SEDAM DANA S ČOVIĆEVOM TV: Tuđmanizmi, bizarni momenti i beskrajna ljubav prema HDZ-u

Bh. Hrvati nisu se usrećili pojavom RTV Herceg-Bosne, ciljana publika nije baš oduševljena što možda najbolje pokazuje činjenica da s RTV HB ne žele otkriti koliko je Hrvata u BiH odlučilo plaćati im dobrovoljno marku mjesečno preko računa Elektroprivrede HZHB, kako je svojedobno dogovorio Čović. Koliko novaca dobivaju na taj način nisu htjeli otkriti ni RTV HB ni Elektroprivreda HZHB kada su ih to novinari pitali. Da se imaju čine pohvaliti, teško je povjerovati da bi šutjeli o tom

Foto: Ivica Galović/PIXSELL, arhiva

Radiotelevizija Herceg-Bosne (RTV HB) godinama je bila neispunjeno predizborno obećanje predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, koji ju je obećavao još tokom predizborne kampanje 2014. godine, nakon čega je izabran za člana Predsjedništva BiH.

Dvije godine kasnije je Čović, tada i kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, održao konferenciju za medije na kojoj je opet spomenuo ovaj medijski projekt.

„Naš je stav jednostavan, da konstitutivni narodi u BiH imaju pravo biti informirani objektivno i na svom materinskom jeziku. To je pravo i manjina diljem svijeta, a evo posebno je pravilo u Europskoj uniji kojoj se želimo priključiti“, poručio je tada Čović.

Istu je priču Čović ponovio u kampanji 2018. godine.

„Nemamo kanal na hrvatskom jeziku u BiH, ali ćemo do kraja godine imati svakako Radioteleviziju Herceg Bosne u potpunom vlasništvu naših općina i županija kako više ni bismo bili taoci onih koji su na naše zahtjeve za kanalom podizali vitalni nacionalni interes“, obećao je Čović na jednom predizbornom skupu HDZ-a BiH.

ŠTA JE RADNIK A ŠTA DJELATNIK

I onda se dogodilo čudo u kontekstu standarda na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni: Čović je ispunio obećanje. RTV HB je započela s emitiranjem programa u ljeto 2019. godine.

Kako se navodi na njenim službenim stranicama, “u vlasništvu smo 22 općine, grada i županije s većinskim hrvatskim stanovništvom”.

U prijevodu: RTV HB je u vlasništvu HDZ-a BiH, koji je, je li, na vlasti u gradovima i kantonima s većinskim hrvatskim stanovništvom. To ujedno i znači da je de facto vlasnik RTV HB Dragan Čović, čovjek koji je bez ozbiljne unutarstranačke konkurencije na čelu HDZ-a BiH od 2005. I na čiji je direktni poticaj ova televizija i pokrenuta. To se može vidjeti i u programu RTV HB, čime ćemo se kasnije pozabaviti u tekstu.

Foto: Čović u jednoj od brojnih posjeta svojoj TV

Na stranicama RTV HB se navodi i da su “jedini javni medij ove vrste na hrvatskom jeziku koji svojim radom pokušava nadoknaditi manjak medijskog prostora na hrvatskom jeziku”. Gledajući program RTV HB, nema sumnje da se trude u vezi hrvatskog jezika, ali je teško reći da su doista javni medij. Odnosno, jesu baš onoliko koliko su i FTV i RTRS javni mediji.

Što se tiče njegovanja hrvatskog jezika, RTV HB se pretežito vodi tuđmanističkim principima jezičnog čistunstva, što zna dovesti do bizarnih momenata.

Primjerice, u njihovom Dnevniku od 9. septembra jedan od priloga se bavio susretom sindikata radnika trgovine iz zemalja jugoistočnog Balkana. U prilogu se našla i izjava Mersihe Beširović, koja je potpisana kao „predsjednica Sindikata djelatnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH“. Službeno se taj sindikat zove Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, što znači da su na RTV HB riječ „radnik“ odlučili „prevesti“ rječju „djelatnik“, jer valjda riječ “radnik” smatra nepripadajućom u hrvatskom jeziku. To su, naravno, teške gluposti.

Ako je RTV HB vrlo važno što su „na hrvatskom jeziku“, te to ističu kao jedan od ključnih razloga svojeg postojanja, onda su mogli barem konzultirati Hrvatski jezični portal (https://hjp.znanje.hr)  i saznati da je radnik itekako hrvatska riječ, te da „djelatnik“ i „radnik“ zapravo nisu sinonimi. Istoznačnice, ako je tako lakše razumjeti ekipi s RTV HB. Drugim riječima, ako su doista posvećeni izražavanju na hrvatskom jeziku, (medijski) radnici RTV HB se ne bi trebali plašiti koristiti riječ radnik.

