NEVEN ANĐELIĆ: Politička borba za kontrolu resursa

Dok populiste u raspodjeli funkcija na evropskom nivou političke grupe tradicionalnih elita, ideološki smještanih oko centra, drže na distanci od vlasti upotrebom ili međusobnih dogovora ili pažljivim nezvaničnim koaliranjem tokom izbornih procesa, u Bosni i Hercegovini partije u sličnoj poziciji u čvrstom su zagrljaju populista i nacionalista.

Politička borba u BiH nije ideološka ili interetnička, već je to borba za i isključivo oko kontrole resursa na bilo kojem nivou vlasti

———————————————————————————————–

Problemi sa demokratskim procesima u zemljama sa dugom tradicijom liberalne demokratije potcrtani su rezultatima nedavnih izbora u Evropskoj uniji, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Naime, laburisti su u Britaniji, osvojivši tek malo preko jedne trećine glasova, osigurali oko dvije trećine parlamentarnih mjesta.

U Francuskoj je najsnažnija politička partija u prvom krugu izbora uskraćena za potvrdu popularnosti u drugom krugu selektivnom saradnjom ideološki raznorodnih, ali uglavnom neradikalnih političkih grupa u drugom krugu.

Demokratski deficit u Evropskoj uniji je stari problem evropskih integracija koji se pokušava riješiti snaženjem uloge parlamenta.

Međutim dominaciju Evropskog vijeća nad parlamentom i komisijom nije moguće izbjeći prvenstveno zbog individualnih nacionalnih interesa članica koje usprkos visokih nivoa integrisanosti i prijenosa dijelova suvereniteta na nivo unije, zadržavaju za svoj nacionalni nivo one najosnovnije elemente suverenosti.

U sva tri slučaja izborni sistem je različit, što nam govori da su načela liberalne demokratije sistemski problematična i pitanje je na koji način se ona mogu reformirati da bi zadovoljila građanstvo, reflektirala volju glasačkog tijela te zaustavile rast populističkih pokreta na krajnjoj desnici te ljevici.

Bosna i Hercegovina, shodno ovim mjerilima proporcionalnosti volje glasačkog tijela i parlamentarnog zastupanja, naizgled ima funkcionirajući sistem izbora vlasti, etabliranja parlamentarne većine i funkcioniranja izvršne vlasti. Međutim, temeljitiji pregled stanja ukazuje na probleme koji korespondiraju sa razvijenim i funkcionirajući demokratijama. Stranka sa najvećim brojem glasova u Bosni i Hercegovini nije dio vladajuće koalicije. Nema u ovome ništa nedemokratsko, ali ostavlja mogućost postavljanja pitanja legitimnosti vladajućih koalicija koje su uspostavljene da budu sveobuhvatne i etnički i ideološki i entitetski.

U Latviji je do 2022. tokom tri izborna ciklusa socijaldemokratska partija Saglasje, sa velikom popularnosti među ruskom nacionalnom zajednicom, bila najveća parlamentarna skupina, ali nikada nije učestvovala u vlasti jer bi ostale, latvijski orijentirane stranke, formirale ekskluzivističke koalicije da ih spriječe u tome. Tek je ruska invazija na Ukrajinu, uz poremećene unutarstranačke odnose u ovoj partiji, promijenila rezultate izbora 2022. i Saglasje je sada vanparlamentarna skupina.

Činjenica ostaje da najveća partija ne mora u demokratijama biti i dio vlasti, ali po izjavama iz krugova SDA u Bosni i Hercegovini očito je da pristup kontroli ekonomskih resursa predstavlja osnovu frustracije kada neka partija izostane iz vlasti, iako se retorički sve svodi na navodnu zaštitu etničkog interesa.

Konsocijacijski sistem upravljanja u Bosni i Hercegovini čini neminovnim široke međuentitetske, međuetničke i međuideološke koalicije, što često dovodi do spajanja ideoloških neprijatelja. Primjer za takvo što je kada je SDP bio najveća stranka u širokoj koaliciji na federalnom nivou 2010. godine, te uskraćujući učešće u vlasti HDZ-u kao partiji sa najvećom podrškom u glasačkom tijelu sa dominantnim hrvatskim stanovništvom, uspostavio partnerske odnose sa HSP-om.

