Ovo ljeto u dobroj mjeri, kada je muzika u pitanju, prošlo je u znaku Ede Maajke (45). Odlični koncerti, sjajna energija, oduševljena publika… Edo je već više od 20 godina na muzičkoj sceni i odavno je reper broj 1, ali sada kao da ima novi uzlet.
Edo Maajka nikada, mada je to komotno mogao, nije ušao u kožu muzičke zvijezde. Jednostavno, on nije taj tip. Iako nije nedodirljiv, ne govori baš često za medije. Pokušava sačuvati svoju privatnost sa suprugom Lilah (48) i kćerkom Ariel-Yasmin (12). Lilah iz prvog braka ima kćerku May (24), koja je također dio njihove porodice.
Ovaj Brčak sa zagrebačkom adresom ekskluzivno je za Raport govorio o karijeri, rodnom Brčkom, porodici, stanju u današnjem u svijetu i drugim veoma zanimljivim temama…
Sad me boli briga…
Šta je zaslužno za ovaj Vaš novi uzlet?
“Zadnji album “Moćno” je odlično prošao kod publike, novi slušatelji ga svakodnevno i sada nakon dvije godine otkrivaju, nekoliko pjesama je zaživjelo na koncertima. Uz to mi je 20 godina od albuma “No sikiriki”, tako da sam na koncertima imao posebni dio seta sa pjesmama sa te ploče. Počeo sam odličnu saradnju sa ekipom plesača iz “Universe dance crewa”, cijelo ljeto sam ih vodio po nastupima na festivalima i jako je dobro sjelo sve to skupa. Evo upravo završavam probe za veliki koncert sa Jazz orkestrom HRT-a. Odlična poslovna godina”.
Šta jesen donosi u Vaš život?
“Donosi rutinu i neka rutine, poželio sam je, bez rutine sam sav u haosu, a rutine nema dok ne počne školska godina. Jesen i zima su mi tu za učenje novih stvari, popravljanje starih stvari, pisanje nove muzike, kuhanje”.
“Put u plus”, “Moćno” – meni su bukvalno najbolje asocijacije na Vas, preciznije tako mi sada zračite. Kako ste stigli na taj nivo, jer znam da je u Vašem životu bilo raznih turbulencija?
“Ne mogu ja stići na taj nivo i to je to, sad me boli briga, juhuhu, više je to dolazim i odlazim.. Taj nivo podrazumijeva svakodnevni rad, tu si, pa nisi, pa tu si, pa nisi, baš kao na onoj naslovnici albuma “Put u plus”, gdje se vrtiš između plusa i minusa i trudiš se, ako ništa ostati bliže plusu ili ne zaroniti previše u minus. Ili ako i zaroniš u taj minus onda ne ostajati dugo. Ne postoji niko, ali doslovce niko, ko je na tom nivou konstantno, to je laž i privid, to je predizborna kampanja, to je Instagram. Život nije Instagram status… Mislim da je taj nivo prihvaćanje tog minus dijela kao sastavnog dijela života i sastavnog dijela plusa. Sad ga i ja usra…”.
Depresija jeste neka tetka svih tih drugih stanja
Nadam se da su napadi panike i depresija iza Vas.
“Ja nisam imo nekih problema s depresijom, ali sa panikom, anksioznosti i slično jesam. Depresija jeste neka tetka svih tih drugih stanja, jer navrati da pozdravi bar onako s vrata zbog bespomoćnosti i beznađa u koje te bace anksioznost, tjeskoba… Rijetko imam s tim problema, i kad imam znam se bolje nositi s tim nego prije. Rutina, sport, meditacija, disanje, pisanje, izbjegavanje socijalnih mreža i gubljenja vremena na skrolanjima…”.
Ako kažem da se Sarajevo i Vi ponovo jako, jako volite da li griješim?
“Mi se volimo od mog prvog koncerta 2003. i nema razloga za izraz ponovo, jer se to nije prekinulo. Ovaj naš zadnji dejt na Live Stage festivalu sa “Štukama” i “Who See” je bio baš dobar. Znamo mi da se mi volimo, samo nekad slušamo glasine drugih ljudi, ljubomornih na ono što imamo, pa kad se vidimo uživo sve te glasine padnu u vodu, to je jaka stabilna veza zbog koje smo bolji i ja i Sarajevo”.
Kako se razlikuju ili ne Edo Maajka muzička zvijezda i Edo suprug i otac?
