ASIM MUJKIĆ: Prvih 250 godina Deklaracije nezavisnosti

Ako moderni politički jezik uopće dopušta poetsko izražavanje, ako je moguće u par inspirativnih redaka naći sve što je potrebno znati o modernom političkom poretku i ujedno šta nam je kao njegovim građanima činiti, to su svakako sljedeći redovi koje je ispisao Thomas Jefferson, autor Deklaracije nezavisnosti iz 1776:

• Mi smatrano ove istine očiglednim: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom. – U cilju osiguravanja ovih prava, vlade ustanovljene među ljudima, izvode svoje zakonite moći iz saglasnosti onih nad kojima se vlada. – Ako ikada ijedan oblik vlade postane prepreka ostvarivanju ovih ciljeva, pravo je naroda da ga promjeni ili ukine, da ustanovi novu vladu, koja će ležati na temeljima takvih načela, i organizirati svoje moći tako da najbolje utiče na narodnu sigurnost i sreću. (…) Kada se dugi niz zloupotreba i uzurpacija, nastojeći ostvariti stalno isti cilj, ispoljava kao namjera dovođenja ljudi pod apsolutni despotizam, pravo je ovih ljudi, njihova je dužnost, da zbace takvu vladu, i uspostave nove čuvare svoje buduće sigurnosti.

Kroz Jeffersonove riječi moderni građanin/građanka bilo koje moderne države, dakle, svijeta, podvukla je crtu koju nijedan politički poredak, ukoliko pretendira da bude legitiman, ne smije preći – da smo kao individualna ljudska bića jednaki; da svaki od nas ponaosob ima neotuđiva prava i slobode i to ne samo kao državljani, već samim tim što smo ljudska bića, bilo gdje na planeti, te da se svaka vlast mora temeljiti na saglasnosti onih nad kojima se vlada, te da ju je, ukoliko ista postane prepreka ovim principima, legitimno zbaciti i zamijeniti drugom.

Kratko i jasno, ali izgleda da smo loši đaci i svih 250 godina stalno iznova pokušavamo naučiti i stvarno u sebi osvijestiti ovih nekoliko redaka, pa radije, kako piše Jefferson, trpimo „podnošljiva zla“. Deklaracija nezavisnosti jeste, naravno, temeljni dokument SAD, ali je istovremeno daleko više od toga.

TANJA TOPIĆ: Pravosuđe u BiH – između lisice i kiselog grožđa

Thomas Jefferson, koji je Deklaraciju napisao i krug njegovih istomišljenika, u prvom redu veliki Benjamin Franklin i Thomas Paine, pisac pamfleta Zdravi razum koji je Jeffersonu bio ključna inspiracija za tekst, smatrao je nezavisnost sjevernoameričkih kolonija tek prvim korakom ili fazom u kretanju cijelog čovječanstva ka slobodi od tiranije.

Znali su ovi prvi vjesnici slobode da slobodu nije moguće očuvati ako svi nisu slobodni, pa su slobodarska očekivanja od prve, mlade republike kao „utočišta“ za slobodno čovječanstvo, bila ogromna:

• O, vi koji ljubite čovječanstvo! Vi koji se usudite na otpor ne samo tiraniji već i tiraninu, istupite! Svaka tačka starog svijeta preplavljena je ugnjetavanjem. Sloboda je proganjana širom planete. Azija i Afrika su je odavno prognale. Europa je smatra strancem, a Engleska joj je poslala nalog za deportaciju. O, primite bjegunce i na vrijeme pripremite utočište za čovječanstvo.

A onda, 250 godina kasnije, u javnom prostoru sve češće čujemo retoriku koja migracije i azil opisuje jezikom invazije i egzistencijalne prijetnje, umjesto jezikom prijema i utočišta koji je odisao iz Deklaracije.

Ni traga od univerzalističke humanističke i slobodarske platforme kojom odiše Deklaracija nezavisnosti iz 1776. Ono što danas imamo među zagovornicima ovakve retorike prije je neki križarski, populistički grč opterećen „velikom zamjenom“ rasa i naroda (The Great Replacement Theory).

Zato je veliko pitanje šta je pošlo u krivom smjeru te 1776. godine da bi sve nas dovelo do ovoga gdje smo danas? Kako smo i kada odstupili od one univerzalističke platforme kojom je Deklaracija odisala?

Već je, pred smrt, odgovor na ovo pitanje dao sam autor Deklaracije nezavisnosti:

• Svi, svi su mrtvi, i mi smo ostali sami usred nove generacije koju ne poznajemo, niti ona poznaje nas. Žalim što umirem u uvjerenju u uzaludnost žrtve generacije iz 1776. godine koju će odbaciti nerazborite i bezvrijedne strasti njihovih sinova. Često se pitam da li je moj život išta značio ovoj zemlji.

