaveze, postoji realan rizik da posljedice ostanu lokalnoj zajednici, a troškovi sanacije budu prebačeni na građane i javne budžete“, upozorava ona.

Istraživanja mogu trajati godinama kroz produženja i izmjene istražnih projekata, a iz iskustava lokalnih zajednica ACT uviđa da institucije prema investitorima često pokazuju više fleksibilnosti nego prema zahtjevima građana za transparentnošću. Kao primjer navode Bukovu Kosu kod Prijedora, gdje su mještani godinama upozoravali na izvlačenje sirovina i degradaciju terena dok su se radovi vodili kao istraživanja. Iz ACT-a naglašavaju da se bez zvaničnih podataka ne može tvrditi da je svako izuzimanje sirovine nezakonita eksploatacija, ali da takvi slučajevi pokazuju potrebu za jasnim razgraničenjem istraživanja od komercijalnog iskorištavanja.

S DRUGE STRANE ADMINISTRATIVNE LINIJE

Sa druge strane entitetske linije, u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde, moguća geološka istraživanja otvorila su pitanje i na području MZ Jabuka u općini Foča u FBiH. Predsjednik MZ Jabuka Safet Radeljaš kaže da su ga predstavnici zainteresovanih firmi kontaktirali i zatražili razgovor o projektima koji se odnose na ovo područje. Međutim, nakon što su predstavili o čemu je riječ, kaže da nije vidio prostor za njihov ulazak u Jabuku, mjesto koje naseljava nešto više od stotinjak stanovnika.

„Znaš šta su mene, da ti budem konkretan, nazvali me, rekli ‘mi bi htjeli s vama razgovarati, imamo neke projekte, ali ne možemo preko telefona’. Pa dobro, ako ima nešta za Jabuku da se dešava. Ali kad su došli pa ispričali priču o čemu se radi, vjeruj da od toga nema ništa. Apsolutno nema šta razgovarati o tom“, kaže Radeljaš.

Prema njegovim riječima, rudarska istraživanja već su bila tema razgovora u susjednom selu Marevo, gdje, kako navodi, živi i rudarski inženjer, nekadašnji direktor rudnika Miljevina, koji je izričito protiv istraživanaj i rudnika. Radeljaš kaže da u Jabuci istraživači nisu ulazili i da bi, ukoliko do toga dođe, odluku trebalo prepustiti građanima mjesne zajednice. Dodaje da su ga, kako kaže, u više navrata kontaktirali stanovnici okolnih područja, među njima i Srbi i Bošnjaci, tražeći da se eventualna istraživanja zaustave, jer građani na tom području imaju druge prioritete, poput putne i vodne infrastrukture.

„Čak su me zvali pet puta, kada ću sastanak održati u Jabuci, i Srbi i naši, da podrže, da se to obustavi i kod njih, a ne kod nas da se počne raditi. Ima projekata da se asfaltira, da im dođu mnoge stvari i tako dalje, što je najbitnije, vode i slično, ali vjerujte mi za to, taj rudarski inženjer rekao ma ni pod razno“, rekao je Radeljaš.

Načelnik općine Foča u FBiH Mujo Sofradžija kaže da su nakon prvih kontakata počeli stizati dopisi različitih firmi zainteresovanih za geološka istraživanja. Navodi da je općina na sve takve zahtjeve odgovorila negativno, a da ga posebno brine mogućnost da se iza istraživanja krije litijum.

„Ja mislim da se iza toga krije priča oko litijuma i tih ruda, čim se sve ovo drži u nekoj tajnosti. Ako je to prosperitet i napredak, ja ne vidim nikakvu prepreku da neko od predstavnika Vlade BPK ili Federacije, nebitno, izađe i objasni da je to dobro i da kaže o čemu se radi“, kaže Sofradžija. 

Poručuje da cijelu priču ne posmatra samo kroz granice jedne općine ili entiteta, već kao širi prostor koji povezuje područja Foče, Jabuke, Kacelja, Ilovače, Prače i Vranovine. Kaže da mu se javljaju ljudi s obje strane entitetske linije i da među njima postoji interes da se eventualna istraživanja zaustave.

„Ova priča se prostire od Rogoja do Vranovine. Ova priča nije samo entitetska i imamo ljude koji su u drugom entitetu, i srpske nacionalnosti i bošnjačke, koji su se meni javljali u ovom periodu i kažu ako se išta poduzme, ako se budu kakvi skupovi pravili da će se i oni priključiti da budu protiv toga“, ističe Sofradžija.

Posebno naglašava mogući uticaj takvih istraživanja na prirodu i Drinu, te svoju poziciju prema eventualnim projektima opisuje kao izričito protivljenje. Kaže da će se, dok bude imao institucionalne mogućnosti, zalagati da istraživanja ne budu provedena na ovom području.