Ipak, nije sve tako crno. Sportski magazin RTV HB nosi naziv Sprint, a ne Šprint. Čak govore i sport, a ne šport. Za pretpostaviti je da Hrvatima u BiH doista nije bilo moguće prodati „šport“ kao riječ autohtonu njihovom maternjem jeziku, pa na RTV HB srećom nisu ni pokušavali. No, isto tako nema potrebe forsirati „djelatnike“ ili – spomenimo i klasik zlostavljanja jezika – „tisuću“ nasuprot „hiljadu“, jer je potonja također (i) hrvatska riječ. Provjerite na Hrvatskom jezičnom portalu ako ne vjerujete.

BIVŠI KOMUNISTI KAO VELIKI KATOLICI

Kada je riječ o samom programu koju TV HB nudi svojim gledateljima, on bi se mogao opisati kao skroman i oslonjen na beskrajne reprize.

U udarnom terminu nakon Dnevnika emitira se hrvatska humoristička serija Odmori se, zaslužio si (išla na HTV-u od 2006. do 2014.) i to dvije epizode za redom. I tako cijeli radni tjedan. Ako slučajno propustite neku epizodu, TV HB Odmori se, zaslužio si reprizira i u terminu od 17 sati. Dakle, oko tri sata programa u periodu od 17 do 21,30 sati im ispunjava repriziranje ove serije.

TV HB preuzima i određene političke emisije iz Republike Hrvatske te ih emitira u svom programu. Jedna od njih je emisija Argumenti Hrvatskog katoličkog radija, čiji je cilj, kako HKR navodi u opisu, „s kompetentnim gostima afirmirati teme od važnosti za život Crkve i vjernika, društvo, kulturu, obitelj i domovinu“. U stvarnosti to pak znači da su „kompetentni gosti“ skoro pa uvijek isključivo smjerni katolici, te da se u Argumentima rijetko mogu čuti, ahem, argumenti neistomišljenika ili druge strane. Ako RTV HB doista pretendira biti javni servis, onda Argumenti nisu emisija koja se uklapa u taj koncept.

Još gore je što TV HB emitira emisiju Kreatori istine, koju uređuje predratni komunist Marko Ljubić, koji je nekad početkom 1990-ih otkrio svoje veliko hrvatstvo i katoličanstvo.

Ljubić godinama figurira kao HDZ-ov igrač na medijskoj sceni Hrvatske, te je zahvaljujući tome i dobio emisiju na jednoj hrvatskoj lokalnoj televiziji u kojoj svaki tjedan dokazuje svoju nekompetentnost za posao televizijskog urednika i voditelja.

Ljubić postavlja pitanja kakvih se ne bi posramio ni Adil Kulenović, što znači da su u pravilu nekoherentna i preduga, sklon je i nepovezanim monolozima s puno epiteta u kojima razotkriva da baš i nije uvijek siguran u tačno značenje riječi stranog porijekla koje rado koristi. Gostima, većinom HDZ-ovcima ili bliskima HDZ-u, se neukusno ulizuje, što je samo jedan od niza problema koji njegove emisije čini jedva gledljivima. Zašto TV HB onda preuzima i emitira tu smiješnu emisiju? Zna se.

Foto: Marko Ljubić

Nažalost, ni njihova vlastita dijaloška emisija Fokus, koju uređuje i vodi Jurica Gudelj, ne doseže viši nivo profesionalnosti i gledljivosti.

Gudelj je dugogodišnji urednik portala Dnevnik.ba, koji je toliko na liniji HDZ-a BiH da, primjerice, nikad nisu objavili vijest da je tadašnji predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, lojalni Čovićev kadar, donio odluku o pomilovanju osuđenog mafijaša Muhameda Ali Gašija. Na portalu koji uređuje Gudelj se nije mogla naći ni vijest o tome da je rektor mostarskog sveučilišta Zoran Tomić (još jedan HDZ-ov kadar) na internetu kupio potvrdu kojom se proglašava najboljim rektorom na svijetu u 2022. godini, te se time hvalio jumbo plakatima. Ukratko, Gudeljeva uređivačka politika se sastoji u tome da bh. Hrvati ne saznaju ništa neugodno u vezi HDZ-ovih moćnika, a to se prenosi i na njegovu televizijsku emisiju na TV HB.

U sličnom tonu je i Dnevnik RTV HB. Nota bene, njega se čak dvaput reprizira, prvi put iste večeri u kasnijem terminu, drugi put sljedećeg dana ujutro.

HDZ-ovci u njemu imaju povlašten tretman, što se odlično moglo vidjeti na gostovanju predsjednica FBiH Lidije Bradare u Dnevniku od 7. septembra. Bradara se javila uživo u Dnevnik RTV HB u društvu novinarke koja je svoje prvo, nazovimo ga tako, pitanje započela pohvalom radu ove HDZ-ovke. Prava novinarska pitanja baš i nije postavljala, nego je dopuštala Bradari da drži višeminutne monologe o onome što ona smatra važnim.

