VELIKO ISTRAŽIVANJE VALTERA: Djeca u FBiH decenijama uče da je BiH „složena državna zajednica“ i bez Distrikta Brčko!

Istraživački tim Valtera

Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo 11. septembra SDA zastupnik Faruk Kapidžić je pročitao detalj iz školskog udžbenika koji se koristi u petom razredu osnovne škole (odnosi se na državnost BiH) a koji je podigao veliku buru u javnosti, posebno u onom njenom “patriotskom” dijelu.

“Knjiga je za peti razred, zove se Društvo. Potpisana je Enisa Kulašin, urađena je 2021. i bila je u školskoj 21/22 i 22/23 godini. Dakle odgojili smo dvije generacije. Urednica je Snježana Musa, recenzent je Jasmina Mehmedbegović i Zolta Osmanagić, Marinko Jovanović. Na desetoj stranici te knjige, pod naslovom ‘Državnost Bosne i Hercegovine’, piše da je BiH ‘samostalna, nezavisna, suverena državna zajednica. To našu djecu uče u Kantonu Sarajevo. Dole poslije stoji: konstitutivnih, ravnopravnih naroda. Nema ni ostalih ni građana”, naveo je Kapidžić.

NA LISTI I UDŽBENICI STARI DVADESET GODINA

Dodao je da na stranici 10 piše da se BiH sastoji se od dva entiteta i jednog distrikta, a da na stranici 56 pod naslovom Republika Srpska – Banja Luka, stoji: ‘Osnivanjem RS Banja Luka postaje glavni grad entiteta RS. To uče našu djecu u KS. Ovu knjgu je defacto izdala SANU. Ovo niko dvije godine nije dohvatio”, istakao je Kapidžić.

Konačno, neko je javno priznao da nam je “krhko znanje” i šta nam djeca uče u Kantonu Sarajevo, međutim, Kapidžić je zaboravio da navede da je upravo stranka čiji je on zvaničnik (SDA) postavljala poslušnike koji su pisali ovakve sadržaje, za koje, u ovom slučaju, ni najmanje nije kriv Dodik.

Ekspresno, “patriotska” mašinerija, medijski i na društvenim mrežama, brutalno i orekstrirano nasrnuli su profesoricu geografije Enisu Kulašin koju je pomenuo Kapidžić. Napadi su išli tako daleko da je traženo njeno istjerivanje iz BiH, oduzimanje državljanstva, dobla je čak i prijetnje ubistvom.

„Cijeli rat sam, ne bojeći se za svoj život, radila za našu djecu u ratnoj školi u opkoljenom Sarajevu i nastavila poslije rata i dan danas. S kojim pravom me stavlja na linč? Koliko je on dao sebe, osim tih ratnih dana, za djecu i njihovu budućnost? Nažalost, sporne rečenice uvaženi zastupnik je iskoristio u dnevnopolitičke svrhe, pri čemu je koristio vrlo smjele i apsolutno neistinite teze da je moj udžbenik izdala Srpska akademija nauka. Takva hajka imala je za cilj da diskredituje njegove političke protivnike, a ne da se popravlja stanje u udžbeničkoj politici, za koje i sama smatram da je loše, ali ne u ove zadnje dvije godine, kako uvaženi zastupnik navodi, nego zadnjih 30 godina“, kaže za Valter profesorica Kulašin.

Istakla je da se sporna rečenica odnosila „na zajednicu konstitutivnih naroda.“

„Voljela bih da je uvaženi zastupnik izvršio detaljnu analizu udžbenika koji su pisali o ovoj temi decenijama pa da na osnovu toga donosi određene zaključke. Rečenica koja se odnosi na grad Banjaluku treba da se ispravi i za to postoji zakonska procedura koju uvaženi zastupnik ne zna ili ne želi da zna. Voljela bih da ova hajka na mene pokrene pozitivne promjene, ne samo u oblasti obrazovanja, nego i u ostalim sferama društva, da u javnost iznosimo istine, a ne lažne konstrukcije kojima je cilj lični interes ili interes neke političke skupine“, poručuje profesorica Kulašin.

U međuvremenu, umjesto Kapidžića i SDA, Valterov istraživački tim je proveo trosedmično detaljno istraživanje sadržaja udžbenika za nacionalnu grupu predmeta za osnovne i srednje škole u posljednjih 30 godina. Također, istražili smo ko piše, a ko štampa udžbenike u Federaciji BiH, što je, čini se, jednako značajno, jer je riječ o velikom biznisu.