Ideološke razlike između ove dvije partije su lako premoštene zarad nekih drugih interesa. SDPutemeljuje svoje porijeklo u partizanskom antifašističkom pokretu, dok je HSP izveo ime i dio ideologije učestalo se pozivajući tokom 1990-ih na period NDH, nacističke kvazi-države tokom Drugog svjetskog rata. Iz ovog primjera vidljivo je da ideologija nije dovoljno snažna prepreka za saradnju partija kao ni koaliranje etnički ekskluzivističke partije sa partijom inkliniranom ka multietničnosti, iako sa dominantno monoetničkim članstvom.

Osnova za saradnju je u ispunjavanju želja za kontrolu nad resursima na nivou vlasti na kojem se koaliciono razumijevanje uspostavlja.

Ako bismo imaginarno projektovali bosanskohercegovačke vladajuće partije na panevropski nivo i potražili kojim političkim grupama one ideološki pripadaju ili su najbliže, možda je još očitija ova protivrječnost. SDP i formalno i ideološki, pripada socijalističkoj internacionali i u nekom imaginarnom svijetu u kojem je BiH dio EU, ta bi partija pripadala socijalističkom bloku na evropskom nivou.

Njihovi partneri u vlasti, HDZ, kroz svoju majčinsku stranku u Hrvatskoj zapravo već pripadaju Evropskoj narodnoj partiji. Dakle imamo već u vlasti partije desno od centra i lijevo od centra, što se otprilike događa i na evropskom nivou.

Naša stranka, koja na lokalnom i entitetskom nivou skupa s njima čini vlast, sama sebe pozicionira kao socijalno-liberalnu i ušla bi u grupu partija gdje je donedavno dominirao pokret Emmanuela Macrona i koja je donedavno bila treća najveća politička grupa, ideološki u političkom centru.

Međutim ovako sa samo tri partije koje na raznim nivoima u BiH obnašaju vlast, pokrivene su već tri ideološke grupe koje su u ili oko političkog centra. Takve partije bile su nositeljice progresa u demokratskim društvima Evrope, ali su sada suočene sa populističkim i nacionalističkim izazovima, nešto što je odavno etablirano u BiH.

Dok populiste u raspodjeli funkcija na evropskom nivou političke grupe tradicionalnih elita, ideološki smještanih oko centra, drže na distanci od vlasti upotrebom ili međusobnih dogovora ili pažljivim nezvaničnim koaliranjem tokom izbornih procesa, u Bosni i Hercegovini partije u sličnoj poziciji u čvrstom su zagrljaju populista i nacionalista.

U sarajevskom kantonu te ne federalnom nivou partneri HDZ-u su partije trojke čija je treća članica, uz SDP i Našu stranku, stranka Narod i pravda, čiju se ideološku matricu na osnovi njihove zvanične programske orijentacije može naznačiti kao najbližu grupi partija na evropskom nivou koja se naziva Konzervativci i reformisti, koju su osnovali britanski konzervativci nakon napuštanja Evropske narodne stranke, zajedno sa poljskom nacionalističkom i socijalno konzervativnom partijom Zakon i pravda. Konzervativne društvene vrijednosti, uz jak nacionalni programski segment, oslikavaju takvo najlogičnije djelovanje Naroda i pravde u imaginarnoj situaciji. I sama imena sugerišu bliskost ideologija.

Kada je sadašnji poljski premijer Donald Tusk bio predsjednik Evropskog vijeća, u glasanju za podršku upravo je poljska partija Zakon i pravda glasala protiv njega, iako je cijela nacija u situaciji da dobije vodeću poziciju u uniji između 27 zemalja.

Ovakav potez može podsjetiti na inicijative Naroda i pravde u opštini Centar za smjenu načelnika koji dolazi iz redova njihovih liberalnih partnera. Ovdje se ideologija pokazuje preprekom za interpartijsku saradnju.

SNSD je svojedobno izbačen iz Socijalističke internacionale zbog izvrgavanja osnovnih internacionalističkih principa i prvenstvenog djelovanja sa nacionalističkih pozicija. Ideologija koja ne korespondira partijskom imenu nije jedini takav slučaj, jer u Portugalu socijaldemokratska partija dolazi sa desnice, dok su u Rusiji liberalni demokrati na krajnjoj nacionalističkoj desnici.