“Edo Maajka ostaje u backstageu nakon koncerta, na putu do kuće već sam u roditeljskim i porodičnim funkcijama. Provjeravam da li su gotove zadaće, fali čli čega, boli li koga šta, kad su čiji treninzi i druženja, koga i kad treba voziti ili dovoziti, koga utješiti i kako, podsjetiti da je 12 na kvadrat 144. Kao Edo radim sve ono što rade organizatori festivala za Edu Maajku, onih najboljih festivala. Jedina razlika je što ja uz to i zagalamim ili glupo zaprijetim pa se poslije ispričavam…”.
Bili se nedavno u rodnom Brčkom. Koliko Vas svaki taj odlazak napuni novom energijom, a koliko teVas bolno podsjeća na gubitak majke?
“U Brčko odem nekoliko puta godišnje, posjetim porodicu, nekoliko prijatelja, razveselim se vidjet ih sve. Lijepo je Brčko. Nadam se da ću uspjeti uraditi neke radionice za mlade iduće godine, ili neki festival”.
Vaši tekstovi su oduvijek bili društveno angažirani. Koliko danas muzika može mijenjati ljude i svijet?
“Eno Taylor Swift izgleda da utječe na glasanje u USA, a nije nešto društveno angažirana. Mladi danas gledaju na društveno angažirane kao na smorove, tj. ne moraš biti društveno angažiran da bi utjecao na ogromne mase ljudi, ne moraš biti niti pametan, talentiran… Bitni su pratitelji, jedna cura sa OnlyFansa sigurno može navesti na glasanje za bilo koga i bilo šta više ljudi od Zacka De La Rocha, takva su vremena. Muzika na mene i na moje raspoloženje svakodnevno utječe, utječe na većinu ljudi u tom jednom duševnom segmentu i to je najbitnije. Jedan koncert “Dubioze kolektiv” je prije neki dan razveselio i bacio u plus barem 10.000 ljudi negdje, uz jednu pjesmu “Letu štuka” se napravilo nekoliko djece, jedna Halidova pjesma je neku večer pomirila cijelu jednu porodicu barem na tri minute, neko se rasplakao uz sevdalinku Safeta Isovića, jer ga podsjetila na mater ili oca i djetinjstvo, sad mu lakše…”.
Čovjek ne mijenja dok se ne naguta i dok ne kaže boli me briga šta ko misli
Koliko mladi danas, sa svojim načinom života, uopće imaju kapacitet da mijenjaju bilo šta?
“Svi smo ponekad povodljivi a mladi pogotovo, mladima je izuzetno teže sada imati svoj stav i integritet kada su na mrežama non- stop, socijalne mreže diktiraju trendove i izbore, ukuse… Mladima je teže biti drukčiji od većine sada jer su puno brze osuđeni i izolovani, socijalne mreže su nemilosrdne prema bilo kakvom drugačijem stavu, tj. mladi i stari na socijalnim mrežama su nemilosrdni. Da bi promijenio nešto moraš znati da si automatski drugačiji, osuđen, izolovan i nerijetko izdajnik, jer ne misliš isto kao većina ma koliko bio u pravu i želio dobru promjenu u društvu. Imati kapacitet za promjene u društvu koje osuđuje drukčije mišljenje na cesti a pogotovo na mrežama je veliki uspjeh. Nije lako mladima danas po tom pitanju, ali ne daju se, mijenjaju, polako… Čovjek ne mijenja dok se ne naguta i dok ne kaže boli me briga šta ko misli. To boli me briga šta ko misli je veći izazov sada u vrijeme skrolanja, za starije i za mlađe.
Mi, kao društvo, moramo znati da ne možemo stvoriti poslušnu generaciju koja će izvršavati svaku našu komandu i onda tražiti od njih da mijenjaju ono što smo mi zasrali i da imaju neki svoj stav, ne može to tako”.
Plaši li Vas kao oca današnji svijet i sve prijetnje kojih nimalo ne nedostaje?
“Naravno… Svi roditelji koje poznajem su konstantno zabrinuti. Barem jednom sedmično imam val zabrinutosti, roditeljske zabrinutosti, osjećaja beznađa u svijetu, koji živi na principu hajde da ja tebe udarim a ti meni ništa. Neodgovornom svijetu. Ratovi, klimatske promjene, AI, neznanje i površnost, carstvo algoritma…
Prelako je pasti u tu zabrinutost, vještina kojom se moramo naučiti je usmjeriti fokus na stvari koje nisu prijetnja, koje bude nadu, ili na rješenja… Jer od naše zabrinutosti nema ničega osim čireva, aritmije i loše probave”.
Šta biste voljeli dostići na muzičkoj sceni?
“Volio bih isproducirati još par albuma koji nisu moji, kreativno raditi s mladim ljudima, možda pokrenuti neki muzički festival”.
