Volfgang Petrič i Pedi Ešdaun osnovali su pravosuđe na državnom nivou, smatraju se njegovim očevima jer su blagoizvoleli manifestacijom svoje volje i neograničene moći uspostaviti Sud i Tužilaštvo BiH 2000., odnosno 2002. godine.
Naravno, bez sumnje bi se uz dosta neoborivih argumenata vrlo lako odbranila teza o nesumnjivom javnom interesu i potrebi za ovakvim institucijama, dok bi odbrana i argumentacija načina na koji je to urađeno već zahtijevala dosta vještine, sa krajnje neizvjesnim ishodom.
Bilo kako bilo, cilj ovog teksta nije da argumentuje ni pobija niti jedno niti drugo, već da pokuša argumentovati jednu drugu, ne tako očiglednu i možda na prvi pogled kontraverznu, ali ipak vjerodostojnu tvrdnju.
A ta tvrdnja bi glasila da pravosuđe u BiH ne postoji!
SVE JE POČELO 2009. ISTRAGOM PROTIV DODIKA
Naime, da ne bi bilo zabune, postoje zgrade pravosudnih institucija, sudova i tužilaštava, postoje i ljudi koje oslovljavamo sudijama i tužiocima, postoje budžetska izdvajanja za pravosuđe, centri za edukaciju sudija i tužilaca, postoje istrage koje vode tužioci i suđenja koje vode sudije, ali pravosuđe u funkcionalnom smislu – ne postoji.
Ako je osnovna svrha pravosuđa kao grane vlasti da primjenjujući zakon, inter alia, sankcioniše društveno opasno ponašanje, i kao nezavisna grana vlasti po principu checks and balances, nadzire druge grane vlasti – u slučaju da tu funkciju ne ispunjava onda zapravo ne postoji u funkcionalnom smislu.
Simulakrum pravosuđa koji je uspostavljen, ima za svrhu upravo da prikrije nepostojanje pravosuđau funkcionalnom smislu te riječi. Bodrijarovski kazano, simulakrumu pravosuđa nije svrha oponašanje pravosuđa odnosno stvaranje privida, već simulakrum kao takav proizvodi promijenjenu, distopijsku hiperrealnost, u čijem se proceduralnom košmaru gubi mogućnost razlikovanja pravde od nepravde.
Za argumentaciju ove tvrdnju nakratko ćemo se vratiti u 2011. godinu.
U aprilu 2011. Narodna skupština RS podržala je inicijativu predsjednika RS Milorada Dodika da se u ovom bh. entitetu održi referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH, sa referendumskim pitanjem:
“Da li podržavate nametnute zakone od strane Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH?”
Ovo je bila kulminacija orkestriranih i sistematskih pokušaja osporavanja djelovanja pravosuđa od strane režima u RS. Cijela priča, naime, počinje još u februaru 2009. godine, kada je Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu nakon što mu je u Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) dostavila izvještaj u kojem je za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju osumnjičila Dodika, šest ministara Vlade RS-a, šest funkcionera i rukovodilaca javnih institucija te suvlasnika i direktora Integal Inženjeringa Slobodana Stankovića i njegovu suprugu.
SIPA je u izvještaju navela da je kršenjem zakona budžet RS-a oštećen za oko 115 miliona KMprilikom izgradnje zgrada Vlade i Radio-televizije RS-a u Banjoj Luci, te dionice Autoputa Gradiška – Banja Luka, kao i to da su osumnjičeni iskoristili svoj položaj i preduzeću Integral Inženjeringomogućili povlašten položaj i višemilionsku zaradu.
Prema navodima istražitelja, cijene radova na autoputu bile su veće od ugovorenih i nije bilo kazni u slučaju probijanja rokova, a upitne su bile nabavke roba za zgradu Vlade RS-a, za koju su, između ostalog, korpe za otpatke plaćane 1.733,76 KM, a stolne pepeljare u zgradi u kojoj je zabranjeno pušenje 1.293,51 KM.
STRUKTURALNI DIJALOG I OSTALE UBLEHE
Na pomenute slučajeve ukazivala je i Služba za glavnu reviziju javnog sektora RS, a Transparency International BiH je inicirao ove slučajeve, zbog čega se našao na meti brutalnog progona režima.
Nakon usvajanja inicijative o referendumu u Narodnoj skupštini RS, stvari počinju da se odvijaju filmskom brzinom. Cathrine Ashton, tadašnja Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, već u maju 2011. stiže u Banja Luku, na sastanak sa Miloradom Dodikom predsjednikom RS.
Dodik je nakon sastanka s Ashton u Banjoj Luci izjavio da RS i njezine institucije mogu biti sigurne da je na najvišoj razini Unija spremna angažirati se i otvoriti strukturalni dijalog o pitanjima rada i funkcioniranja pravosuđa u BiH, te da referendum o pravosuđu na nivou BiH više nije neophodan.
