Ratni zločinci. Još jedan u osuđen u Haagu doživio je doček heroja u BiH. Ovaj put je riječ o Valentinu Ćoriću, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđen na 16 godina zatvora kao dio tzv. „Hercegovačke šestorke“, koja je pak zajedno dobila 111 godina zatvoraza ratne zločine, odnosno udruženi zločinački poduhvat.
Ćorić je o boravku u zatvoru napisao knjigu pretencioznog naslova In vino libertas, s podnaslovom Autobiografski zapisi iz Haaga, koju je dosad promovirao u Zagrebu i Mostaru. Iz njegovih izjava se vidi da se Ćorić smatra nevinim, te da imamo posla s totalnim moralnim idiotom.
Moralni idiotizam je nesposobnost da se razlikuje između ispravnog i pogrešnog, odnosno nesposobnost da se moralne vrijednosti primijene u vlastitom životu i prema životima drugih ljudi.
ĆORIĆ KAO SAVRŠENI „HEROJ“ DEJTONSKE BIH
“Svi smo mi žrtve rata”, rekao je Ćorić na promociji svoje knjige u Mostaru na ekskluzivnoj lokaciji Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače. Time je demonstrirao svoj moralni idiotizam veličine Himalaja stilizirajući se u “žrtvu rata”, iako je on tijekom tog rata bio vojni i politički moćnik koji je odlučivao o životima drugih ljudi, te mnoge od njih svojim odlukama pretvorio u žrtve rata bez navodnika.
Taj osuđeni ratni zločinac, koji je uvjeren da je njemu nanesena nepravda, a ne da je on ikada ikome išta zlo učinio, čak je i pozvao “one koji imaju nečistu savjest da priznaju zločine, barem sebi“. U psihologiji se to zove projekcija, obrambeni mehanizam po kojem drugima pripisujemo stvari s ciljem da ih se nesvjesno oslobodimo. Kako Ćorić nije ništa osvijestio u vezi svoje ratno-zločinačke uloge u ratu u Bosni i Hercegovini, logično je da poziva druge da priznaju nečistu savjest kada nema moralnog kapaciteta priznati isto sam sebi.
U tom je smislu Ćorić savršeni heroj za dejtonsku Bosnu i Hercegovinu. Ispunjava ključne kriterije:
- Osuđeni je ratni zločinac,
- Moralni je idiot i nema nikakvu grižnju savjesti,
- Smatra se žrtvom, a ne počiniteljem i
- Kaže da jako voli svoj narod.
Četvrti kriterij je možda i najvažniji, jer ako šatro jako voliš svoj narod, onda je ostalo sporedno, uključujući i ratne zločine koje si počinio.
Ćorića je na mostarskoj promociji u publici dočekao i vječni predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, samoproglašeni najveći europejac među bh. političarima, što nikome ne bi trebalo biti iznenađujuće. Odvratno – da, iznenađujuće – ne. Meni se ne da zgražati nad time, jer je to logičan izraz cijele Čovićeve politike, a zgražanje je politički ekvivalent podrigivanja.
Zanimljivija je tu uloga Ćovićevog promotora Slobodana Prosperova Novaka, logoreičnog povjesničara književnosti iz Hrvatske, koji se nedavno politički aktivirao u ekstremno desnoj stranci Domovinski pokret. Prije toga je pak bio aktivan u stranci pokojnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, kojega je samo smrt spasila od dugogodišnjeg zatvora zbog korupcije.
Za svoju podršku Bandiću Prosperov Novak je nagrađen gradskim stanom, iz kojega ga je deložirao novi zeleno-lijevi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Njega sada 72-godišnji Prosperov Novak pljuje gdje stigne. Pošteni Tomašević mu je na meti, dok je korumpiranom Bandiću bio vjerna, izdašno honorirana pudlica. A prije svega toga je u vrijeme premijerskog mandata Ivice Račana postavljen za ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara. U 1990-ima je pak bio zamjenik ministra kulture u jednoj Tuđmanovoj vladi.