Već na samom početku mlade republike desio se intelektualni, a potom i politički rascjep u razumijevanju njezinih fundamentalnih principa. Tabor tadašnjih republikanaca koji su činili Benjamin Franklin, Thomas Jefferson i Thomas Paine, piše Craig Nelson, „insistirao je na inkluzivnijoj vlasti“, dok je suprotni, ili „federalistički“ tabor, koga su činili John Adams i Alexander Hamilton, „vjerovao u državu pod kontrolom plutokrata“.

Adams, čiji je otac bio postolar, smatrao je da SAD-om treba da upravljaju „bogati, plemenitog porijekla, i sposobni'“. To je postao obrazac svih kasnijih revolucija – Francuska, SSSR – da se moć namjesto disperzije i sveobuhvatne demokratizacije, centralizira u rukama nekolicine, obično bogatih i utjecajnih.

Uočivši opasne tendencije već na početku i u strahu od pervertiranja izvornih ciljeva revolucije Paine, kako navodi Nelson, upozorava da „ako Amerika zapadne u ekstreme između bogatih i siromašnih, pojavit će se korupcija u tolikoj mjeri da će ugušiti svaku vrlinu, okončati milosrđe i uopće svaku želju da se doprinese općem dobru i ostaviti društvo oslonjeno ni na što drugo do onog što danas zovemo darvinističkim kapitalizmom“. Tako je Amerika koju je na noge digao pobunjenički poklič: bez političkog predstavljanja nema oporezivanja danas, dospjela u situaciju da efektivno političko predstavljanje imaju jedino milijarderi i to bez ikakvog oporezivanja.

Sljedeće veliko skretanje republike tiče se njezinog principa kojeg inaugurira Deklaracija, da se namjesto brutalne sile, kroz političko djelovanje, agitaciju osigurava saglasnost građana za političku vlast. Ta saglasnost mora da se osigura na vjerodostojan način, uz pomoć racionalno prihvatljive argumentacije, u javnoj raspravi. To je postala formula legitimiteta moderne vladavine širom svijeta.

Današnje političke elite širom svijeta iznašle su pouzdan mehanizam za osiguravanje saglasnosti građana. Ona se danas, sve više, iznuđuje na jedan neposredno vjerodostojan način – zastrašivanjem, ukazivanjem na egzistencijalnu prijetnju, ugroženost „našeg načina života“ od strane nadirućih hordi „drugih“. To je mehanizam koji je posebno poznat nama na Balkanu.

NERZUK ĆURAK: Čas anatomije

Političari više ne treba da se muče oko govorničkih vještina, oko argumenata kojim treba ubijediti građane i osigurati njihov slobodni pristanak na vladavinu. Dovoljno ih je zastrašiti, učiniti da djeluju impulsivno – prestrašeni za svoju egzistenciju, svoju imovinu. Vjerodostojniji politički vođa danas je postao onaj koji vjerodostojnije od drugih uplaši svoje glasače i istovremeno im ponudi sebe kao onog koji je u stanju da ih zaštiti. Na tom mehanizmu počiva savremeni populizam.

Ako svemu ovome dodamo da se do današnjeg dana razne grupe bore da se stav o jednakosti svih ljudidoslovno odnosi na sve ljude ili ne znači ništa, ako vidimo kako je kroz povijest mehanizam moći isključivao siromašne, žene, urođeničke Amerikance, tamnopute, različite etničke manjine kao što su Irci, razne Azijate i muslimane, onda će biti najbolje da o ovom jubileju govorimo kao o prvih 250 godina koji je bio pun nadanja, stramputica i ogorčenih borbi za slobodu i jednakost.

Svaki iskorak ka većoj slobodi plaćao se decenijama kontrareakcije i stagnacije. Dovoljno je da se sjetimo neokonzervativne neoliberalne reakcije na slobodarske šezdesete koja i danas traje. Intelektualna platforma s koje je Deklaracija pisana je suštinski prosvjetiteljska i internacionalistička. Danas je ona širom svijeta opet pod udarom antiintelektualnih i protuprosvjetiteljskih snaga odjevena u pompezno, isprazno i destruktivno ruho nacionalizma i grupno-identitetskog rasizma.

Projekt slobode za čovječanstvo začet Deklaracijom nastavlja ponosno, rekao bih, uprkos svim turbulencijama i jeftinoj ideološkoj frazeologiji, da stoji ispred čovječanstva kao zadaća najvišeg reda u njegovoj težnji k slobodi. Thomas Paine je u osvit revolucije rekao jednu veliku istinu – „danas, imamo moć da započnemo svijet iz početka“.

S Deklaracijom čovječanstvo je dobilo samosvijest o toj snazi početka koja je u njemu. Bez obzira koliko puta u tim počecima pali, uvijek imamo moć da počnemo iz početka.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još:

TIK-TAK NA TRGU KRAJINE: Šta broji brojčanik Draška Stanivukovića

SVE ŠTO TREBA ZNATI O SLUČAJU “RAMO ISAK”: Kako je autor knjige o izbornoj samoprevari uhvaćen u predizbornoj prevari

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!