„Ja ću se maksimalno zalagati protiv ovoga. Nema te priče i nema tih para i nema tog menadžera koji će mene uspjeti da ubijedi da ima išta, ali baš išta, dobro“, rekao je, dodajući da će nastaviti koristiti institucionalne mogućnosti koje ima.

Sofradžija tvrdi i da su istraživanja na terenu već daleko odmakla.

„Koliko imam informaciju, sto posto provjerenu, da se radi o oko 200 bušotina, od Fočanske Jabuke do Vranovine u Goraždu i da se tu nalaze te potencijalne rude“, kaže Sofradžija.

Na pitanje o tvrdnji o oko 200 bušotina, ministar za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline u Vladi BPK Goražde Bojan Krunić kaže da za takav podatak nema saznanja.

BEZ ZAHTJEVA ZA ISTRAŽIVANJA U BPK

Prema riječima Krunića, u posljednje dvije godine u BPK bio je jedan konkretan zahtjev za istražne radnje, odnosno urbanističku saglasnost za istraživanja na lokalitetu Presjeka, gdje se, prema dostavljenim podacima, nalaze zalihe gipsa. Lokacije predviđene zahtjevom uglavnom su na zemljištu u vlasništvu FBiH, odnosno države, zbog čega je od Komisije za državnu imovinu zatražena saglasnost.

„Da napomenem da stvarno mi nikakav drugi zahtjev nismo dobijali, nekih teških metala ili nešta slično, znači to nije bilo. Uglavnom te istražne radnje dešavaju oko gipsa i trenutno sve te bušotine gdje bi se radile te istražne radnje, ta mjesta nalaze se na parcelama koje su u državnom vlasništvu. Da biste vi išta mogli raditi treba da imate saglasnost vlasnika. U ovom slučaju je to država BiH“, rekao je Krunić.

Također, prema podacima Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH o rudarskim istraživanjima, koji su dostavljeni Fondaciji ACT, za ovaj kanton nema dozvola za istraživanja ili eksploataciju. Krunić objašnjava da su nadležnosti podijeljene između kantonalnog i federalnog nivoa, zavisno od toga o kakvoj se rudi i istraživanju radi.

Prostornim planom BPK određena su područja za koja se na osnovu postojećih geoloških podloga smatra da bi mogla sadržavati rude, ali Krunić kaže da na tim lokacijama istražne radnje nisu provođene.

„Prostorni plan Bosansko-podrinjskog kantona je predvidio određena mjesta gdje se smatra da imaju rude. Međutim, te istražne radnje nikad nisu rađene, tako da se samo na osnovu nekih geoloških podloga smatra da ima rude. Da ima kanton u nekoj strategiji ili planu bilo kakva ta iskopavanja meni stvarno nije poznato. Ja neću to ni potencirati, neka ostane za neke mlađe generacije koje dolaze iza nas ako budu voljne da to rade. Međutim, mi u strategiji nikakvoj nemamo ni razvoj geoloških istraživanja, niti bilo čega drugog“, kazao je Krunić.

Ni na adresu Grada Goražda do sada nije stigao nikakav zvaničan zahtjev niti je, prema riječima gradonačelnika Ernesta Imamovića, bilo i nezvaničnih kontakata u vezi s takvim istraživanjima.

„Nema upita, ništa zvanično Grad Goražde nije dobio na adresu, niti nezvanično da smo imali nekih usmenih pitanja. Ukoliko bude, naravno da će svi biti upoznati“, obećava Imamović.

TREBAJU LI NOVI RUDNICI BITI REFERENDUMSKO PITANJE

Imamović navodi da se pitanje mogućih geoloških istraživanja i eksploatacije rudnih bogatstava ne može posmatrati samo kroz pojedinačne lokalne projekte. Smatra da bi država trebala jasnije urediti odnos prema rudnim bogatstvima i lokalnim zajednicama na čijem se području takvi projekti planiraju, posebno u okolnostima depopulacije i dugogodišnjeg osjećaja zapostavljenosti istočne Bosne

„Vidimo da velike korporacije sve više pokazuju interes za osmišljenu eksploataciju svih rudnih bogatstava na teritoriji BiH. Mislim da tu država treba generalno zauzeti stav i ne ostavljati lokalne zajednice, gradove i općine u neravnopravnom položaju zbog eksploatacije svih tih dobara“, rekao je Imamović. 

Govoreći o dosadašnjem iskustvu Goražda s koncesijama, Imamović navodi da lokalna zajednica nije imala značajnije koristi od pojedinih projekata. Istovremeno ukazuje na nedovoljno informisanje javnosti o projektima koji mogu dugoročno uticati na prostor i život lokalnog stanovništva.

„Mislim da nekad ni ti projekti nisu prezentovani široj javnosti, da znamo o čemu je riječ na jedan normalan, dostojanstven način. Svjedoci smo da od koncesija koje su aktivne na području BPK i zakona koji je donesen na našem području lokalno stanovništvo apsolutno nema ništa“, kazao je Imamović.