To je samo dio prelivanstva i častohleplja iz biografije doktora književnosti Prosperova Novaka, ali reprezentativno ilustrira s kakvom pojavom imamo posla. On je, otprilike, hrvatska verzija dr. Branimira Nestorovića, što znači i da strašno voli beskrajno laprdati u javnosti i na svim medijskim platformama koje mu za to pruže priliku.
TUŽILAŠTVO BIH ŽMIRI NA OBA OKA
Prije tri tjedna je gostovao na ekstremno desnom podcastu Velebit, te se osvrnuo i na to što se prikrpao Ćoriću da mu promovira knjigu, kao i na oštre osude zagrebačkog predstavljanja koje su objavljene u Jutarnjem listu.
“Ja bih samo podsjetio da je Hitlerov ministar naoružanja Speer osuđen na 15-ak godina tamnice, odležao je, kao što je i gospodin Valentin Ćorić odležao svoju tamnicu. Kada je izašao iz tamnice napisao je niz knjiga, koje je promovirao”, rekao je tada Prosperov Novak.
Ako ostavimo po strani činjenicu da je Albert Speer osuđen na 20 godina i da je odslužio punu kaznu, dakle nije pušten nakon odsluženih dvije trećine poput Ćorića, Prosperov Novak je u pravu. No, zaboravio je spomenuti npr. da Speerova djeca više s njim nisu htjela imati nikakvog kontakta zbog očevih zločina i bliskosti s Hitlerom, te da ga u demokratskoj Njemačkoj baš i nisu smatrali herojem, kao što u zapadnoj Hercegovini, toj utvrdi europejstva u BiH, smatraju Ćorića (o Slobodanu Praljkuda ne govorimo).
Najvažnije od svega, Prosperov Novak je tom usporedbom nehotice već spomenutu “HR HB” stavio u istu ravan kao nacističku Njemačku!
Besplatni savjet za Ćorića: tko s Prosperovim Novakom liježe u krevet, popišan se budi.
Politička analitičarka Ivana Marić je zbog promocije Ćorićeve knjige u Mostaru na Facebooku ispravno upozorila da je po Krivičnom zakonu kažnjivo veličanje osoba “osuđenih za genocid, zločin čovječnosti ili ratni zločin” i to “kaznom od najmanje tri godine zatvora”. Retorički je pitala hoće li Tužilaštvo BiH postupiti po službenoj dužnosti, ili će možda krivičnu prijavu podnijeti netko o političara koji nije veličao “svoje” ratne zločince.
Da bi se dogodilo prvo, BiH bi trebala biti pravna država, a ona to nije. Da se ne lažemo. Utjeha može biti da to nije ni Hrvatska, članica NATO-a i Europske unije, u kojoj je nedavno za glavnog državnog odvjetnika postavljen sudac koji je frend niza kriminalaca, među njima i osuđenog Zdravka Mamića. Ima i Hrvatska svog Ranka Debeveca, odaziva se na ime Ivan Turudić. Toliko o tim pravnim državama.
Što se tiče druge opcije, mislim da je tu kolegica Marić na pravom putu, ali ja bih otišao još dalje. Mnogo dalje od političara.
AKO SU OSUĐENI NEVINI – KO SU ONDA ZLOČINCI
U današnjoj BiH se tri konstitutivna naroda ne mogu složiti oko skoro ničega, ali se svi slažu da je tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. počinjen niz ratnih zločina. Odmah nakon toga imamo prvi veliki problem, a to je da se svi prvenstveno bave zločinima koji su počinjeni nad ljudima iz naroda kojem oni pripadaju i ratnim zločincima iz naroda kojima ne pripadaju. Žrtve su uvijek naše, zločinci su uvijek njihovi.
Zato imam pitanje za sve Hrvate, Srbe i Bošnjake u BiH: tko su vaši ratni zločinci?
