Uskoro će 30 dana od najvećeg od svih najvećih skupova kontra kompanije Rio Tinto i iskopavanja litijuma. Crta se baš i ne bi mogla podvući jer meta je ista, ali i odstojanje.
Tehnički, nije se pomaklo ni za jotu od dana prije protesta do danas.
A što se tiče broja okupljenih, kojih je prema nekim procjenama bilo oko 50.000? Bilo ih je i više na protestima nakon ubistava djece u OŠ Vladislav Ribnikar i selima u okolici Mladenovca. Iako su poruke tih protesta naizgled različite, one u prvi plan ipak stavljaju život i strah za isti i tome ćemo se još vratiti.
PROTESTI SA ČETNIČKIM I RUSKIM OBILJEŽJIMA
Zakon o zabrani rudarenja litijuma i bora, što je bio zahtjev organizatora, nije usvojen niti ima naznake da bi uskoro do sličnog usvajanja zakona moglo doći. Da li onda možemo reći da je protest bio promašaj? Uglavnom, da. Pokazalo se još jednom da je Beograd zgodno mjesto za proteste, za doći, uslikati se i otići kućama. Ima tu odgovornosti i organizatora, ali podsjetimo, ipak je riječ o ljudima koji su svoje živote stavili na branik zaštite doline Jadra od kopanja, ljudima koji žive od poljoprivrede i koji u Beogradu ni ne žive.
Zašto je to politički još neartikulisano – na to odgovor nema ni opozicija.
Podsjetimo da je 2022. godine, nakon brojnih protesta protiv rudarenja i Rio Tinta, Ana Brnabić, tada premijerka, izjavila da je na priču sa Rio Tintom stavljena tačka time što su poništeni svi dokumenti koji su međusobno potpisani.
Iako se priča o litijumu povukla iz medija, mještani Gornjih Nedeljica tvrdili su da se Rio Tinto nije povukao i da su nastavili raditi na pripremi terena za rudarenje. Pokazalo se da te tvrdnje nisu bile samo dizanje uzbune u prazno, jer je nedugo nakon još jedne pobjede na još jednim vanrednim parlamentarnim izborima projekat naglo oživio, što je i dovelo do protesta u Loznici, koji računamo kao nulti dan, do onog četrdesetog dana koji je istekao 10. avgusta, kad je protest u Beogradu i održan i kad nije usvojen traženi zakon.
Od tog dana, pa sve do onog „velikog“ u Beogradu, u pedesetak gradova širom Srbije održavani su protesti protiv iskopavanja litijuma. Ono šta smo viđali na tim protestima i nije bilo ohrabrujuće. Ljudi sa četničkim i ruskim obilježjima, ljudi koji pričaju o Kosovu, ljudi koji svoju borbu poistovjećuju sa precima koji su po zapadnoj Srbiji vodili bitke tokom Prvog svjetskog rata… Nije da nije bilo izuzetaka, ali su bili tiši i u manjini.
Nakon svega viđenog, nameće se pitanje – kako bi sve izgledalo da je kojim slučajem riječ o, recimo, ruskoj kompaniji, ili kineskoj? Da li bi protest bio jednako glasan, ili bi to bilo u redu? Ali, Rio Tintonije iz Rusije, nego iz Velike Britanije, što još dodatno ide na mlin protivnika „zapada“.
PODRŠKA ISKOPAVANJU LITIJUMA – PODRŠKA VUČIĆU
Inače, u Srbiji je podrška Evropskoj Uniji odavno ispodpolovična i to je nešto za što je direktno odgovoran i sam predsjednik Aleksandar Vučić, kao i Srpska napredna stranka (SNS), koji su sad postali među najvećim zagovaračima, nakon što je sa EU potpisan „Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu u oblasti održivih sirovina“.
