Dok se sav rezigniran lošom organizacijom odmarao od mitinga podrške predsjedniku Republike Srbije u Beogradu, Milorad Dodik je dobio najdražu poruku da je pozvan na inauguraciju novog/starog predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana.
„Al me krenulo sa diplomatijom“, pomisli Mile, dok mu se osmijeh razvlačio od Trebinja do Novoga Grada. Neki dan Putin, sad Erdogan, ima li autokrate na bijelom svijetu kome nisam drag?
U tom trenutku mobilni telefon se oglasio poznatom melodijom najvećeg hita Mitra Mirića Ne može nam niko ništa.
Dodik: Ko je?
Bakir: Halo, Mile ti si?
Dodik: Đe si Ago Sarajlijo, kako si mi? Otkad nisi na vlasti ne javljaš se. Kako je u Rajvosa, nisam u njemu bio od izbora.
Bakir: Ma dobro je, penzionerski i opoziciono.
Dodik: Kako je u opoziciji, ja sam zaboravio kakav je to osjećaj.
Bakir: Nije loše, imam više vremena za sebe i porodicu. Hanumica smanjila obaveze na fakultetu i sad lagano.
Dodik: Znači ništa naučno-istraživački rad?
Bakir: Ma jok, sad je ko sa Hajata. Ja ti se spremam za Kongres, dođe mi ponekad Asim na Poljine, malo bašča, vrt i Zenica.
Dodik: Šta'š u Zenici?
Bakir: Ma obiđem ovu svoju ekipu tamo, odnesem voće, cigare, krenulo oSIPAnje.
Dodik: Jesi išta proširio bašču?
Bakir: Ne zajebavaj, znaš da sam ja gradsko dijete, nisam seljak ko ti.
Dodik: Što jes jes, poslaću ti nekoliko flaša „Djedove rakije“ samo dok još malo odleži u buradima.
Bakir: Samo nemoj da je mehka, ona prošla mučenica je bila odlična.
Dodik: Znaš da se ja ne zajebavam sa dvije stvari, rakijom i izborima.
Bakir: Znam, hadžija si bio vazda.
Dodik: Nego što zoveš? Nako, da me priupitaš za zdravlje?
Bakir: Jok, već da vidim jel te kum zvao na feštu kod kuma u subotu?
Dodik: Kojeg kuma?
Bakir: Kako kojeg, pa mog kuma Taje.
Dodik: Čuj idem li, ti bi da propustim „Merhaba askeri“? Naravno da idem, svijet voli pobjednike, a i uz inat onoj dvojici.
Bakir: Jel ideš onom svojom krilatom makinom?
Dodik: Jok ići ću sa “Turkish Airlines”, naravno da idem, ali da te ispravim – to je avion Vlade Republike Srpske.
Bakir: De ba znamo se, ima li mjesta za jednog penzionera i njegovu hanumicu?
Dodik: Naravno da ima, kad je Mile bio cicija.
Bakir: Nikad, nego ko još ide sa tobom?
Dodik: Ide Željka, obezbjeđenje, ljekar i to je to.
Bakir: Ne treba ti ljekar, ja ti dovodim svog ličnog ljekara.
Dodik: Još joj nisu poništili diplomu?
Bakir: Ne zajebavaj, zaturili se dokumenti kad smo krečili i sad nikako da nađemo.
Dodik: Jes vala zajebano, to se i meni desilo u vezi onog kredita, jedva našli.
Bakir: Ja reko da pitam, možda voziš i ovu dvojicu iz Predsjedništva, pa da se ne guramo.
Dodik: Ma jok, Željko će sa svojima iz Zagreba, a Bećirović će iz Tuzle sa „RyanAir“ ko pravi socijaldemokrata.
Bakir: Šta kažeš, sa ovima svojima iz Zagreba, hhahahahaha, e jesi me nasmij'o.
Dodik: Nego, šta da da poklonimo Taji a da se ne obrukamo?
Bakir: Ma ima on sve 20 godina je na vlasti, ali izbjegevaj ikone, znaš kako je prošlo sa Lavrovom.
Dodik: Kako šta je prošlo? To mi je u medijima smjestio onaj „mali s palube“ što mi se sad ulizuje, a govorio da će razvalit „Kajak“, hahahahaha.
Bakir: Dobro te Mile, uozbilji se, onda javi kad krećeš da pokupiš mene i hanumu, čekamo te na aerodromu na Poljinama.
I tako, osim članova Predsjedništva BiH, koji su po službenoj dužnosti prisustvovali inauguraciji Recepa Tayyipa Erdogana, svečanost su uveličali i Milorad Dodik i Bakir Izetbegović, s mladine strane. Ovo je najbolji dokaz o velikoj ljubavi naroda Bosne i Hercegovine i Turske prema tradicionalnim vrijednostima kao što su autoritarnost, nacionalizam i religija.
Ni do danas nismo saznali šta su Bakir Izetbegović i Milorad Dodik poklonili predsjedniku Turske, ali ne treba sumnjati da će to biti na štetu građana BiH.
