Pod nazivom “Yugo.Logo – Grafička identifikacija u Jugoslaviji” u Hrvatskoj su u samo sedam dana otvorene dvije izložbe na dvije različite lokacije: u Rijeci u Galeriji Kortil u petak, 27. lipnja, i u Muzeju crvene povijesti u Dubrovniku u subotu, 21. lipnja.
Izložbe govore o radu brojnih značajnih grafičkih dizajnera na prostoru Jugoslavije od 1945. do 1990-ih godina. Baziraju se na istoimenoj online arhivi i istraživačkom projektu koji je pokrenuo freelance dizajner iz Beograda, 35-godišnji Ognjen Ranković, a koautor izložbi je zagrebački dizajner Antonio Karača, koji se Rankoviću pridružio u izradi dvije Yugo.Logo knjige objavljene u Hrvatskoj krajem 2024. i 2023. godine.
Riječka ljetna vibra
Oba izdanja knjige sadrže više od 600 grafičkih znakova i logotipa, rad 144 dizajnera. U drugoj Yugo.Logo knjizi posebno poglavlje posvećeno je 40. godišnjici Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i pahuljice autora Miroslava Antonića Roka, uz poglavlje s nekoliko skeniranih stranica priručnika grafičkih standarda. Druga knjiga “Yugo.Logo” premijerno je predstavljena prije otvorenja izložbe u Rijeci kroz panel-diskusiju Razgovor o znaku.
Izložba u Kortilu održava se u sklopu kulturnog ljetnjeg programa Riječka ljetna vibra, ostaje otvorena do 1. kolovoza, te ponovno od 1. do 20. rujna, kada je planirana i stručno vođena šetnja putem preostalih logotipa u javnom prostoru Rijeke.
Odlična ekipa iz atraktivnog Muzeja crvene povijesti u Dubrovniku izložbu koju promoviraju nazivaju svojevrsnom “kućom slavnih”, u kojoj su najznačajniji i najproduktivniji autori u području grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija na prostoru Jugoslavije u drugoj polovici 20. stoljeća. Suorganizatori izložbe su Muzej crvene povijesti i Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD), a postav koji se može vidjeti u Dubrovniku je remake izložbe koja je u Galeriji HDD-a u Zagrebu prvi put predstavljena u proljeće 2023. Dubrovačka izložba je sufinancirana sredstvima Grada Dubrovnika, Ministarstva kulture i medija RH, Turističke zajednice Dubrovnika, Hrvatske turističke zajednice i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
Među autorima simbola i znakova pokazanih u Dubrovniku je i grafički dizajner i slikar Milan Vulpe (Dubrovnik, 1918 – Zagreb, 1990) rođen u Dubrovniku, koji je odrastao u Sarajevu, gdje završava gimnaziju, pa nastavlja školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pionir jugoslavenskog dizajna i najznačajniji grafički dizajner 60-ih godina prošlog stoljeća. Tijekom svoje fascinantne karijere od preko 40 godina Vulpe intenzivno surađuje i s Fabrikom duhana Sarajevo, dizajnira kutije najpoznatijih cigareta ove fabrike Morava, Drava i dr, uključujući i ambalažu tada megapopularne sarajevske Drine. O prvoj ikad objavljenoj monografiji o životu i radu ovog velikog dizajnera izvijestili smo opširno početkom godine za subotnji dodatak Oslobođenja Pogledi.
Vulpe u periodu 50-ih i 60-ih godina radi vizualni identitet za više od 60 kompanija u tadašnjoj Jugoslaviji, među kojima su najveća socijalistička poduzeća, tvornice i brodogradilišta (Jugoplastika, Chromos, Jadrolinija, Brodogradilište 3. maj u Rijeci, Karbon Zagreb, Pliva i dr). Monografija “Milan Vulpe” autorice Koraljke Vlajo u izdanju zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt (MUO) posvećena je “svim zaboravljenim dizajnericama i dizajnerima”.
Izložbe u Dubrovniku i Rijeci snažno oživljavaju kolektivnu memoriju. Dizajneri su oblikovali život cijelih generacija. Ljudi na prostoru cijele nekadašnje Jugoslavije i danas su okruženi brojnim dizajnerskim ostvarenjima, a da često niti ne znaju imena njihovih autora. Osim Vulpea, ovaj vremeplov kroz dizajnerske znakove i simbole, revitalizira stvaralaštvo Miloša Ćirića, Matjaža Vipotnika, Dževada Hoze, Borisa Ljubičića i dr. Cocta, INA, Galerija Sebastian, Olimpijada u Sarajevu, Ljubičićev vizualni identitet Mediteranskih igara u Splitu 1979. nižu se pred očima promatrača.
