U dva najveća kantona u Federaciji BiH onemogućeno je liječenje onkoloških pacijenata. U Tuzlanskom kantonu nema aparata za zračenje. U Kantonu Sarajevo nema citostatika. Dok pacijenti umiru bez terapija, institucije krivicu prebacuju na Zakon o javnim nabavkama. Nadležna Tužilaštva nisu pretjerano zainteresovana za ovaj problem
U najmnogoljudnijem kantonu u Federaciji BiH onkološki pacijenti nemaju mogućnost dobijanja radioterapije zbog nedostataka uređaja na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli. U istom kantonu rudari kopaju ugalj na isti način kako su to radile njihove kolege prije 100 godina. U glavnom gradu Bosne i Hercegovine onkološki pacijenti ne mogu dobiti terapiju jer u Kliničkom centru nemaju lijekove. Opravdanje za sve navedene probleme institucije su našle u Zakonu o javnim nabavkama.
Kriv je zakon jer u Kliničkom centru u Tuzli ne znaju da napišu tendersku dokumentaciju pa se ponuđači žale i obaraju tendere. U Rudniku Mramor jedan rudar je poginuo. Živ je zatrpan dok je kopao metodom starom 100 godina! Zakon je kriv i zato što rudari ugalj kopaju ručno. Malo zbog zakona, malo zbog nezainteresovanosti nadležnih, ovaj rudnik nikada nije nabavio široko čelo. Akcija spašavanja trajala je pet dana! Ni za njegovu smrt niko, od odgovornih za uslove u kojima je radio, neće odgovarati.
U Kantonu Sarajevo opet nema citostatika. I ovdje je kriv, malo zakon, malo dobavljači jer eto nestašica je ovih lijekova na globalnom tržištu. Valjda proizvođači ne proizvode dovoljno da ih ima i za Klinički centar dok u privatnim apotekama nestašice nema. Godinama unazad ovo su teme koje svako malo dođu u žižu javnosti ali godinama unazad ni Vlada FBiH, klinički centri, federalni zavod zdravstvenog osiguranja, a ni rudnik Kreka nisu našli adekvatno rješenje za ove probleme.
Tuzlanski kanton bez aparata za zračenje
Polovinom aprila vršilac dužnosti direktora UKC Tuzla Šekib Umihanić uputio je apel putem društvenih mreža navodeći da „na Tuzlanskom kantonu imamo oko 100 pacijenta koji neće moći doći na radioterapiju u optimalnom vremenu od dva mjeseca, a veliki dio njih neće uopšte dočekati termin radioterapije. Ovaj broj će se svakodnevno povećavati, jer se na sedmičnom nivou imamo oko 20 novih pacijenta kojima je indicirana radioterapija.“
Pozvao je Visokog predstavnika (OHR) da izmijeni propise na jedan dan i da svojom odlukom omogući Vladi FBiH ili Vladi TK-a da izvrši nabavku opreme i uređaja za radioterapiju za potrebe UKC Tuzla po, uslovno rečeno, određenom vidu skraćenog i hitnog postupka nabavke.
„Traži se od Tužiteljstva Tuzlanskog kantona da istraži sve okolnosti koje su dovele do ugrožavanja zdravlja i života onkoloških bolesnika kojima je određena radioterapija a u vezi ne sprovođenja iste u periodu mart 2023. i april 2024. godina“, naveo je v.d. direktora UKC Tuzla Umihanić.
Tužilaštvo navodno obavlja provjere i istražne radnje u vezi nabavke novog aparata. Isto Tužilaštvo još uvijek nije utvrdilo da li su onkološki pacijenti neadekvatno liječeni starim aparatom za zračenje.
U Sarajevu citostatika ima, ako imate para
Zbog nedostatka citostatika u Kantonu Sarajevo oglasio se i Federalni zavod zdravstvenog osiguranja navodeći da „da je preko 95% citostatika dostupno našim pacijentima u svim kliničkim centrima FBiH, dok se za trenutno nedostajuće cistostatike očekuje isporuka tokom ovog mjeseca.“
„Ono što je važno da građani znaju je da životi onkoloških pacijenata nisu ugroženi zbog nedostatka pojedinih citostatika, jer ukoliko pacijentima nije dostupna zamjenska terapija, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, uz potvrdu apoteka kliničkih centara o nedostatku citostatika, svakom osiguraniku omogućava u relativno kratkom vremenu refundaciju novca za kupljene lijekove“, naveli su iz Zavoda.
U međuvremenu, žene koje boluju od karcinoma dojke okupljene u Udruženju Renesansa putem društvenih mreža mole građane da pomognu u akciji prikupljanja sredstava za skupe lijekove iz privatnih apoteka. Na sajmu u Sarajevu, ispred SCC-a, od 14. do 19. maja prodavat će rukotvorine.
Samo u posljednjih desetak dana bitku sa rakom izgubile su tri članice Udruženja Renesansa. Iz ovog udruženja postavili su javno pitanje da li bi bilo drugačije da su na vrijeme dobile terapiju. U razgovoru za Žurnal predsjednica Udruženja Renesansa Anida Glušac kazala je da, iako problem nedostatka citostatika traje već 20 godina, niko iz tužilaštva im se nikada nije obratio niti reagovao na ovaj problem.
– Moje, a i mišljenje svih pacijenata, jeste da neko zaista treba odgovarati za sve ove silne smrti koje su desile izazvane kao posljedica čekanja na listama čekanja Fonda solidarnosti ili kao posljedica nedostatka citostatika u datom trenutku. Ako onkološki pacijent ne dobije svoju terapiju na vrijeme evidentno je da će se njegovo stanje pogoršati i da svaki dan čekanja za njega znači neposrednu opasnost i on ima sve manje i manje šanse za izliječenje, kaže Glušac.
Ni Federalno a ni Kantonalno tužilaštvo KS nisu se oglašavali po ovom pitanju. Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH za „probleme s kojima se suočavaju“, ne zaboravljajući da naglase da su „veliku većinu naslijedili“, okrivili su „izmjene zakona po pitanju javnih nabavki i drugih oblasti koji nam otežavaju neometano djelovanje.“
„Loša zakonodavna rješenja u kombinaciji s neodgovornim kompanijama nam stvaraju probleme po pitanju pravovremene nabavke aparata, lijekova i drugih potrepština bez kojih ne možemo na odgovarajući način i pravovremeno pružati sve usluge građanima. Dovoljno je da pogledamo šta se dešava s dugotrajnim procesom pokušaja nabavke akceleratora u Tuzli, kao i kakve posljedice višekratno obaranje tendera ima na onkološke pacijente“, naveli su iz Zavoda.
Izvor: zurnal.info
