Sedam žena ubijeno je posljednjih devet mjeseci na području Tuzlanskog kantona.
Na stravičan i brutalan način, od augusta prošle godine, ubijene su Nizama Hećimović iz Gradačca, Tahira Čamdžić iz Živinica, Aida Dendić iz Zavidovića, Selma Baluković iz Lipnice, Amra Kahrimanović iz Tuzle, Halida Smajić iz Gradačca i Amela Čičkušić iz Tuzle.
Hećimović, Čamdžić, Dendić, Baluković, Smajić i Čičkušić ubili su bračni ili vanbračni partneri, dok je Kahrimanović ubio policajac Elvis Ćustendil kojeg je poznavala kao gosta koji je dolazio u njen ugostiteljski objekt u Tuzli.
Niko se ne bavi ni uzrocima ni posljedicama
Petorica od sedam ubica su počinili samoubistvo.
Posljednji stravični zločin i posljedica nasilja u porodici u kojem je pored majke Amele Čičkušić od ruke supruga i oca Mujage Čičkušića svirepo stradalo i dvoje djece, otkriven je jučer u Tuzli.
Još nije okončana istraga i nisu poznati motivi ovog zločina, ali je činjenica da ni dosadašnji slučajevi femicida, ne samo u Tuzlanskom kantonu, nego i na području cijele Bosne i Hercegovine, nisu potaknule vlasti da se pozabave uzrocima i posljedicama ovih ubistava koja su trajno uništila i živote porodica žrtava, njihove rodbine i prijatelja.
Ovi događaji utječu i na širu društvenu zajednicu.
Izostanak pravovremene i adekvatne reakcije nadležnih institucija, bilo u preventivnom ili smislu sankcija, kao i pomoći porodicama žrtava nakon počinjenih ubistava, izostaju i na taj način unose dodatnu nesigurnost i nepovjerenje u sistem i ostavlja prostor za nove zločine i tragedije.
Pusta obećanja između sedam femicida
Nažalost, dok porodice žrtava nakon ovih zločina same pokušavaju naći način da se izbore s gubitkom svojih voljenih, za vlasti su ubijene žene samo dio crne statistike koje se periodično nađu u tabelama policijskih agencija i pravosudnih institucija kroz brojeve. A čak im se ni ime ne navodi.
A ti brojevi iz mjeseca u mjesec rastu, samo što to nadležne u ovoj zemlji očigledno ne zanima, jer niti uzrocima, a niti posljedicama sve učestalijih slučajeva femicida u BiH, institucionalno se niko ne bavi.
Nadležni se nikada nisu pozabavili ni s pojavom podrške zločincima na društvenim mrežama koji žrtvama femicida ne daju mira ni nakon što su usmrćene.
Poslije svakog od zločina i femicida, nekoliko dana najavljuju se “nove mjere i zakoni”, ali sva obećanja ostanu “mrtvo slovo na papiru”.
I tako u krug, do narednog ubistva i zločina.
Izvor: raport.ba