Kada je riječ o eventualnim projektima eksploatacije na području Goražda, Imamović smatra da bi o njima trebali odlučivati građani, nakon što bi javnosti bili predstavljeni argumenti i moguće posljedice takvih projekata. 

Rude koje se istražuju na području Gornjeg Podrinja slične su onima koje se istražuju i eksploatišu u Varešu, koje je, prema analizama ACT-a, jedan od najozbiljinijh primjera koji pokazuje kakve posljedice mogu nastati kada se razvoj rudarskih projekata odvija bez dovoljno transparentnog odlučivanja, djelotvornog institucionalnog nadzora i stvarnog uključivanja lokalnog stanovništva.

Jedan od najalarmantnijih primjera je izloženost stanovništva olovu. Tokom zdravstvenih ispitivanja krajem 2025. i početkom 2026. kod više od 300 stanovnika Vareša i okolnih naselja utvrđeni su različiti nivoi olova u krvi, a kod dijela testiranih i povišene vrijednosti. Iz ACT-a upozoravaju da to zahtijeva nezavisna istraživanja izvora izloženosti, ali naglašavaju da prisustvo olova u krvi samo po sebi ne dokazuje njegov izvor, zbog čega je zadatak institucija da osiguraju vjerodostojna istraživanja, stalni monitoring i pravovremeno informisanje građana.

Ističu i da se brojni problemi na koje su građani i organizacije civilnog društva upozoravali još u najranijim fazama projekta danas otvaraju kao ozbiljna pitanja zaštite zdravlja ljudi, okoliša, zakonitosti izdatih dozvola i upravljanja državnom imovinom.

“Fondacija ACT godinama je upozoravala na rizike povezane s rudarskim aktivnostima u slivu rijeke Bukovice, zagađenjem Vrućeg potoka i planiranim proširenjima kapaciteta za odlaganje rudarskog otpada. Posebno zabrinjavaju planovi značajnog povećanja kapaciteta jalovišta u blizini naseljenih područja. Ovakvi projekti zahtijevaju izuzetno ozbiljne, nezavisne procjene kumulativnih uticaja, dugoročnog rizika od zagađenja i sigurnosti lokalnog stanovništva”, poručuje Azra Bebrbić, dodajući da iskustvo pokazuje da se ova pitanja prečesto otvaraju tek kada je projekat već značajno odmakao.

Posebno važnu lekciju, kažu iz ACT-a, predstavlja i nedavna odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-2/26, donesena 24. i 25. septembra 2026., kojom je utvrđena neustavnost koncesionog ugovora za rudarski projekat u Varešu i njegovih šest aneksa, kao i drugih akata povezanih s raspolaganjem državnom imovinom.

“Ova odluka pokazuje da čak ni postojanje koncesionih ugovora i niza izdatih dozvola ne predstavlja automatsku garanciju zakonitosti projekta”, poručuje ona.

Iskustvo Vareša pokazuje da zajednice u Gornjem Podrinju od samog početka moraju insistirati na transparentnosti i pristupu dokumentaciji o istraživanjima, dozvolama, ugovorima, studijama uticaja i planovima upravljanja otpadom, ali i na nezavisnim analizama početnog stanja okoliša, posebno kvaliteta vode i zemljišta, kako bi se eventualno zagađenje kasnije moglo povezati s konkretnim aktivnostima i utvrditi odgovornost. Uvjeravanja investitora o sigurnosti projekata ne mogu zamijeniti nezavisna stručna istraživanja i djelotvoran institucionalni nadzor, a procjene uticaja moraju uzeti u obzir specifičnosti lokaliteta i moguće kumulativne posljedice po izvorišta pitke vode, poljoprivredno zemljište, šume i život lokalnog stanovništva.

Jednako je važna organizovana i kontinuirana građanska inicijativa, jer iskustvo Vareša pokazuje da zajedničkim djelovanjem stanovnika, stručnjaka, novinara i organizacija civilnog društva pitanja koja su dugo bila zanemarivana mogu dospjeti pred nadležne institucije i međunarodne mehanizme zaštite ljudskih prava, čak i kada se zajednice suočavaju s velikim ekonomskim interesima.

(Ovaj tekst je nastao u okviru nagradnog konkursa za novinare i novinarke, koji je sprovela Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT u junu 2026. godine.)

—————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

I GRAĐEVINSKA MAFIJA IMA SVOJU DRŽAVU: Nelegalno izgrađena zgrada na Vlašiću 20 godina stoji kao spomenik organizovanom kriminalu (KRATKI FILM)

KOLIKO JOŠ DO POTPUNOG EKOCIDA: HE Ulog kao spomenik korupciji i uništavanju prirode (VIDEO)

—————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!