Tako smo saznali da je Federalno ministarstvo obrazovanja još prije nekoliko godina ukinulo koordinaciju za udžbeničku politiku i već godinama ne objavljuje konkurse za izdavanje novih udžbenika, zbog čega ne postoji mogućnost za ispravljanje eventualnih grešaka u udžbenicima.

Stoga su na popisu federalne liste udžbenika, koji se mogu koristiti, i oni koji su pisani prije više od 20 godina!

Poseban problem predstavlja činjenica što Federalno ministarstvo obrazovanja već decenijama zagovara politiku „jedan udžbenik, jedan predmet“, čime se otvorila mogućnost potpunog monopola pojedinih izdavačkih kuća na većini kantonalnih tržišta. Na ovaj način više nije moguće da nastavnici biraju udžbenik na osnovu njegove kvalitete, nego to čine ministarstva putem javne nabavke (najbolji ponuđač).

Zahvaljujući tom principu, dominantna izdavačka kuća u većini kantona je IK Nam, čiji je vlasnik Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Ovim principom, izbora putem javne nabavke, oštećeni su brojni autori čiji se udžbenici i danas nalaze na Federalnoj listi, a koje su nastavnici birali zbog njihove kvalitete. Njih su kantonalna ministarstva izbrisala sa svojih tržišta. Ne postoji mogućnost ni da predmetni aktivi nastavnika biraju eventualno jedan udžbenik na osnovu stručnih kriterija.

Kada je, pak, o Hurtiću riječ, vrijedi podsjetiti da je ovaj političar bio dugogodišnji član SDA iz Doboja, stranke koja je gotovo tri decenije imala sve mehanizme odlučivanja i postavljanja u obrazovnoj politici, a s kojom se formalno razišao nakon što je u Vladu RS odlučio da uđe kao ministar iz reda Bošnjaka. No, nakon što je postao državni ministar, Hurtić je pozapošljavao kadrove SDA u svoj kabinet.

Kolika je zainteresovanost i odgovornost institucija za probleme u obrazovnom sistemu, posebno za nacionalnu grupu predmeta, vidjećete u prikazu koji slijedi. I nisu samo udžbenici problem. Uvidom u stranice institucija i nekih državnih ministarstava, pronaći ćete pohranjene podatke (zastarjele i pogrešne) koji su u praksi u međuvremenu davno promijenjeni. Posebno u slučaju Ministarstva vanjskih poslova BiH, institucije u kojoj stranci i osobe izvan naše zemlje najprije traže potrebne podatke i informacije.

IZ KOJEGT JE STOLJEĆA SLUŽBENA STRANICA MVP

Stoga ćemo presjek onoga šta i kako pišu predstavnici akademske zajednice, ali i državne institucije o društvenom uređenju BiH i konstitutivnosti naroda, početi sa službenom stranicom Ministarstva vanjskih poslova (MVP), na kojoj piše da konstitutivni narodi sa ostalima žive „u zajednici“ (vjerovatno državnoj).

2. Na istoj stranici uopće ne postoji Distrikt Brčko, niti se navodi, iako je nastao 8. marta 2000. godine, a nakon čega je entitet Republika Srpska teritorijalno podijeljen na dva dijela.

3. Na službenoj stranici MVP-a dalje stoji i da BiH ima 4,3 miliona stanovnika, što je notorna neistina. Čudno je zašto nema službenog podatka o broju stanovnika sa zadnjeg popisa 2013. godine.

4. Također podaci o geografskim regijama BiH zastarjeli su i netačni, neselektivno izabrani, gdje se ne uočava njihova svrha.

5. Potom imamo i isti tekst dva puta napisan:

6. Na službenoj stranici MVP dalje piše i da su nacionalni parkovi, osim Sutjeske i Kozare – Hutovo blato i Bjelašnica, što je natačno, odnosno nepotpun podatak, jer odsustvom predanosti, nedostatkom kompetencija a moguće i neznanjem nisu navedeni Nacionalni park Una i Nacionalni park Drina.

Sve su ovo najeklatantniji primjeri šta i kakve podatke dobijaju turisti, stranci, diplomatski predstavnici, svi oni koji žele nešto više saznati o državi koju posjećuju, ali je i ogledalo odnosa političara, naučne zajednice i ljudi koji vode ovu zemlju prema samoj zemlji i njenim građanima.

Još je katastrofalniji njihov odnos prema mladima koji trebaju da imaju kvalitetno obrazovanje i da uče istinu, no iz primjera koji slijede uvjerićete se šta uče učenici u školama u Kantonu Sarajevo i cijeloj Federaciji BiH.