„Socijaldemokrati“ iz Republike Srpske zapravo su ideološki na desnici i u Evropi im je najbliži personalno Viktor Orbán, a ideološki bi mogao biti slovački SMER Roberta Fica. Orbán je upravo osnovao evropsku grupu Patrioti Evrope zajedno sa nizom partnera s krajnje desnice, poput talijanske Lige i francuskog Nacionalnog okupljanja o kojoj se Fico, zvanično socijaldemokrat, pozitivno izjasnio iako nije pristupio. Za sada. Dakle, to je radikalna desnica.

U Evropskom parlamentu sve ove grupe djeluju paralelno, ali izvršnu vlast drže skupine partija sa dokazanim legitimitetom u trasiranju integracija i obezbjeđivanju progresa evropskim društvima. Izborni sistemi omogućavali su im do sada takve pozicije, ali je pitanje da li bi pravedniji izborni sistem, za koji nije moguće pouzdano ustvrditi koji bi to bio, vratio iste ili slične rezultate.

U Bosni i Hercegovini, bez obzira na prigovore, navodna nelegitimnost se uočava u vrlo malom broju slučajeva izabranih političkih predstavnika.

Izborni sistemi za evropski, britanski, francuski i različite nivoe bosanskohercegovačkih reprezentativnih tijela su bitno različiti, polučuju rezultate s kojima nisu svi zadovoljni, ali dok se u Evropi prihvataju rezultati i slijedeći načelo vladavine prava čeka neka naredna prilika, u Bosni i Hercegovini metode su bojkot rada parlamenta, blokada vlasti te pozivanje na zaštitu nacionalnog interesa za slučajeve koji sa time imaju malo ili nimalo osnova. Problem, dakle, nije u procesima demokratskih odlučivanja, već u nedostatku prakse vladavine prava i ponašanju partija koje bi nominalno trebale biti u osnovi demokratskih procesa, ali su slabije nego u evropskim parlamentima.

SDP nema snagu grupe Progresivnih socijalista i demokrata na evropskom nivou, Naša stranka je minornog značaja u poređenju sa Obnovom Evrope, liberalnom skupinom na evropskom nivou, doduše sa opadajućim utjecajem, a HDZ u BiH se ne ponaša u skladu sa odrednicama Evropske narodne stranke. Primjer je prošlogodišnje protivljenje HDZ-a inicijativi da se bosanskohercegovačka vanjska politika prema Ukrajini uskladi sa vanjskom politikom EU.

Zeleni su nepostojeći u BiH, dok su rastuće alternative etabliranim grupama ili još radikalnije od postojećih etnocentričnih ideoloških grupa, ili se u suštini ne razlikuju od onoga već ponuđenog.

Politička borba u BiH tako nije ideološka ili interetnička, već je to borba za i isključivo oko kontrole resursa na bilo kojem nivou vlasti. Za ovo je dobro podsjećanje na reakciju vođe SDA nakon osvajanja vodeće funkcije u opštini Centar, „vrijedne kao deset drugih“, prije osam godina.

Uz nedostatak vladavine prava, nezavisnog sudstva i načina funkcioniranja sistema, ovakvo stanje se perpetuira a stepeni korupcije održavaju na nivou koji po prošlogodišnjem izvještaju Transparency International nadmašuju jedino Ukrajina i Rusija. Tako je BiH bolja od Ukrajine i Rusije, ali je daleko od evropskih standarda upravljanja.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

TAJNA BENJAMINE KARIĆ: Kako se gradonačelnica domogla stana u centru Sarajeva za 230.000 KM

ZAŠTO ISKAČU VOZOVI ŽELJEZNICA FBIH: Korupcija, loše upravljanje i infrastruktura u katastrofalnom stanju

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Dr. Neven ANĐELIĆ (London)

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Bio je novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva. Neven Anđelić je član Odbora za političke nauke ANU BiH.

Dr. Neven ANĐELIĆ (London)

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Bio je novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva. Neven Anđelić je član Odbora za političke nauke ANU BiH.