Mnoga uspješna poduzeća i tvornice tadašnje Jugoslavije čiji su dizajnerski simboli pokazani, u međuvremenu su propali, nestali u tranzicijskoj deindustrijalizaciji ili promijenili vlasnike i imena. U kontekstu izložbi u Rijeci i Durovniku ističe se da su grafički simboli nastali prije više od pola stoljeća i danas izuzetno kvalitetna rješenja, koja ujedno dokazuju da su dizajneri tog vremena u Jugoslaviji bili jako dobro informirani o dešavanjima na međunarodnoj sceni i trendovima na Zapadu, unatoč pričama o zatvorenosti tadašnjih granica.
Pokazani radovi potvrđuju stručna mišljenja da se niti jednog umjetnika, pa i dizajnere ne može gledati i tumačiti izvan konteksta u kojem su stvarali, jer su svi dizajneri u vrijeme socijalističke Jugoslavije možda stvarali više unutar svojih republičkih sredina, ali su aktivno sudjelovali i u drugim sredinama. Primjer je Vulpe koji je doslovno radio od Maribora do Tetova. Svako tumačenje izvan konteksta i zajedničkog jugoslavenskog kulturnog prostora unutar kojeg su dizajneri radili je falsificiranje povijesti, kažu stručnjaci.
Također, otvara se pitanje: Kako se sjećati? Aktualiziraju se i pitanja u stilu: Zašto o ovoj materiji nismo učili u okvirima formalnog dizajnerskog obrazovanja? Zašto jugoslavenski dizajn češće pronalazimo na web stranicama koje okupljaju ljubitelje vintage estetike nego u povijesti umjetnosti? Zašto je toliko često “projektant” nepoznat? I sl. Samo za čitatelje Oslobođenja popričali smo s autorima izložbi dizajnerima Ognjenom Rankovićem i Antonijem Karača, dok su bili na proputovanju kroz Zagreb, uoči otvorenja izložbe u Rijeci, a nakon otvorenja izložbe u Dubrovniku.
Prvo pitanje za Beograđanina Ogija, kako ga zovu, kakvi su dojmovi iz Dubrovnika? “Sjajni, sve je bilo okej, to je inače prvi put da sam posjetio Durbovnik, grad je prelijep, a sam Muzej crvene povijesti je sjajan, organizacija je bila super, reakcija ljudi bila je odlična, tako da baš jedno od jačih gostovanja”, kaže.
Nakon premijere u Zagrebu 2023. izložbu su vidjeli mnogi posjetitelji u brojnim galerijama i muzejima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije i Crne Gore. Sljedeće pitanje: što je cilj ovog projekta? “Nadam se da će zahvaljujući ovoj kolekciji nastati umreženija dizajnerska scena u regionu, iako mi to nije bila prva namjera, a sad s podrškom i sa svim izložbama nadamo se da će prerasti u predavanja, radionice”, objašnjava Ogi.
Antonio se nadovezuje: “Izdali smo dvije knjige u zadnje dvije godine da spašavamo te stvari, da budu u fizičkom obliku i da se mogu čuvati za mlađe generacije, čisto zato što takav tip dizajna kod nas nije bio baš valoriziran na način na koji smo htjeli, ili mi još nismo pronašli takvu publikaciju.” Pitanje za Ogija: Koliko traje rad na ovom projektu? Ogi odgovara: “Sam projekt traje već šest godina, od 2019. Izložba sada prikazana u Dubrovniku je prvi postav koji je krenuo iz Zagreba 2023. To je više bio rad na samoj arhivi, izložbi i knjigama. Do 2023. sve je konstantno dopunjavano i proširivano, izložba koja je prva prikazana putuje po regionu. Izložba u Rijeci je tek sad napokon prvi put proširena arhivom svih znakova koje smo u međuvremenu pronašli. Na izložbi 2023. bilo je prikazano 470 znakova, a sad smo došli do njih 630. Prošlog mjeseca u organizaciji Studenata u blokadi u Novom Sadu zapravo smo prvi put novim postavom pokazali kompletnu arhivu, ali sve još nije bilo kategorizirano.”