Prva sjednica strukturalnog dijaloga održana je za manje od mjesec u junu 2011. godine, na političkom nivou uz prisustvo tadašnjeg europskog komesar za proširenje Štefana Filea, predstavnika EU, kao i predstavnika entitetetskih i državnih vlasti BiH.
Istovremeno, slučajno ili ne, prosudite sami, istraga protiv Dodika i ukupno 15 osoba, koju je vodilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH), početkom juna 2011. godine je razdvojena te predmet koji se ticao Dodika proslijeđen Specijalnom tužilaštvu RS. Manji dio predmeta, koji se odnosi na pranja novca i porezne utaje, ostao je u nadležnosti državnog tužilaštva. Specijalno tužilaštvo Republike Srpske (RS) je „zbog nedostatka dokaza“ u decembru 2011. obustavilo istragu protiv Milorada Dodika, predsjednika i bivšeg premijera RS-a, i još šest funkcionera tog entiteta, koji su bili osumnjičeni da su zloupotrebom položaja nanijeli višemilionsku štetu budžetu RS-a.
Ah da, od strukturalnog dijaloga, naravno, ništa nije bilo, te je nakon sedam godina bez najave – kako je i uspostavljen – neslavno prekinut bez rezultata, osim dakako potrošenih sredstava što BH što EU poreskih obveznika. Isti zakoni o kojim se raspravljalo u strukturalnom dijalogu i sada su na agendi, pa pored ostalog nalaze se kao obaveze i u još uvijek neusvojenoj Reformskoj agendi kao dijelu Plana rasta.
MONTI PAJTONOVSKA ULOGA NARODNE SKUPŠTINE RS
U međuvremenu na desetine, blago rečeno, nesumnjivo osnovanih sumnji da je Dodik Milorad činio teške zločine korupcije ili druge zloupotrebe nije zavrjeđivalo posebnu pažnju pravosuđa, čak ni u onim slučajevima kada je to sam javno priznavao, kao u slučaju kada je javno priznao da prisluškuje opoziciju.
No, vratimo se na 2025. godinu i predmet napad na ustavni poredak, te spektakularno pojavljivanje nakon tri mjeseca pred Tužilaštvom i Sudom BiH lica od ranije poznatog organima gonjenja, Dodika Milorada. Dakle, i prosječnom studentu pravnog fakulteta jasno je da Zakon o krivičnom postupku ne poznaje mogućnost pregovaranja o predaji i/ili pritvoru osumnjičenog. Mediji su prije nego što se sve desilo pisali o tome šta i kako će se desiti. Na kraju je i sam nesrećni predsjednik VSTV-a priznao da je znao za pregovore mjesec ranije, ali da u tom ne vidi ništa sporno.
Gromoglasna tišina naših međunarodnih partnera o cijelom slučaju, koji se inače oglašavaju i o vremenskoj prognozi, govori dovoljno sama za sebe. Očigledno neuravnotežena osoba koja se predstavlja kao visoki predstavnik i u kojoj se ironično oslikava sva shizofrenija međunarodnog odnosa prema BiH, a koja je nepoštovanje vlastitih odluka inkriminisala suprotno svakoj logici i zdravom razumu, takođe nije našla za shodno da se oglasi.
Navodi medija da je direktor OSA vozio Dodika u Tužilaštvo BiH odnosno Sud BiH koje niko nije demantovao, osim što daju elemente trilera cijelom slučaju, pokazuju i lepršavost i nonšalantnost u razumijevanju i tumačenju ovlaštenja u ključnoj agenciji za provođenje zakona, čiji je i bivši direktor na sličan način tumačio svoja ovlaštenja, a slavu stekao i kolekcionarstvom diploma opskurnihvisokoškolskih ustanova. A da cijeli slučaj ima elemente i urnebesne tragikomedije pobrinuo se Sud BH, koji je Dodiku naložio „redovno javljanje policiji u Laktašima svake dvije sedmice“.
Ipak, u ovom slučaju je Dodik uspio još nešto. Uspio je uvjeriti čak i najveće skeptike da Narodna skupština RS nema nikakvu drugu svrhu osim da popunjava program TV stanica koji emituju zasjedanja i da osigura plate za narodne poslanike i zaposlene. Jer kako drugačije tumačiti neobičnu sklonost NSRS da usvaja zakone koji se ne primjenjuju, čija vrijednost nije veća od papira na kojem su odštampani, i koja se od zakonodavca praktično pretvorila u kreatora pravnog haosa.
No vratimo se simulakrumu pravosuđa; jednako kao što ide ona doskočica da je najveći trik đavolada vas uvjeri u svoje nepostojanje, tako je u slučaju pravosuđa najveći trik u tome da vas uvjeri da postoji. Ako slučajno imate dilema oko toga jesu li prethodni redovi koje ste upravo pročitali plod lupetanja, pretjerivanju i karikiranju sklonog, matorog i frustriranog skribomana, pitajte Muriza Memića i Davora Dragićevića, hodajuće spomenike nepostojećeg pravosuđa.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————-