Uzećemo za primjer Monografiju Bosne i Hercegovine, čiji su autori brojni univerzitetski profesori. Izdanje je iz 2007. godine, a glavni recenzenti akademik Enes Karić, prof. dr. Ivo Komšić i prof. dr. Mirko Pejanović.

Na strani 8 navodi se da su jedini stanovnici BiH pripadnici naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Ostalim narodima se ne pridaje značaj da bi se imenovali, nego se navode pod zajedničkim imenom – ostali.

Također autori navode da je BiH na sjeveru “u prirodnoj vezi sa Republikom Hrvatskom”, što je nejasno i pomalo tendenciozno aludiranje. Dalje piše da su na formiranje granica uticali prirodni činioci koji su potvrđeni mirovnim ugovorima.

Na strani 10 tek piše da se BiH sastoji od dva entiteta. U potpunosti je izostavljen Distrikt Brčko, koji je nastao 2000. godine. Podsjećamo da je Monografija BiH pisana šest godina kasnije (2006. godine).

Na strani 8 također se ne navodi značaj AVNOJ-a. Na strani 64 navodi se da su samo tri naroda konstitutivna: Bošnjaci, Srbi i Hrvati i da imaju jednaka prava i odgovornosti. Ostalih nema, kao ni građana.

Vrlo neobična konstatacija je i „bosansko društvo“.

Na str. 109. Dejtonski mirovni sporazum naziva se ugovorom, te se ponovo naglašava da je BiH podijeljenja na entitete, bez navođenja Distrikta Brčko.

SKANDALOZNI NAVODI PROFESORA I AKADEMIKA

Tek su pojedini udžbenici iz kojih djeca uče priča za sebe. Jedan od onih koji smo analizirali je Geografija za 8. razred osnovne škole, u izdanju IK Svjetlost 2001., autora prof. dr. Muriza Spahića i prof.dr Safeta Nurkovića.

Odmah na četvtoj strani nailazimo na nešto što u slučaju kada to izgovori Dodik poprima dramatične političke konotacije. No, iz ovog udžbenika djeca godinama uče da je BiH “složena država” sa dva entiteta, te se također ne spominje Distrikt Brčko, a dalje se navodi i da su svi narodi konstitutivni (ravnopravni) na cijeloj teritoriji BiH.

Na stranici 11 istog udžbenika autori tvrde da su na referendum za istupanje iz bivše SFRJ izašli narodi, a ne građani. 

Na stranici 67. se naglašava da je Bosna i Hercegovina “složena državna zajednica” (!) sa kulturnog, vjerskog i etničkog aspekta!?

Analizirali smo i udžbenik Geografija za 8. razred osnovne škole u izdanju  Svjetlosti 2003. godine, čiji je autor prof. dr. Muriz Spahić, akademik i član BANUK-a.

Na stranici 3 autor odmah navodi da je BiH Dejtonskim mirovnim sporazumom postala “složena državna zajednica entiteta”?!

Na stranici 4 profesor Spahić također, Dodikovim rječnikom, navodi da je BiH decentralizovana “državna zajednica” parlamentarne demokratije.

Analizirali smo i udžbenik koji je pokrenuo ovo ozbiljno pitanje, a to je Društvo za 5. razred devetogodišnje osnovne škole, u izdanju IK Bosanska knjiga, 2008., autora Enise Kulašin. 

Na stranici 10 autorica, istina, navodi da je BiH državna zajednica konstitutivnih (ravnopravnih) naroda. Ne navodi se koji su to narodi.

Nakon svojevrsne hajke koju su na nju nakon Kapidžićevog istupa pokrenuli SDA mediji, članovi i simpatizeri na društvenim mrežama, profesorica Kulašin se oglasila i FB statusom, koji prenosimo u nešto skraćenoj verziji:

“Naši prvi ratni udžbenici su pretrpjeli strašnu reviziju kad smo po naredbi OSCE-a i dozvolu tadašnjih politika morali u udžbenicima zatamnjivati flomasterima i pečatima mjesta gdje je pisalo da je nad našom državom izvršena agresija. Godinama nismo smjeli našoj djeci reći da je bila agresija na našu domovinu. Svi ste ćutali, i roditelji i političari. Moj udžbenik je napisan 2006. (Rješenje od strane Federalnog ministarstva obrazovanja dobio 2008. godine) po strogim uputama OSCE-a i Federalnog ministarstva, a ne SANU-a i Dodika 2023. godine. Od tada, o tome govori reakcija i javnosti, je itekako narasla svijest naših građana kakvu državu želimo i za kakvu smo se borili, jer smo prošli kroz brojne traume i neznanje šta zapravo u Dejtonskom mirovnom sporazumu piše, bez obzira što su ga naši političari u jednom momentu izgubili i nikad ga nisu preveli na bosanski jezik. Država se ne brani samo puškom i galamom. Ona se brani i gradi znanjem i ljubavlju, čemu učim djecu 30 godina. Ja u udžbeniku nisam napisala da je to državna zajednice entiteta, nego konstitutivnih naroda, što ima sasvim drugo značenje od onoga što je dnevnopolitički rječnik onih koji su protiv države. Pitam se, gdje su tada bili da podignu glas kao danas i to ispravljaju? U čijem su oni projektu danas?”

