„Nas je istorija postavila na ove funkcije“, ustvrdio je Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske i Narodne Skupštine RS, u fingiranom neformalnom razgovoru za RTRS sa predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom.
Ova konstatacija uslijedila je nakon što je za njima dvojicom i premijerom RS Radovanom Viškovićem Sud BiH raspisao potjernicu, a oni se na sva usta zaklinjali da pred državni Sud nikad izaći neće. Zakleli se, rekli pa porekli, otišli pred taj isti sud, ali sve to dio je neke druge priče.
NARODNA SKUPŠTINA KAO POZORNICA
Stevandića citiramo samo iz razloga jer je pitanje koji je to i kakav društveni i politički kontekst u pitanju koji je eto baš njemu, koji nema iskrenu podršku ni u vlastitoj partiji i čija je stranka – Ujedinjena Srpska na opštim izborima 2022. od 83 osvojila tri mandata u Narodnoj skupštini RS i dobila jednog preletača, dala “povijesnu ulogu” na političkoj sceni bh. entiteta RS?
I sve bi bilo u domenu samohvale da Stevandić tu svoju ulogu nije zaigrao na najnedemokratičniji način i da mu pozornica nije postala Naroda skupština RS, a opozicija marionete u njegovim rukama.
Od izbora za predsjednika entitetskog parlamenta on kontinuirano demonstrira silu nad opozicionim poslanicima. Isključivanje sa sjednica, izricanje opomena, oduzimanje riječi, upadice u cilju da se opoziciji onemogući da artikuliraju i javno iznesu svoja mišljenja, uvrede koje im upućuje, postale su dio parlamentarizma kako ga shvaća i kroji Stevandić.
Mirjana Orašanin, poslanica SDS-a u Narodnoj skupštini, kaže da je „Narodna skupština potpuno obesmišljena, a njen rad potpuno derogiran, ne samo usvajanjem niza zakona, nego i ponašanjem predsjednika Narodne skupštine i potpredsjednice Ane Ljubojević“. Ona podsjeća da je pozvala i na bojkot Narodne skupštine jer vjeruje da opozicija ne treba da učestvuje u njenom radu „i time joj daje legitimitet“.
Orašanin je jedna u nizu opozicionih poslanica/poslanika kojoj je oduzimana riječ, koja je tokom diskusije prekidana, iako bi svaki poslanik morao da ima pravo da govori u vremenu predviđenim Pravilnikom o radu NSRS.

„Ali se i Stevandić i Ljubojevićki ne sviđa diskusija, ako nije po njihovoj mjeri, odmah se ubacuju, prekidaju sa komentarima što je nesvojstveno Narodnoj skupštini. Mi smo opozicija i imamo pravo da kažemo svoje mišljenje, da imamo svoj, drugačiji stav. Mene je konkretno Stevandić iz sale izbacio zbog diskusije iako nisam rekla nijednu ružnu riječ, niti povisila ton“, kaže Orašanin.
Posebna Stevandićeva meta je poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, kojeg gotovo konstantno udaljava sa sjednica parlamenta. Prvo je to činio samo za određenu tačku dnevnog reda, a sada se to odnosi na cijelu sjednicu.
Iako i sam Vukanović priznaje da povremeno burno reagira na dešavanja i rasprave u Narodnoj skupštini, evidentno je da Stevandić svaki i najmanji povod koristi da bi ga udaljio sa sjednice. Od marta do jula ove godine što na redovnim što na posebnim sjednicama Narodne skupštine Vukanović je udaljen četiri puta.
No, osim izbacivanja Stevandiću ni prijetnje nisu strane. Tokom žustre rasprave na posebnoj sjednici održanoj 14. marta ove godine, na kojoj se raspravljalo o zakonu o zaštiti ustavnog poretka RS i inicijativi za promjenu Ustava RS, Vukanović je iznio argumente protiv opozicije. Stevandić je, nakon izbacivanja Vukanovića iz skupštinske sale, dodao: „moramo pobiti sve ovo“.
NIKADA DO KRAJA RASVIJETLJENA RATNA ULOGA
Okružno tužilaštvo Banjaluka pokrenulo je istragu protiv Stevandića zbog te izjave, ali na tome je sve stalo.
Vukanović je izbačen i sa sjednice Kolegija NSRS jer je vlast, koja mjesecima ne čini ništa kako bi se otkrila lica koja su mu zapalila automobil, nazvao terorističkom.
Istovremeno Stevandić, koji često ističe da je po zanimanju ljekar, daje na sjednicama i „zdravstvene dijagnoze“. Pa je tako ustvrdio je je „Vukanović za psihijatrije“ i predložio mu da koristi lijekove.
Njegovom ponašanju, a u stopu ga jednakom osionošću prati i Ana Ljubojević, u ovakvoj konstelaciji političkih snaga teško da će doći kraj. Potpuno je jasno da Stevandić samo slijedi matricu koju je u komunikaciju sa svim političkim neistomišljenicima, nerežimskim novinarima i nevladinim aktivistima, uveo Milorad Dodik i da mu je pozicija predsjednika parlamenta zapravo dodatna udarna pesnica, postavljena da „disciplinuje opoziciju“.

