KO JE BIO ALEKSEJ NAVALJNI: I sam razgovor o njemu uzburkavao je duhove

Taj aktivist i ambiciozan političar, iznimno popularan internetski guru, ratnik te zviždač koji je prokazao korupciju u velikim kompanijama koje su, što je rijetkost, završavale ostavkama, ne dijeli društvo samo po liniji Rusija – Zapad, gdje ga je krasio epitet vođe oporbe i najžešćeg Putinova kritičara, već i same Ruse.

Priča o Navaljnom neminovno ne može biti jednoznačna, već uvelike ovisi o rakursu iz kojega se promatra i o detaljima na koje će promatrač obratiti pozornost te o rupama u biografiji, kao i lažnim popunama tih rupa i pokušajima osobne diskreditacije. A sama rasprava o njemu redovito uzburkava duhove. Prorežimski politolog Sergej Kurginjan dugo je tražio odgovor na pitanje tko je zapravo bio taj Navaljni, koji je bio njegov motiv i agenda, čiji je on projekt ili ukratko – što je on htio. Uvjeren je da je na umu imao ozbiljan međunarodni pokret i da priprema scenarij sličan egipatskom ili tuniskom.

Čak i oni koji su ga podržavali, kao što je Vladimir Milov, političar i još jedan oporbeni vođa, u jednom je trenutku posumnjao u njegove upravljačke sposobnosti: “Navaljni je sjajan vođa, no želim podsjetiti sve da biti ruski predsjednik znači voditi ozbiljan posao, a imenovanje za predsjedničku kandidaturu velika je stvar. Neki imaju tendenciju da je na društvenim mrežama tretiraju kao ‘retweet’ ili ‘like’”.

A upravo su društvene mreže “iznijele” Navaljnog, koji ih je od 2008. koristio da bi na njima iznosio slučajeve korupcije, zloporabe vlasti i nedemokratske principe ruskih vlasti. Prvih godina internetskog aktivizma i karijere zviždača, pišući blog i objave na YouTubeu, mnogi su se pitali koliku publiku Navaljni zapravo ima i koliko je jak njegov utjecaj. Istraživanje javnog mijenja iz 2011. naizgled je donijelo porazne rezultate – samo šest posto Rusa znalo je tko je Navaljni i što predstavlja. Taj je rezultat više govorio o Rusiji nego o Navaljnom. U državi u kojoj je državna televizija, koja je pod kontrolom Kremlja, još uvijek glavni način informiranja, internet u to vrijeme nije bio mainstream, ali broj njegovih pratitelja potiho je rastao, prešao četiri milijuna. I utjecaj se kapilarno širio mrežom tako da je, kada je 10. prosinca 2011. stao pred prosvjednike na Trgu Bolotnaja, dočekan pljeskom i prepoznavanjem, a on se nije osjećao nimalo nelagodno pred tim mnoštvom, kao što su to očekivali njegovi prijatelji iz školskih dana koji ga se sjećaju.

Navaljni je djetinjstvo proveo u vojnom okruženju, rođen je u gradiću Butinu, kamo je kao djelatna vojna osoba bio upućen njegov otac, inače podrijetlom iz černobilske regije. U otvorenom lovu na Aleksejevu biografiju neki su primijetili činjenicu da nije služio vojsku, već da je zbog neke boljke, čira, skolioze ili sličnog, proglašen nesposobnim. Poprilično čudno, dodat će, jer u vrijeme kad je trebao biti u vojsci trajao je sukob u Čečeniji, kamo su poslani čak i sinovi visokopozicioniranih vojnih dužnosnika, što njegov otac ipak nije bio. Tao načelo – biografski podatak, a onda dovođenje u pitanje njegove točnosti i nuđenje alternativnih odgovora – može se uočiti u većini ruskih biografija Navaljnog.

Činjenica je da je upisao pravni fakultet i diplomirao 1998. godine. Ali, možda ipak i nije. Kost sumnje bacila je Lina Kandakzhi, profesorica s tog fakulteta, kazavši kako Navaljni laže te da je protjeran s prve godine, na što su se nadovezali njegovi protivnici s vlasti, dok sa sveučilišta nisu željeli komentirati navode. Neki su ruski novinari pronašli njegove kolege sa studija, i to baš one koji bi davali nejasne odgovore: da ga se ne sjećaju ili da misle da je s njima studirao, ali da ga se ne sjećaju dobro jer se uglavnom držao po strani, a misle i da je u jednom trenutku nestao pa su mislili da je na studentskoj razmjeni.