O tome da emitiraju priloge u kojima HDZ-ovski gradonačelnici i načelnici općina hvale vlastiti rad, dok se opozicija ne može ni čuti, da ne govorimo. Javni servis bi pak trebao biti u službi građana, a ne političara, ali to se novinare RTV HB baš i ne uči sudeći po informativnom programu koju proizvode.

UBIJANJE DARIJA KORDIĆA

Zato se punom parom radi na razvijanju osjećaja ugroženosti kod Hrvata u BiH, koje se pritom želi identificirati sa starim i novim HDZ-ovim kadrovima. Reprezentativan primjer toga je prilog u Dnevniku od 6. septembra, u kojem se bave jedinim grafitom u Sarajevu. 

Naime, netko je na jednoj sarajevskoj fasadi našarao Ubiti Darija Kordića!, što je urednica tog izdanja Dnevnika Maja Pašalić pročitala kao “smrt Darija Kordića” (nekadašnji predsjednik HDZ BiH) dok se prikazivao snimak koji pokazuje šta tačno piše. Osim te pacerske greške, Pašalić je dodala da je „ova objava izazvala uznemirenost, osobito zbog toga što nitko nije reagirao“. Grafit na jednoj fasadi je tako postao „objava“, a zbunjuje i kod koga tačno je ta „objava izazvala uznemirenost“. Kod osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića koji mirno živi u Zagrebu? 

Odgovor je implicitno ponudila urednica Dnevnika, započevši najavu sljedeće vijesti ovom rečenicom:

A pored grafita, poruka Hrvatima šalje se i simbolima. Ovih dana su građani Kiseljaka svjedočili isticanju nacionalnih obilježja na službenom vozilu MUP-a.

Drugim riječima, Dnevnik RTV HB tumači da je grafit Ubiti Darija Kordića! na jednoj sarajevskoj fasadi „poruka Hrvatima“, tj. Dario Kordić = Hrvati. 

Nažalost, takvo podvaljivanje osuđenih ratnih zločinaca kao heroja s kojima se narodi trebaju identificirati nije izuzetak u BiH, te se po tome RTV HB zapravo ne ističe u odnosu na druge nacionalističke medije, pardon, javne servise. Baš suprotno, na istoj su liniji kao i oni koji između npr. Ratka Mladića i Srba stavljaju znak jednakosti.

Nadalje, ako je grafit anonimnog autora objava vrijedna tematiziranja u središnjoj informativnoj emisiji jednog javnog servisa, onda bi se na sarajevski grafit koji poziva na ubijanje Darija Kordića moglo nadovezati s prilozima o grafitima na fasadama u, recimo, Mostaru. Kakvih sve tu ima objava i poruka!

Foto: Ratni zločinac Dario Korić, u potpunosti “okrenut” bogu, nedavno izjavio da se ne kaje i da je svaka sekunda vrijedila zatvora i rata

RTV HB pada na još jednom naoko banalnom testu, a to je vremenska prognoza. Doduše, još od 90-ih znamo da je vremenska prognoza nakon Dnevnika žestoko političko bojno polje. HTV je svojedobno tako na svojoj prognozi imao istu boju za Republiku Hrvatsku i Federaciju BiH, kao da je riječ o jedinstvenoj državi.

RTV HB se nije na tome poskliznula, već na izboru gradova koji se pojavljuju u vremenskoj prognozi. Počinje se, naravno, s Mostarom, pa slijede razne zapadnohercegovačke varošice, dok na kraju možemo saznati kakvo će vrijeme sutra biti u Sarajevu, Tuzli i Banja Luci. Ako pak želite znati kakvo će vrijeme biti u Zenici, Bihaću ili Bijeljini, to na RTV HB nećete moći saznati. Vremenska prognoza tako nehotice razotkriva za koje područje i koje Hrvate je RTV HB odnosno HDZ BiH zainteresiran, a ostali neka se… zna se.

Sve u svemu, bosanskohercegovački Hrvati se zasad nisu usrećili pojavom RTV HB, kao ni medijska scena u BiH. RTV HB se zapravo ne razlikuje od RTRS-a ili FTV-a, osim što ne vole riječi kao što su radnici i hiljada. Od javnog medija nema tu ni slova „j“.

Izgleda da ni ciljana publika nije baš oduševljena, što možda najbolje pokazuje činjenica da s RTV HB ne žele otkriti koliko je to Hrvata u BiH odlučilo plaćati im dobrovoljno marku mjesečno preko računa Elektroprivrede HZHB d.o.o., kako je svojedobno dogovorio Dragan Čović. Koliko novaca dobivaju na taj način nisu htjeli otkriti ni RTV HB ni Elektroprivreda HZHB kada su ih to novinari pitali. Da se imaju čine pohvaliti, teško je povjerovati da bi šutjeli o tome.

I za kraj retoričko pitanje: ako u Elektroprivredi HZHB bude nekih malverzacija, korupcije ili sličnih skandala, mislite li da će RTV HB biti „javni medij“ koji će prvi objaviti tu priču?

I još jedno: hoće li je uopće objaviti?!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije.

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije.