Romi su tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini (BiH) bili žrtve brojnih ratnih zločina koji nikada nisu istraženi niti procesuirani, rečeno je danas tokom razgovora o romskom ratnom nasljeđu u Sarajevu koji su organizovali Balkanska istraživačka mreža (BIRN BiH), Memorijalni centar Srebrenica i Udruženje “Kali Sara”.
Ove organizacije su tokom današnjeg događaja predstavile samo dio istraživanja o stradanju Roma u ratu u BiH, ističući kako je riječ o prvom takvom istraživanju u našoj zemlji. Osim toga, predstavljena je multimedijalna stranica o stradanju Roma i prikazana emisija Detektora o Ziji Ribiću, koji je kao osmogodišnjak preživio strijeljanje oko 30 Roma iz Skočića kod Zvornika, dok su članovi njegove porodice ubijeni.
O onome što je preživio tokom rata Ribić je, kako je rekao, prvi put javno govorio 2006. godine, a danas o tome govori na događajima širom svijeta.
“Želim da čitav svijet zna šta se Romima desilo u ratu u BiH”, kaže Ribić.
Dodao je i da trenutno u BiH nema prevelikog interesa da se o tome govori iako bi, smatra on, “javnost bila zainteresovana da se čuje taj glas, ali nema ko da to pokrene”.
Ribić je rekao i kako se nada da će se Romi iz BiH ohrabriti i, kao on, skupiti hrabrost da progovore o takvim zločinima.
“Mislim da Romi u BiH se više bave drugim problemima. Rijetko ko spominje stradanje Roma, ubistva i tako dalje. Čitav svijet zna šta se desilo u BiH i priča se o tri naroda, ali ima i ostalih, koji se ne spominju. Romi su kroz historiju najviše stradali, a nikad nisu počeli nijedan rat niti počinili zločin”, istakao je Ribić.
Kako bi se predstavilo istraživanje o stradanju Roma, direktor BIRN-a BiH Denis Džidić rekao je da je ideja bila da se izvuku najbolje prakse navedene tri organizacije. Dodao je i da je cilj da istraživanje o stradanju Roma bude jedna vrsta virtualnog spomenika jer o stradanju Roma ne postoji niti jedan pisani dokument.
Naglašavajući kako su Romi u proteklom ratu ciljano ubijani, predsjednik Udruženja “Kali Sara” Dervo Sejdić je rekao da se o stradanju Roma malo zna, ali da nedostaje razumijevanja i institucionalne podrške. Osim toga, Sejdić vidi problem i u Romima koji zbog straha i nepovjerenja u institucije šute o zločinima koji su preživjeli. Mnogi od njih se zbog straha od stigme i diskriminacije ne izjašnjavaju kao Romi nego sebe, kako je dodao, predstavljaju kao “bijele Cigane”, “Bošnjake” i slično.
“Razumijem taj strah da sve to što znaju, zadržavaju za sebe. Ali ako želimo da budemo uključeni u tranzicijsku pravdu, onda moramo dati dobar ulog u toj priči”, poručio je Sejdić.
Na problem šutnje pripadnika romske zajednice o onome što su doživjeli tokom rata su tokom rada na ovom projektu naišli i istražitelji, rekla je Amra Begić iz Memorijalnog centra Srebrenica.
“Neki od njih su previše puta pričali svoju priču a niko ih nije čuo. Zbog toga su naši istražitelji često naišli na zid jer ljudima je vrlo teško pričati o stradanju”, rekla je ona.
Osim što se teško odlučuju govoriti o onome što su preživjeli, veliki izazov za istraživače je bio i raseljenost Roma iz BiH. Jedan od istraživača na projektu Omer Gabela je rekao da većina Roma danas ne živi u mjestima u kojima su zabilježena stradanja Roma i da se na takva mjesta, uglavnom, ne vraćaju.
Govoreći o rezultatima istraživanja, Gabela kaže da podaci o stradanju Roma variraju, te da se tokom istraživanja moraju oslanjati na podatke iz popisa stanovništva iz 1991. prema kojem je Roma tada u BiH živjelo nešto više od osam hiljada.
“Mi znamo da je taj broj bio i veći. Kroz ovaj naš projekat došli smo do određenog broja procesuiranih predmeta. Neki su našli sudski epilog, neki i ne”, rekao je on.
Više o rezultatima istraživanja će, kako je najavio, biti na prezentaciji finalnog izvještaja i izložbi 24. juna ove godine u Srebrenici.
Svi govornici su tokom današnjeg događaja poručili da ne smije biti nevidljivih žrtava, te da je stradanje Roma u proteklom ratu problem svih nas, a ne samo romske zajednice.
Izvor: Diskriminacija