Poduzetnik za frizerske usluge

S druge strane, ni kritičari ne dovode u sumnju da je nakon prava završio Financijsku akademiju pri vladi Ruske Federacije i 2001. dobio diplomu iz područja baratanja vrijednosnim papirima i poslovanja na burzi, ali ipak će umanjiti vrijednost postignuća kazavši da se studij na toj akademiji – plaća. Iz otvorenih izvora može se zaključiti da je Navaljni počeo karijeru kao poduzetnik, i to 1998., kad je osnovao tvrtku Nesna za frizerske usluge, ali financijski izvještaji pokazuju da mu posao nije išao pa ju je prodao. Tako je radio godinama, otvarao tvrtke, a potom ih, s nulom na saldu, prodavao. Na njegovo ime bile su registrirane i kompanije N. N. Securities, Euro-Asian Asia Systems, Navaljni i partneri te druge, a i roditelji su mu se okušali u privatnim vodama kao vlasnici pogona za izradu pletene robe i predmeta. Majka mu je radila u sličnoj tvornici pa kad je ona propala, bračni je par odlučio da je vrijeme za vlastiti posao. Unajmili su prostor, nezaposlenih radnika bilo je u okolici te i danas posluju sa stabilnim prihodima. Obrazovanje i zanimanje za biznis Navaljni je pretočio 2008. u investicijski aktivizam.

Kupio je manjinske udjele u velikim tvrtkama, uključujući naftne divove Surgutneftegaz, Transneft, Rosneft, Gazpromnjeft i TNK-BP, te u bankama, poput Sberbanka i VTB-a, a zatim je zahtijevao, kao dioničar, objavljivanje podataka o aktivnostima uprave. Uspjelo mu je ono što polazi za rukom tek rijetkima – iznio je dokaze o pronevjeri te uspio postići da se protiv jednog od menadžera Gazproma pokrene kazneni postupak, a da direktor banke VTB – Leasing dobije otkaz. Do tada je već imao za sobom godine političkog iskustva. Stranci Ruska ujedinjena demokratska stranka, popularnoj Jabuci, liberalnog predznaka, koja se zalagala za ekonomske i demokratske slobode te čvršće veze sa SAD-om i EU, gravitirao je od 2000., kad je, kako je rekao, “osjetio poziv iz srca” da joj se pridruži.

Članom je postao 2001., a nešto kasnije postaje zamjenik šefa moskovske podružnice te stranke, koju je osnovao ekonomist, bivši sovjetski zamjenik premijera Grigorij Javlinski, koji je dva puta pokušao na izborima izazvati predsjednike – 1996. Borisa Jeljcina i 2000. Vladimira Putina, no završio je na četvrtom, odnosno trećem mjestu. No Navaljni je 2007. s piscem Zaharom Prilepinom osnovao Nacionalni demokratski pokret “Narod”, koji je sponzorirao politički strateg Stanislav Belkovski, isti onaj koji je polagao velike nade u Navaljnog i nazdravio mu votkom koja ga je zamalo ugušila. Nisu potpuno jasne okolnosti pod kojima je napustio Jabuku ili bio izbačen iz nje. Navaljnom se konstantno imputirao epitet nacionalista jer, primjerice, vrlo je čvrsto branio rusko pripajanje Krima i dijela Ukrajine, a ponekad su dolazile i optužbe o koketiranju s desnicom, što nikad nije potvrđeno.

U javnoj karijeri, kažu oni koji su ga bolje poznavali, veliki zaokret dogodio se 2010., kad je na preporuku Garija Kasparova i Evgenije Albats, novinarke koja mu je, kažu mnogi, bila politička majka, otišao na šest mjeseci na Sveučilište Yale u SAD-u u sklopu programa Yale World Fellows. Nakon tog puta, kažu, u njemu je rođena snažna politička ambicija, ali privukao je i snažnu pozornost vlasti.

Prvo uhićenje

Godinu dana kasnije Navaljni je prvi put uhićen zbog uloge na prosvjednom skupu ispred Dume u Moskvi, kad je poveo mnoštvo nezadovoljno izborima i navodnim mešetarenjem s glasačkim listićima u korist Putinove Jedinstvene Rusije, o čemu je Navaljni pisao na internetu. Osuđen je na 15 dana zatvora zbog, kako su naveli, otpora državnoj vlasti. Nakon izlaska iz zatvora obećao je da će nastaviti prosvjedni pokret.

Bio je to prvi u nizu njegovih obračuna s vlašću i njezinim obračunima s njim. Nakon što je 2012. izabran za predsjednika, Putin je naredio Ruskom istražnom odboru da pokrene kriminalističku istragu o prošlosti Alekseja Navaljnog. Sljedeće godine ponovno je optužen i osuđen, ovaj put na pet godina uvjetno, zbog navodne pronevjere u gradu Kirovu. No Europski sud za ljudska prava pregledao je slučaj i zaključio da nije imao pošteno suđenje te da su mu prekršili ljudska prava držeći ga u kućnom pritvoru veći dio 2014.

Unatoč pravnim problemima Navaljnom je bilo dopušteno kandidirati se na izborima za gradonačelnika u Moskvi 2013. Osvojeno drugo mjesto, iza Putinova saveznika Sergeja Sobjanina, doživljeno je kao uspjeh i donijelo je novi polet u oporbeni pokret. U prosincu 2016. Navaljni je najavio formalni početak kampanje za kandidiranje za predsjednika na izborima u ožujku 2018. Međutim, zbog optužbi za korupciju, za koje njegovi pristaše kažu da su politički motivirane, u konačnici su mu zabranili kandidiranje za javnu dužnost. Neki su mu u dobroj namjeri savjetovali da se makne i da svoje mjesto prepusti nekome drugome, nekome tko će imati šanse uopće izaći na izbore, no to je odbio. Upravo taj detalj, kažu i njegovi pristaše, upućuje na veliku osobnu ambiciju, nerijetko na štetu zajedničkog cilja.

Problemima tu nije bio kraj. Antikorupcijski skupovi diljem desetak ruskih gradova u veljači 2017. rezultirali su uhićenjima više od tisuću prosvjednika, među kojima je bio i Navaljni. On ih je i pokrenuo objavljivanjem izvješća koje povezuje premijera Dmitrija Medvedeva s imovinom vrijednom milijarde eura. I tada je u zatvoru proveo 15 dana. I on sam prikupio je znatna sredstva s pomoću YouTubea i društvenih medija, da bi u prosincu 2019. policija upala u sjedište njegove Fondacije za borbu protiv korupcije i pokušala zaplijeniti opremu, a njega strpati u zatvor. Nekoliko mjeseci kasnije izvijestio je da su njegovi bankovni računi i računi članova njegove obitelji zamrznuti. Bilo je i fizičkih napada, kao 2017., kad je pretrpio trajnu ozljedu desne rožnice. Optužio je vlasti da mu ne dopuštaju liječenje u inozemstvu zbog presude za pronevjeru, da bi mu naposljetku Vijeće za ljudska prava Kremlja dalo zeleno svjetlo te je otputovao na operaciju u Španjolsku.

Operacija u Španjolskoj

Tada je uz njega u bolnici u Španjolskoj bila supruga Julija. Upoznali su se u svibnju 1998. na odmoru u Turskoj. Oboje 22-godišnjaci, kasnoproljetnu romansu nastavili su u Moskvi, u kojoj su se dvije godine kasnije i vjenčali, a potom dobili kćer pa sina. Brak im djeluje skladno, često si šalju poruke putem društvenih mreža, a dok opisuju svoj život, citiraju rečenice iz serije “Simpsoni”. No i tu je bilo pokušaja da ga se diskreditira, bilo da je riječ o suradnici koja mu je navodna ljubavnica ili pak da ima izvanbračnog sina iz vremena dok je studirao. Štoviše, da bi priča bila s više mesa, sin je beskućnik.

Kad se prvi put pojavila ta vijest, navodni je sin jedva imao deset godina. Postoji i snimka “sina” Igora na kojoj pokazuje rodni list, a informacije o njemu svako malo osvanu i na stranici Wikipedije o Navaljnom. O karijeri supruge Julije ne zna se puno; diplomirala je ekonomiju, ali nije jasno gdje i je li uopće potom radila. Neki ruski mediji smjestili su je kao zaposlenicu u veliku banku, drugi kažu da tamo nije kročila ni nogom. Julija će ipak vrlo detaljno odgovarati na pitanja o suprugu i obitelji.

– Nisam se udala za čelnika opozicije. Udala sam se za mladog pravnika Alekseja. Podržavam ga, ali ne dajem mu savjete. Iskreno vjerujem da radi za boljitak svih nas – kazala je Julija jednom prigodom. Kad je riječ o odgoju djece, drži se jednostavnog pravila – ništa im ne treba skrivati.

– Kad je imala pet ili šest godina, kćer Dašu pitali su u vrtiću što joj radi tata, a ona je kazala da “radi na prosvjedima”, dok je u drugom razredu rekla da se tata bori protiv prevaranata. Potpuno je svjesna čime se tata bavi i prihvaća to kao normalno – kaže.

U to normalno ulaze i uhićenja, ali i puno zlokobnije epizode koje su i ranije nagovještavale navode o trovanju i zdravstvenu dramu, za koju govore da je počela kad je popio crni čaj u kojem je, vjeruju, bio otrov.

U srpnju 2019., samo nekoliko tjedana nakon što je pušten s izdržavanja još jedne zatvorske kazne, ponovno su ga vratili u pritvor na dodatnih 30 dana zbog kršenja ruskih strogih zakona o prosvjedima, gdje mu je pozlilo i doživio je anafilaktički šok. Oporbeni čelnik tad je optužio Rusiju da ga je namjerno otrovala alergijskim agensom. Vlasti su tada sve navode o trovanju odlučno zanijekale.

Izvor: vecernji.hr