VAZDUH TREPTI KAO DA NEBO GORI: Bivša gradonačelnica Karić upumpala blizu milion KM u objekat koji nije vlasništvo Grada

Iako nije postojao zakonski osnov po kojem je Grad Sarajevo iz budžeta mogao da finansira gotovo kompletnu rekonstrukciju Gospođicine kuće na Skenderiji u Sarajevu, na inicijativu bivše gradonačelnice Benjamine Karić u ovaj je objekat je sa dodatnim troškovima uloženo blizu milion maraka, saznaje Valter.

Cijela priča je interesantnija tim prije jer Gospođicina kuća nije ni državno ni gradsko vlasništvo, već je to samo zemljište na kojem je ovaj kulturno-historijski objekat izgrađen. Naime, stanovi unutar kuće su nacionalizovani nakon rata, a potom otkupljeni od porodica Čolić i Čingel.

SA ZEMLJE DRŽAVNA, IZNUTRA PRIVATNA

Danas su Čolići i Čingeli privatni vlasnici tih stanova, što potvrđuje i zemljišno-knjižni izvadak koji objavljujemo.

S pravne tačke, bivša gradonačelnica Karić i Grad Sarajevo nisu imali nikakvu zakonsku osnovu (a ni saglasnost nadležne Komisije, kao što ćete vidjeti u nastavku priče) za ulaganje značajnih sredstava poreskih obveznika u privatnu imovinu bez pravnog ugovora – koncesije, zakupa ili otkupa. Da takav jedan ugovor postoji i da je ikada sklopljen, morao je barem jednom doći na sjednicu Gradskog vijeća, no to se nikada nije dogodilo (ukoliko pak negdje postoji, a nije poslan vijećnicima na uvid, tek bi to predstavljalo poseban koruptivni problem za bivšu gradonačelnicu).

Sanacija takvih objekata zakonska je obaveza etažnih vlasnika, kako je i navedeno u odgovoru resornog Ministarstva predsjedavajućem Gradskog vijeća 6. januara ove godine. Naime, Grad Sarajevo kao jedinica lokalne samouprave smije ulagati samo u nužne sanacije – sve ostalo je dužnost etažnih vlasnika.

Više izvora iz Grada Valteru je potvrdilo da je, odmah po dolasku u fotelju gradonačelnice, Benjamina Karić iz nekog razloga odsudno insistirala na rekonstrukciji Gospođicine kuće te je do pred kraj mandata svoj naum i ostvarila. Međutim, osim obnove sa kič detaljima (po mišljenju mnogih ekperata), trošenja gotovo milion maraka iz džepova poreskih obveznika, sama sanacija je iza sebe ostavila ozbiljna pravna i finansijska pitanja, uz ostalo i pitanje zloupotrebe javnih sredstava.

Bivša gradonačelnica, dakle, nije imala nikakve zakonske osnove ni uporište da izdvoji i upumpa budžetski novac u rekonstrukciju fasade, kompletnog krova, a također su rekonstruisani i prozori te unutrašnost ovog objekta sa privatnim stanovima, čak i podrumi, što svjedoči i fotografija koju objavljujemo.

Valter je mjesecima čekao odgovore iz Grada Sarajeva na pitanja o rekonstrukciji Gospođicine kuće poslana po Zakonu o slobodi pristupna informacijama. Na kraju su nam, nakon više urgencija i insistiranja, u šturom odgovoru potvrdili da je zaključen ugovor s najpovoljnijim ponuđačem u iznosu 585.5050 KM „za izvedene radove“, no ostale troškove nisu pominjali.

Međutim, kao što se vidi iz dokumenta u prilogu, u junu 2024. godine izvršeno je plaćanje dodatnih blizu 50.000 KM za „dodatne i nepredviđene radove“ – a „nepredviđenih troškova“ bilo je u više navrata pa se iz budžeta zahvatalo i za rekonstrukciju krova, potkrovlja, keramike, unutrašnjosti, prozora…

„Historijska građevina ‘Gospođicina kuća’ je jedan od rijetkih objekata bh. arhitekture austrougarskog perioda sa zidnim slikama izvedenim u zgrafito tehnici. Ovaj objekat predstavlja jedan od malobrojnih primjera stambene arhitekture na prijelazu između stambene vile i palate u malom. Na predmetno dobro primjenjuju se mjere zaštite definisane Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnim spomenika BiH“, odgovorili su iz Grada nakon nekoliko mjeseci na pitanja Valtera.

No tek tu nastaje problem za inicijatore i organizatore projekta jer su Karić i saradnici bez problema izignorisali stav i mišljenje Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Iz Komisije su Valteru odgovorili na pitanje da li su Grad Sarajevo i bivša gradonačelnica Karić tražili saglasnost za rekonstrukciju kompletne Gospođicine kuće, ili samo vanjske fasade. Iz samog odgovora je jasno da Benjamina Karić i Grad nisu dobili suglasnost za rekonstrukciju ovog objekta.