Antonio kaže da izložba u Rijeci pruža uvid u profil svakog dizajnera i prezentira njegov rad. Omiljeni grafički dizajneri su im Milan Vulpe i Miloš Ćirić (Despotovo, 1931. – Beograd, 1999.) Ćirić, grafički dizajner i profesor na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu je autor niza knjiga na temu vizualnih komunikacija, uključujući i djelo “Grafička identifikacija” (1961), pa su od njega preuzeli ovaj termin. Znak je sredstvo grafičke identifikacije i njegova primarna funkcija je da nešto identificiramo. Ćirić 1982. piše: “Znak je kondenzovana priča, nekad i više različitih priča koje su svedene u jednu kratku riječ. Riječ se pretvori u sliku, koju jednim pogledom pročitamo, svaki znak je jedna nova ljubav.”
Dizajneri sugovornici Oslobođenja kažu da su im Vulpe i Ćirić posebno zanimljivi zbog produkcije i kvalitete rješenja. “Oblikovali su najviše zaštitnih znakova i logotipova, oni stvarno jesu bili vodeće osobe u tadašnjem grafičkom dizajnu”, opisuje Antonio. Zanima me kako bi kao dizajneri usporedili suvremeni grafički dizajn s nekadašnjim, u Jugoslaviji?
U zadnjih nekoliko godina, smatra Antonio, tzv. pročišćena estetika opet je postala popularna, ali pročišćena estetika iz razdoblja od 1950-ih do 1970-ih ima puno više ugrađenih značenja nego danas. Razloge vidi u tome što su alati za izradu vizualnih identiteta tj. logotipa tada bili manje sofisticirani. Ogi pak smatra da je razlika u tome što je dizajn u to vrijeme bio funkcionalniji, pravljen da traje duže. “Danas su trendovi kraći, stvari se mnogo brže mijenjaju, zatrpani smo konstantno informacijama, tako da se možda na kvalitetu izgubilo. Dizajneri su se ranije više posvećivali samoj struci, a danas se sve rješava puno brže.”
Pripreme za novu knjigu
Danas je sve većinom prepušteno tržištu, i ekonomija je drugačija, dodaje Antonio, pa zaključuje: “Neusporedivo je, u smislu konteksta i svrhe.” Pitam slažu li se s dojmom da dizajneri danas na prostoru nekadašnje Jugoslavije jako dobro komuniciraju? “Komunikacija je dobra, ali se uglavnom zasniva na entuzijazmu pojedinaca. U Hrvatskoj i Sloveniji, na razini institucija je ipak malo organiziranije”, kaže Ogi. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, bili su u Sarajevu i Bihaću. “Sjajni ljudi, odmah smo se povezali, ali i BiH i Crna Gora su i dalje najmanje istraženi tereni kad se radi o grafičkom dizajnu, ne postoji sistematizacija podataka, nitko se nije bavio arhiviranjem, koliko znamo.”
Antonio dalje pojašnjava: “Nismo nikoga upoznali tko se bavi arhiviranjem, iz BiH i Crne Gore nam fali dosta materijala. Danas je isto i u Srbiji, nije velika razlika, ali i to se sve zasniva na radu pojedinaca.”
O planovima Ogi i Antonio kažu: “Ovo sve dosad nije bilo ništa unaprijed planirano, nego se spontano dešava i nadovezuje. Vidjet ćemo gdje će nas pozvati, ovisimo o drugim ljudima koji nas zovu. Ovo je samoinicijativni projekt. Izložbe su bile na poziv, znači, nas su zvali drugi entuzijasti koji su željeli da se uvežemo i da to prikažemo u njihovom gradu. Mi već radimo na sljedećoj knjizi, konstantno se arhiva dopunjuje, ali nemamo baš sad tačno zacrtani plan i program.”
Tko ih financira? “Ljudi koji nas zovu djelomično, same realizacije izložbi imaju budžet. Što se tiče knjiga, tiskanje sami financiramo svojim financijama, nemamo nikakva sufinanciranja. Od ljudi koji kupuju knjigu, to nam je najveći izvor prihoda. Ali sam projekt Yugo.Logo je totalno nezavisan”, ističu.
Izvor: Oslobođenje