U redu, smatrate da svi oni koji su za ratne zločine osuđeni u Haagu i na Sudu BiH nevini. Politička suđenja, međunarodne zavjere, tajne službe, ovo ono. Ali svi ti ratni zločini za koje su vaši heroji osuđeni, kao i brojni drugi ratni zločini, su se ipak desili. Svi znamo da jesu, nemojmo lagati. Dodajem da se ne bavim onime što se popularno naziva “karakter rata u BiH” (baš je bio karakteran taj rat!), nego samo konstatiram nepobitnu činjenicu da su sve zaraćene strane u tom ratu – s ovim ili onim namjerama i bez obzira jesu li se branile ili napadale ili oboje – počinile ratne zločine. To je tako, sve drugo je laž.
Ako su, kako kažete, osuđeni nevini ljudi, dapače heroji, tko su onda pravi krivci? Pa zar ne bi baš pronalaženje pravih ratnih zločinaca bila nepobitna potvrda da su oni koji su osuđeni kao ratni zločinci, a vi ih smatrate herojima, doista nevini? Pokušajmo s malo logike, kad već raspojasani nacionalizam nije pomogao.
Ok, kažete da ratni zločinci nisu (nabrojat ću nekoliko imena nasumično) Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Milan Lukić, Radislav Krstić, Jadranko Prlić, Valentin Ćorić, Slobodan Praljak, Sakib Mahmuljin, Zulfikar Ališpago, itd. Tko onda jest? Molim vas, izaberite vaše ratne zločince iz vašeg naroda, pa ih onda javno prokažite i prijavite nadležnim organima. Da, BiH nije neka pravna država, ali ako ikoga vrijedi prijaviti, onda je to čovjek za kojeg smatrate da je ratni zločinac. Zar ne?
Baviti se samo tuđim ratnim zločincima, ali ne i svojim, to je već spomenuti moralni idiotizam. Baviti se samo svojim žrtvama, ali ne i tuđim, također. Jako voljeti svoj narod, što je danas u BiH najvažniji kriterij postojanja čovjeka, ne znači da se svaki Hrvat, Srbin i Bošnjak trebaju samo baviti svojim žrtvama, već i svojim zločincima. Sve drugo je licemjerje, kukavičluk i samoviktimizacija koja truje duše i buduće generacije.
Priznajem, ovakav pogled na stanje u današnjoj BiH nisam sam smislio, već sam ga “ukrao” od Bore Stjepanovića. Taj veliki sarajevski i jugoslavenski glumac je 2015. godine dao opširan intervju za beogradski nedeljnik Vreme, koji su naslovili “Kako sam pucao na Sarajevo”.
Kada sam prvi put čitao taj intervju bio sam užasnut i ojađen svime što je Stjepanović ispričao i proživio. Ali kada sam ga nekad kasnije slučajno počeo čitati drugi put, primijetio sam da ga čitam posve drugim očima, da u meni budi optimizam.
Shvatio sam da čitam intervju čovjeka koji je u groznim trenucima bratoubilačkog rata, suočen s najgorim zlom i nasiljem, konstantno uspijevao ostati čovjek i nikome ne nanijeti zlo. Suočen sa strašnim izborima, on je uvijek uspijevao izabrati onaj s najmanje moguće zla, ako već nije bilo dobra. I najvažnije od svega, njega i danas ti prisilni izbori s najmanje moguće zla muče, jer on, za razliku od Ćorića i sličnih, doista ima savjest. Zato je Boro Stjepanović moj heroj. Moguće je imati heroje koji nisu ratni zločinci.
Evo što on kaže pred kraj tog intervjua: “U grčkim tragedijama ćete naći:
‘Kuku, šta smo im uradili!“ Trojancima, Hekubi, roblju… Kuku, kako smo im razrušili grad, kako smo im ubijali sinove, muževe, braću, kako smo im sestre i majke vodili u roblje, pretvarali ih u kurve… E, kada svi ti veliki Srbi, Hrvati, Bošnjaci dođu do tog nivoa da kažu – kuku, šta smo im uradili‘…”
Zato je važno ponoviti pitanje za sve Hrvate, Srbe i Bošnjake u BiH: tko su vaši ratni zločinci?
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
AKTIVISTI PRED POBJEDOM: Deponiji Uborak ponovo poništena okolišna dozvola za rad
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
