Medijsko lešinarenje i dezinformacije nisu strane portalima i novinarskim agencijama u regiji, čak i onima sa nešto ozbiljnijim kredibilitetom, no lavina dezinformacija i senzacionalizma koja je okružila slučaj nestanka i smrti djevojčice Danke Ilić (2 g.) iz Srbije teško da je uporediva sa bilo čime iz prošlosti.
Ovdje je riječ o opasnoj kombinaciji odsustva novinarske etike i nepostojanja pravnih sankcija (svi srbijanski tabloidi rade pod prećutnim blagoslovom Aleksandra Vučića). Istina, konspiracije i potpuno sulude teorije zavjere pratile su gotovo svako masovno ili pojedinačno ubistvo u zadnjih 10-ak i više godina, počevši od slučaja ubistva pjevačice Jelene Marjanović, za čiju smrt su tabloidi krivili sve i svašta, preko neimenovanih kartela i kultova, do bizarnih tvrdnji da je u svojim pjesmama prorokla vlastitu smrt. Slična situacija je bila i sa nestankom hrvatkog državljanina Mateja Periša u Beogradu – mediji u Srbiji su se takmičili u izmišljanju potpuno neprovjerenih informacija.
POLITIČKO-MEDIJSKO-ESTRADNI LEŠINARI
Ono što odvaja slučaj Danke Ilić od ranijih jeste najprije jer je slučaj o dvogodišnjem djetetu, a onda i sama količina (dez)informacija. Posebno su tabloidi poput Kurira i Informera plasirali protivrječne informacije iz sata u sat, a na samom početku istrage su bez ikakvog dokaza optuživali majku nestale djevojčice za ubistvo i nemar.
Kada se tome doda i virtuelni linč kojem je Dankina majka zajedno s porodicom bila izložena od strane konzumenata ovakvih sadržaja, jasno je da su stvari otele kontroli (prošlogodišnji slučaj žene iz Banjaluke koja je izvršila samoubistvo nakon što javno pušten snimak nje kako urinira na javnom mjestu je samo jedan od primjera kakve su posljedice virtuelnog linča mogu biti, op.a.).
Na slučaju djevojčice su pokušali mnogi politički i simbolički profitirati, od predsjednika Srbije, do pojedinih folk pjevačica; pojedinci su se bukvalno utrkivali u blaćenju porodice, pa je tako Jelena Karleuša na Instagramu napisala da želi „da je zatvore na sat s roditeljima djevojčice i ništa više“, a voditeljka Pinka Jovana Jeremić izjavila (bez ikakvih dokaza) da otac i majka znaju gdje je dijete, i time dodatno potpirila zavjerenički narativ.
Još jedan bitan detalj koji se forsirao u tabloidima nakon pojavljivanja navodnog snimka djevojčice u Beču jeste da su za njenu otmicu „krive dvije Rumunke i da je u pitanju neki tajni lanac trgovine djecom“.
Bitno je napomenuti da su se ovi zavjerenički narativi o otmici i trgovini djecom raširili pod uticajem online kulta QAnon i bivaju prihvaćeni kao činjenica kod velikog broja ljudi. Srpski tabloidi su se potrudili i da u čitav slučaj ubace i dozu ritualno-magijskog, pa se tako u jednom tekstu navodi da je jedan od počinitelja ubistva „pričao nešto na vlaškom jeziku kada je uhapšen“.
Ovaj podatak izmišljen ili stvaran naprosto za cilj ima satanizaciju Vlaha u popularnoj kuturi i percepciji kao naroda koji ima nekakve natprirodne sposobnosti kojima može da učini zlo drugima.
Efekat je postignut, jer su mnoge čitatelje navele na to da je riječ o nekoj vrsti „crne magije“. Još jedan materijal za neku mističnu interpretaciju Dankinog nestanka tabloidi su našli na FB profilu djevojčicinog oca Miloša, koji na nalogu ima postavljen hinduistički simbol Om. Iako je riječ o drevnom simbolu čije je značenje poznato, a predstavlja univerzum ili krajnju realnost, tabloidni novinari su i ovo pretvarali u spin tvrdeći da ima veze sa neimenovanim kultovima koji imaju veze sa kćerkinim nestankom.
MEDIJI KAO DIO SISTEMA
Na momente čitava situacija je djelovala kao groteskni i morbidni reality show pod palicom režima Aleksandra Vučića koji je još jednom pokazao da medijska scena u Srbiji iznenadi i svoje najžešće kritičare kršenjem profesionalnih i etičkih standarda novinarstva.
Neka udruženja, poput Prijatelja dece Srbije, uputili su zahtjev Ministarstvu informisanja i telekomunikacija Srbije za sankcionisanje medija koji su lešinarili nad slučajem nestanka i ubistva male Danke, pozivajući se na kršenje članova 88 i 91 Zakona o javnom informisanju, a koji se tiču zaštite prava maloljetnika i zaštiti djece od sadržaja koji mogu uticati na njihov psihicki moralni i intelektualni razvoj.
Član 92 se opet odnosi na zakon po kojem informacije iz privatnog života djeteta daje isključivo srodnik po prvoj liniji, roditelj ili staratelj, a u slučaju nepostojanja istih brat ili sestra.
Kako će u ovom slučaju reagovati nadležna regulatorna tijela – nije teško pretpostaviti, jer ni ranije na ovakve slične medijske hajke niko nije sankcionisan niti zakonski kažnjen naprosto jer su mediji koji krše sva pravila novinarstva i norme sastavni dio vlasti i političke moći u Srbiji.
Slučaj Danke Ilić je samo jasnije razotkrio i pokazao moralnu, socijalnu i političku devastaciju u koju je zapalo srbijansko društvo još od devedesetih godina prošlog stoljeća, samo je način trovanja različit budući da danas nema Miloševića ili Šešelja koji javno prijeti Hrvatima i ostalim znanim i neznanim „neprijateljima srpstva“.
Danas je ideolog mržnje difuzan i može biti i novinar jutarnjeg programa, kolumnista portala bez impresuma, ali i anonimni internet trol koji se naslađuje tuđom patnjom. Ovo što smo imali prilike vidjeti posljednjih dana nije ništa drugo do kulminacija jednog dugog procesa kojem se čini se ne nazire kraj.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Čitajte još:
POZADINA ZAKONA O „STRANIM AGENTIMA“: Dodikov režim guši posljednji otpor u RS
SVE ZA 60 DOLARA: Kako je Kenan Crnkić nominiran za „prestižnu nagradu“ Eric Hoffer
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