KONFUZIJA, NEISTINE, PAUŠALNI NAVODI

Ovo nas je ponukalo da istražimo što više udžbenika, a jedan od njih je i udžbenik Društvo za 5. razred devetogodišnje osnovne škole, izdavača Bosanska riječ – Sarajevo iz 2008. godine, autorica Arife Isaković i Grete Župančić.

Na strani 12 navodi se tek da je BiH “priznata država”, bez naglašavanja nezavisnosti i suverenosti, da je čine dva entiteta i Distrikt Brčko u kojima su većinski narodi Bašnjaci, Hrvati i Srbi.

U istom udžbeniku, na stranici 65, piše Dejtonski mirovni ugovor, a ne sporazum, te se ističe da je na njemu zasnovano “administrativno-teritorijalno uređenje”.

Analizirali smo i udžbenik Geografija za 4. razred gimnazije, izdanje iz 1994., autora prof. dr. Ibrahima Bušatlije, čije dijelom korigovano izdanje je i danas na spisku Federalnog ministarstva obrazovanja.

Autor je tako, na stranici 62., uveo nove nazive za narode, pa tako imamo bošnjački muslimanski narod, bosanski srpski narod i bosanski hrvatski narod. Također, pojmovi Bošnjani, Bošnjaci i Bosanci se poistovjećuju.

Na stranici 63 je detaljan popis stanovništva po slobodnom izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti, ali po popisu iz 1991. godine.

Za sticanje potpune slike nipošto ne smijemo izostaviti dodatak za predmet historija u osnovnim i srednjim školama u KS iz 2018. godine. U pitanju je nastavni materijal za izučavanje opsade Sarajeva i zločina genocida počinjenog u BiH u periodu 1992.-1995. godina. Dodatak je odobrilo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, a autori su prof. Azerina Muminović i prof. Asmir Hasičić.

Na str. 32 ovog dodatka se navodi da je Dejtonski mirovni sporazum “skrojio” takvu društveno-političku strukturu kojom je potvrdio entitetsku, političku i etničku podijeljenost države te potvrdio tekovine etničkog čišćenja, sa naglaskom na “međuentitetske linije razgraničenja”. Faktički, u ovom dodatku ovakvim formulacijama se priznaju rezultati ostvareni ratom i agresijom na BiH kao faktičko stanje. 

Ovo su samo neki primjeri iz udžbenika iz kojih uče naša djeca i dovoljno vidljivo da naša akademska zajednica nema jasan stav u pogledu državnosti i konstitutivnosti naroda koja je proizašla iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao ni njegovog značaja. Također, posebno je uočljiva odsutnost odgovornosti institucija u pogledu neažuriranja zastarjelih i netačnih podataka.

S tim u vezi, podsjećamo šta danas čine obrazovne institucije.

Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS 2019. godine započelo je kurikularnu reformu na čijem je čelu bio profesor bosanskog jezika Namir Ibrahimović. Profesor Ibrahimović za voditelja obrazovne reforme u KS uzabran je lično od bivše ministrice Bogunić.

Kako saznajemo u Ministarstvu, prof. Ibrahimović imao je neke kontroverzne stavove u vezi sa provođenjem reforme bez naučnog uporišta. Izabrao je prof. dr. Snježanu Koren za glavnog edukatora profesora koji su pisali predmetne kurikulume, iako se znalo da je njen kurikulum za historiju uzburkao hrvatsku javnost i dobio negativne ocjene stranih recenzenata.

„Snježana Koren je bila samo jedna od edukatora/edukatorica, ne glavna“, odgovorio je Ibrahimović za Valter i dodao:

„Za zamišljenu koncepciju obrazovne reforme u KS potrebno je više vremena (a samim tim objašnjenja i za Vaše prvo pitanje vezano za predmetni kurikulum za nastavni predmet BJK, HJK, SJK), a vidim da Vam nije to u fokusu. Ako je ikako važno – apsolutno se ne slažem sa trenutnom obrazovnom reformom u KS. Preporuka – pogledajte razvoj Kurikuluma za Povijest u Hrvatskoj – šta je bio prijedlog, a šta je na kraju usvojeno i ko je imao kakvu ulogu“.