„Komisija je donijela zaključak da Projekat nije u skladu sa odredbama odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, jer se po mišljenju Komisije radovi navedeni u Projektu ne mogu tretirati kao radovi tekućeg održavanja, već konzervatorsko-restauratorski radovi, koji prema odredbi Odluke i Zakona o građenju FBiH moraju biti zasnovani na detaljnoj projektno-tehničkoj dokumentaciji, na koju je potrebno pribaviti suglasnost službe za zaštitu naslijeđa na nivou Federacije BiH i građevinsku dozvolu izdatu od nadležnog Ministarstva“, odgovorili su, između ostalog, iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Interesantno, najpovoljiniji ponuđač je bila kompanija Neimari, ista ona koja je radila rekostrukciju fasada u Titovoj ulici (i krova), uz ostalo i rekonstrukciju fasade u Titovoj 19 koja je naknadno uvrštena u program javnih nabavki i listu prioriteta a nakon što je gradonačelnica u toj zgradi na posljednjem spratu zapikirala i na kraju kupila stan od 136 kvadrata, o čemu je Valter nakon otkrića napisao serijal priča.

ZLOUPOTREBA POLOŽAJA I NIKAKVA KORIST OD OBJEKTA

Višemjesečnim istraživanjem utvrdili smo i da ulaganje Grada Sarajeva i bivše gradonačelnice Benjamine Karić u Gospođicinu kuću predstavlja, osim ozbiljnog kršenja zakona, kršenje i računovodstvenih standarda MRS 40 iz više razloga (MRS 40 je međunarodni računovodstveni standard koji se odnosi na ulaganja u nekretnine i uređuje kako se zemljišta i zgrade/objekti koje služe za ostvarivanje prihoda – npr. najma ili rasta vrijednosti, evidentiraju i vrednuju).

Najprije jer nadležnost nad očuvanjem kulturno-historijskog naslijeđa ima Vlada FBiH; u ovom slučaju ovlasti nije prenijela na Grad Sarajevo. Od same ove činjenice otužnija je izjava Benjamine Karić da će „suglasnost fizičkih lica“, odnosno vlasnika stanova, za rekonstrukciju naknadno pribaviti?

Prema MRS 40, ulaganje se može evidentirati samo u slučaju da entitet (Grad) ima vlasništvo ili kontrolu nad imovinom, čega u ovom slučaju nema.

Dakle, samo ulaganje u fasadu, prozore, krov, haustore, kamene detalje i podrume kuće u kojoj su privatni stanovi ne može da bude evidentirano kao investicija, jer Grad nema niti pravo korištenja, niti upravljanja, a niti bilo kakvu ekonomsku korist od objekta.

Tako će finansijski izvještaji o ulaganju blizu milion maraka sredstava poreskih obveznika u ovaj objekat biti netačni, jer ulaganje ne može da bude pravilno evidentirano. Javni interes je ugrožen, dok je bivša gradonačelnica bez ikakvih problema i u ovom slučaju zloupotrijebila položaj.

Kako bismo vam predstavili svu dubinu problema i prioriteta odabranih u ime nečijih privatnih interesa i(li) pogodovanjem, navešćemo vam najilustrativniji primjer.

Naime, još u septembru 2022. iz Uprave Sarajeva su se pohvalili da je zgrada DPO-a, inače u neposrednoj blizini Gospođicine kuće u kojoj se i danas održavaju sjednice Parlamenta FBiH, uknjižena kao privatno vlasništvo Grada Sarajeva. Međutim, umjesto rekonstrukcije svog objekta koji prokišnjava do te mjere da je postojala opasnost i od rušenja plafona (!), bivša gradonačelnica je odlučila da je prioritet rekonstrukcija tuđeg, onog sa privatnim stanovima nad kojima Grad nema nikakvu nadležnost, niti ikakvu korist od njega.

Nakon što je sada i zvanično potvrđeno da je obnova fasada primarna dužnost etažnih vlasnika, na kraju se postavlja i pitanje klijentelizma odnosno zloupotrebe položaja i odgovornosti bivše gradonačelnice koja je potrošila silne budžetske novce na obnovu niza fasada na zgradama sa privatnim stanovima u Titovoj ulici, između ostalih i fasade zgrade u kojoj je sama kupila stan.

Javnost će svakako da zanima i kako je moguće da su neke fasade na inicijativu i u organizaciji Benjamine Karić obnovljene, a neke nisu jer, tobože, u slučaju tih drugih je to bila dužnost „etažnih vlasnika“, iako je upravo obnova nekih drugih bila urgentnija, kao recimo fasade na JAT-ovom neboderu u Titovoj ulici, sa koje je nedavno otpao dio fasade i povrijedio ženu u prolazu.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–

DODIKOVI MEDIJI POSLUJU UPRKOS SANKCIJAMA: Firmi povezanoj sa ATV-om od predsjednika RS skoro 300.000 KM

I NOVA KRIVIČNA PRIJAVA KUPI PRAŠINU: Ko u Tužilaštvu BiH godinama zaustavlja procesuiranje Mire Džakule?

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!