„Ovo će nama doneti svakako i najmanje šest milijardi evra novih investicija. Ubedljivo najveće investicije koje smo ikada imali u našoj zemlji“. Riječi su ovo upravo predsjednika nakon potpisivanja Memoranduma. Iz EU stižu poruke koje ohrabruju predsjednika:
„Vjerujem da litijum može da bude prilika za Srbiju, da potencijalno razvije celokupan lanac vrijednosti“, izjavio je šef Delegacije EU u Beogradu Emanuele Giaufret, uz poruku da „potpuno razume zabrinutost građana.“
Kroz prizmu zabrinutog građanina Srbije koji se protivi iskopavanju ovo nije ništa drugo nego podrška Aleksandru Vučiću i njegovom režimu. Stabilokratija kao takva. I to je veliki problem i za budućnost Srbije, čak i da sutra Aleksandar Vučić bude prošlost.
Nezgodna je ovo igra, ali kako je to jednom rekao jedan profesor: „Aleksandar Vučić je čitavu političku karijeru posvetio jebanju naroda bez ikakve zaštite i sad kad ih je već dovoljno izjebao pokušava im prodati priču o kondomima“, slikovito će ovaj profesor.
Ili da prevedemo: Vučić je gradio takvu državu, takve građane, i sad im pokušava prodati priču o EU i standardima koji će zaštititi Srbiju od ekološke katastrofe.
Ovi protesti su polako prošlost, baš kao što su i oni nakon ubistava u školi i selima u okolici Mladenovca. Život ovdje odavno nema nikakvu vrijednost i, ako ćemo iskreno, za trenutnu vlast vrijedi samo ako je bivši, odnosno ova vlast cijeni samo smrt. Sa mrtvima je lako. Skloni su manipulaciji, bilo da je riječ od brojki, ili o onome o čemu su pričali.
BORBA S NADMOĆNIM PROTIVNIKOM
Jednom je pokojni novinar Stojan Cerović rekao da je u Srbiji prošlost neizvjesnija od budućnosti. E, da bi budućnosti bilo onda i prošlost mora prestati biti predmetom revizionizma jer sa četničarenjembudućnosti nema jer Srbija se uveliko vraća unazad. Odatle i priče o „dedovini“, a ne o nekim životima koji tek treba da se ostvaruju u Srbiji.
Što mi se nekako čini da to zna i Aleksandar Vučić i da će na tu kartu i igrati pa će u toj igri on ispasti progresivniji od onih koje je godinama trovao?
Prisustvo Čuvara Ozrena i aktivista iz BiH i zajednička borba je jedina nada da će sutra Podrinje, ali i drugi krajevi, ostati netaknuti, iako je daleko to od netaknutog, a tu nam nije kriv Rio Tinto. Oni su tu samo da dodatno zavade, a mi da se tome odupremo ili da krenemo u nove krvoločne pohode kojima je Drina već decenijama svjedok.
Što manje života tu bude bilo, tim su veće šanse za Rio Tinto i slične kompanije sa obje strane Drine. I možemo se mi busati u prsa koliko želimo, ali koloniju ne čine samo oni koji žele nešto kolonizirati, već i kolonijalni mentalitet, a toga nam ne manjka.
Imaju narodi ovdje onu: „Uzdaj se u se’ i u svoje kljuse“. Ali šta ako smo kljuse pothranili i okrene se ka drugome, ili šta ako prodamo svoje kljuse jer nismo u stanju brinuti o njemu, kako su brojni mještani Gornjih Nedeljica prodali svoja imanja Rio Tintu? Obespravljeni, bez dostojanstva, čak i neucijenjeni.
Čim prije osvijestimo nemoć i priznamo da je protivnik nadmoćan i da na strani ima čitav sistem ogrezao u korupciju, sistem koji se ogrće u iste one zastave koje vidimo i na protestima, tim prije će se naći novi vid borbe koja neće nužno voditi u maglovitu prošlost u koju često bježimo, jer su sadašnjost i budućnost još mutnije.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Čitajte još:
ENERGETSKA TRANZICIJA: Propali projekti bosansko-kineskog partnerstva
————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