U međuvremenu, on je postao suvlasnik Udruženja za obrazovne inicijative Step by Step, a u januaru 2021. prestao je voditi obrazovnu reformu u KS.

SVE POČELO I TRAJALO U VRIJEME SDA

Da u udžbenicima iz kojih uče djeca u Federaciji ima mnogo netačnog i „skandaloznog materijala“, upozorava i dr. Jasmin Hodžić, direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, koji za Valterpodsjeća da je i sam je u više navrata javno isticao da nam djeca uče pogrešne činjenice.

„Lično sam, ne preko Instituta, već autorski, napisao i jednu kraću analizu udžbenika o kojem se u posljednje vrijeme govorilo javno u našim medijima“, navodi Hodžić.

Na pitanje da li je Institut ikada uradio analizu udžbenika za Bosanski jezik, kao i predmetnog kurikuluma, Hodžić odgovara kako je Institut s nadležnim kantonalnim ministarstvom „ranije imao neke radne sastanke na kojima se razgovaralo o potrebi sistemske analize udžbenika, gdje su izrazili spremnost da saradnici Instituta budu od koristi u takvom jednom projektu, iako Institutu to nije u opisu posla“.

„Jedan od projekata koji se ove godine dovršava u Institutu jeste i projekat ‘Bosanski jezik i školstvo 1823-2023’, u kojem će biti i nekog doticaja s temom za koju pitate, a konkretna analiza udžbenika morala bi biti sistemski dirigovana od strane nadležnih organa i resornih ministarstava“, kaže Hodžić.

Činjenica je da resorno federalno ministarstvo, koje nije željelo ni da odgovori na pitanja Valtera, unazad deceniju i više luta u vezi sa procjenom kakve udžbenike trebamo, da li da ih pišu univerzitetski profesori ili nastavnici iz prakse. Udžbenička problematika dugo se koristila u populističke svrhe, pa su u vezi s tim davani i oprečni prijedlozi kakve udžbenike trebamo.

Pri tome niko ne pita nastavnike i djecu šta njima treba, dok je kroz politiku „jedan udžbenik, jedan razred“ u međuvremenu izgubljeno konkurentno tržište koje jedino daje kvalitet.

Danas, u ovom trenutku, u obrazovnom sistemu u Federaciji nema nastavnika koji znaju i žele da pišu, djeca nemaju odakle da uče, dok jedna Izdavačka kuća – upravo ona ministra Hurtića, drži monopol na tržištu udžbenika. Samo njeni autori uspostavljaju kriterije za pisanje „naučne istine“.

Poseban problem predstavlja činjenica da su roditelji „ušutkani“ besplatnim udžbenicima u osnovnim školama koji su, većina njih, apsurd sam po sebi jer zbog zastarjelosti ne mogu korisiti budući da ne prate naučni plan i program.

„Poseban problem je trenutna politika pojedinih izdavačkih kuća koje se kriju pod okriljem nevladinih organizacija i prikupljaju nastavne materijale, autorske radove vrijednih nastavnika. Na taj način na tržištu će se naći brojni sadržaji koji neće proći validnu recenziju i zapravo nećemo znati šta nam i kako djeca uče. Za nadati se da će Federalno ministarstvo uspostaviti red, da će shvatiti važnost otvaranja konkurentnost udžbeničkog tržišta, da kvantiteta rađa kvalitet i da nećemo i narednih 30 godina izgubiti u traganju svojih modela“, kaže za Valter jedan od ekspertata ranije uključenih u obrazovnu reformu, koji je insistirao na anonimnosti.

Tako smo od „dramatičnog“ obraćanja Faruka Kapidžića u Skupštini KS i konstatacije da je „knjigu društva za 5. razred ‘defacto izdala SANU’”, tek trosedmičnim istraživanjem dokazali su duboki temelji ovakvom obrazovnom sistemu i udžbeničkoj politici ugrađeni upravo u vrijeme gotovo tridesetgodišnje vladavine Kapidžićeve SDA.

Niko drugi ne snosi veći dio odgovornosti nego oni koji su politički mogli da utiču na procese a nisu uradili ništa na reformi udbženičke politike, ili ih nije bilo briga što djeca u Federaciji unazad godinama uče da je Bosna i Hercegovina “složena državna zajednica”, upravo onako kako to danas Dodik u svakoj prilici voli da kaže.