“Anatomy of a Fall” je tako beskompromisno direktan i iskren film koji se primarno oslanja na svoj najjači adut – formu i žanr filma sudske drame
“Ponekad se borimo zajedno, a ponekad se borimo sami. A ponekad se borimo jedni protiv drugih.”
– “Anatomy of a Fall”
Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu je ove godine osvojio film “Anatomy of a Fall”, izvrsni napeti triler francuske rediteljice Justine Triet koji se od početka do kraja znalački poigrava kako sa likovima tako i sa očekivanjima publike. Triet nas odmah po početku suočava sa smrti koja će morati biti objašnjena i to je glavni motiv za dalje. Samuel Maleski (Samuel Theis) je pao sa drugog sprata svoje brvnare u francuskim Alpima i nastradao. Iako se na prvu čini kako je nesreća zaista bila “nesrećan slučaj”, pokrenuta istraga će prvoosumnjičenom za Samuelovo ubistvo prokazati Sandru Voyter (Sandra Hüller), njegovu suprugu.
INTERTEKSTUALNO I INTERMEDIJALNO
Film otvara scena u kojoj Sandra pokušava da intervjuira Zoé Solidor (Camille Rutherford) za njenu diplomsku tezu, ali joj smeta buka koju pravi muzika što je Samuel pušta. Njih dvoje su jedini u tom trenutku u kolibi, dok je njihov sin Daniel (Milo Machado Graner), koji ima nepopravljivih smetnji sa vidom, u šetnji sa psom. Samuel radi prepravke na kolibi kako bi je mogao izdavati za Airbnb jer su u lošijoj finansijskoj situaciji. Kada se Daniel vrati iz šetnje, zatiče oca kako leži na snijegu, sa velikom ranom na glavi iz koje curi krv. Istraga započinje zbog sumnje kako Samuel možda nije slučajno nastradao.
Naslov filma intertekstualno i intermedijalno komunicira sa filmom “Anatomy of a Murder” (1959) Otta Premingera, američkom sudskom kriminalističkom dramom. Trietin film nesumnjivo posjeduje nešto od te intrige sudske drame koja jeste osnovni izvor i pokretač napetosti. Stvari nisu onakve kakvim se čine; idealna porodica je ovdje samo privid, a ispod površine se kriju mnoge druge tajne koje sa Samuelovom smrću prijete da budu otkrivene.
“Anatomy of Fall” je tako beskompromisno direktan i iskren film koji se primarno oslanja na svoj najjači adut – formu i žanr filma sudske drame. U tom se prostoru dobro smišljenih dijaloga razotkrivaju emotivni partnerski odnosi i mehanizmi njihovog (ne)funkcionisanja. Triet pokazuje kako može jako dobro kanalizirati karaktere svojih likova u replikama koje se izgovaraju na optuženičkoj klupi. U tom okviru mi saznajemo sve što trebamo znati o životu supružnika. Rediteljica spretno bira situaciju “nakon” i ne pokazuje nam scene njihovog života u flashbackovima, već je isključivo fokusirana na to da postepeno skine sve slojeve ličnosti svojih protagonista. Sandre u prvom redu.
OSJEĆAJ UGROŽENOSTI
Prezentira nam ne samo aferama ispunjenu prošlost već akcentira i njenu migrantsku poziciju, karijeru spisateljice kojoj je bila radije posvećena negoli porodici. Iako optužena i dovedena pred sud, Sandra ne pokazuje slabost, štaviše. Ispitivanja u jednom trenutku možemo okarakterisati i kao pokušaj tužitelja da je indirektno optuži za Samuelovo samoubistvo jer je potpomognuto njegovim osjećajem ugroženosti i emotivnog opterećenja. Sandra nije žrtva i sigurno se ne predstavlja kao takva, ali ne čini nam se ni posve kao krivac za Samuelove probleme. Nekada, stvari su jednostavno – takve.
Sandri se na kraju sudi i na osnovu seksualnih preferenci, njenog zanimanja, postavljajući to kao glavni argument za njenu krivicu. Na tom se mjestu u središte postavlja važan problem i pitanje pretpostavki temeljenih na diskriminaciji kada se nema drugih dokaza i ne možemo se ne zapitati da li bi Samuel bio podvrgnut istoj ovakvoj drami da je situacija obrnuta. Kroz njen se lik dobro reflektiraju pitanja našeg suosjećanja i uopšte pokušaja da i mi odgonetnemo što se to Samuelu dogodilo. Nijedno od njih dvoje nije nevino, ali Triet nas odvlačenjem od konačnog rješenja tjera radije da propitamo što nam predstavljeno zapravo govori o međuljudskim odnosima, o porodici i opstanku u zajednici koja je daleko od idealne.
Suprotstavljenosti koje se provlače cijelim filmom i ostavljaju nas bez odgovora na neka pitanja i jeste ono po čemu “Anatomy of a Fall” ističe od nekih drugih sa sličnom temom. Privatno i javno se sukobljavaju na pozornici suda, secira se brak, oblikujući tako jednu kompleksnu priču u kojoj ništa nije jednostavno niti isključivo. Kao uostalom i u životu, uvijek.
Izvor: oslobodjenje.ba