Nenad Stevandić je istaknuti konvertit koji je tokom poratnih godina više puta mijenjao političke stranke i spada među najradikalnije političare u BiH. Uz njegovo ime vežu se i neka nečasna djela počinjena tokom rata. Uz ostalo, porodica Šušnica iz Banjaluke protiv njega je Tužilaštvu BiH podnijela krivičnu prijavu zbog sumnje u njegovu umiješanost u ubistvo policijskog inspektora Miće Šušnice u Banjaluci na samom početku rata, ali od toga do danas ništa nije bilo.
Za isti period veže se i tzv. crveni kombi, vozilo koje je, prema navodima brojnih svjedoka, korišteno za prevoz nesrpskih civila tokom racija i deportacija u Banjaluci. Stevandić je negirao direktnu umiješanost u aktivnosti vezane za crveni kombi, tvrdeći da je to bilo službeno vozilo Stanice javne bezbjednosti (SJB) Banjaluka. Međutim, mnogi političari i novinari ukazivali su na njegovu povezanost sa događanjima u Banjaluci u zlostavljanju nesrpskog stanovništva.

Podsjetit ćemo da je Stevandić, koji za sebe danas kaže da je tokom rata bio samo student medicine, bio jedan od komandanata Srpskih odbrambenih snaga (SOS), formacije koja je aktivno učestvovala u etničkom čišćenju, progonima i zločinima nad nesrpskim stanovništvom, posebno na području Kotor Varoši.
U TOTALITARIZMU SU NEJEDNAKA PRAVILA ZA OPOZICIJU I OPOZICIJU
Bez oružja i uniforme, Stevandić danas kao političar bahato vlada Narodnom skupštinom. Zbog njega se najviše zakonodavno tijelo RS pretvorilo tek u mjesto fasadne demokratije, a ne prostor za razmjenu suprotstavljenih političkih stavova.
Na ruku mu ide i Poslovnik o radu NSRS usvojen 2020. godine. Ukupno vrijeme govora poslanika je smanjeno, šefovi poslaničkih klubova umjesto ranijih 20 minuta, imaju 15 minuta za diskusiju po tački dnevnog reda.
Poslanicima je za diskusiju po tački dnevnog reda ostavljeno deset minuta, ali je broj replika smanjen sa dvije na jednu. Vrijeme koje poslanik može iskoristiti u replici i krivom navodu smanjeno je sa tri na dvije minute, dok je vrijeme koje poslanik može potrošiti na povredu poslovnika smanjeno sa tri na jednu minutu.
U međuvremenu pravo predsjednika RS, predsjednika Vlade i člana Predsjedništva BiH da govore neograničeno nije mijenjano.

Opozicija je i tada navodila da je za usvajanje novog poslovnika neophodan konsenzus, ali i upozoravali da će to, a što se potvrdilo u praksi, ugušiti slobodu riječi i smanjiti mogućnost diskusija koje se vode na sjednicama. Vladajuća većina poslovnik je branila, no to i ne čudi. Njihove diskusije uglavnom, kada se i jave za riječ, svode na pohvale zakona, zaključaka, deklaracija koje bezuslovno usvajaju, ili na replike opoziciji.
Ništa manji problem, navodi Orašanin, jeste i činjenica da u Narodnoj skupštini više nije potreban kvorum za rad. Tako sve do glasanja sjednica može trajati i sa tek nekoliko, od 83 poslanika, i potrebno je sam da se pojave na glasanju.
Opozicija je, stoga, tražila da se o svakoj tački dnevnog reda glasa nakon diskusije, a ne odjednom na danu za glasanje, ali je predlagač to odbio, uz obrazloženje da Vlada ne bi imala vremena da razmatra amandmane.
I dok se opoziciji ne samo kroz poslovnik, nego i aroganciju Stevandića i Ljubojević, oduzima mogućnost konstruktivne i kritičke rasprave, ista pravila ne važe za Dodika, Viškovića i Željku Cvijanović. Oni skupštinsku govornicu zloupotrebljavaju do mile volje. Na samo da bi iznosili vlastite političke stavove, nego i da bi vrijeđali opozicione poslanike, ali i medije i civilno društvo koje nisu pod njihovom kontrolom. No Stevandić im nikada ne samo da nije oduzeo riječ, nego ih nije ni upozorio da koriste jezik neprimjeren parlamentu.
I STEVANDIĆ I LJUBOJEVIĆ PREUZLI DODIKOVO PONAŠANJE
Vladimir Šušak, novinar BHT 1 i dugogodišnji skupštinski izvještač, smatra da je danas parlamentarizam u Narodnoj skupštini RS potpuno izgubljen.
„Ne poštuje se ni Poslovnik ni pravilnici o radu, sve je potpuno podređeno interesu pojedinaca koji upravljaju skupštinom i generalno u Republici Srpskoj. U takvoj atmosferi i ne možemo očekivati da se parlamentarizam održi“, ocjenjuje Šušak.
Jednako kao i Orašanin, i Šušak upozorava da na isti način sjednice vodi i potpredsjednica Narodne skupštine Ana Ljubojević.
„Kada se u skupštini raspravljaju goruće teme, onda se sjednice vode čvrstom rukom i poražavajuće je da i mladi ljudi poput Ljubojević rade na način, odnosno preuzimaju ponašanje Milorada Dodika prema političkim protivnicima“, kaže Šušak.

Upravo su zbog načina vođenja sjednica i javnost, koja prati putem elektronskih medija Narodnu skupštinu, ali i novinari uskraćeni za stavove opozicije. Pa novinarima ostaje da opozicionare „ganjaju“ po skupštinskim hodnicima i tako dobiju njihove komentare koje su trebali izreći tamo gdje im je i mjesto – na samoj sjednici.
„Mislim da dosta griješimo i mi novinari jer ne skrećemo dovoljno pažnje na one stvari zbog kojih ne možemo u fokus svojih izvještaja staviti ona pitanja koja su ključna za građane. Ne možemo, naravno, generalizovati, ali nažalost u prvi plan dolaze ti sukobi, kršenja poslovnika, i sada bi mi trebali da o tome pričamo a da u drugom planu ostanu ona pitanja koja su od suštinskog interesa za građane“, zaključuje Šušak.
Kako je malo vjerojatno da će Stevandić svoj način predsjedavanja sjednicama Narodne skupštine promijeniti, a kako se i približava izborna godina, scenama neprimjerenim parlamentu, oduzimanju riječi opoziciji, isključivanju sa sjednice, sukobima i uvredama svjedočit ćemo nesumnjivo do oktobra naredne godine i novih opštih izbora.
A što se Stevandića tiče i njegove uloge, ma kako sebi laskao, njegovo vrijeme završit će tamo gdje mu je i mjesto – u ropotarnici prošlosti.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Čitajte još:
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-