U prostranstvima Youtubea se može naći sve i svašta, dobrog i lošeg, a u ono dobro nesumnjivo se treba ubrojiti i sve popularniji kanal Dolina Lašve, koji postoji već 7 godina i danas ima 160 hiljada pratilaca na Youtubeu i 167 hiljada pratilaca na Facebooku.
Riječ je o projektu koji je pokrenuo Oliver Topalović iz Travnika, sa ciljem da prikaže i dokumentira život u Lašvanskoj dolini, naročito u selima koja sve više izumiru. Od te početne ideje Dolina Lašve je kroz godine samo rasla, i u profesionalnom i tehničkom smislu, ali i stićući sve veći ugled u srednjoj Bosni i bosanskohercegovačkoj dijaspori, a Oliver je postao i svojevrsni lokalni celebrity.
U međuvremenu je na Youtube kanalu Dolina Lašve objavljeno skoro hiljadu videa, od kojih mnogi imaju i više od 100 hiljada pregleda, a jedan čak i više od 2 miliona.
U pričama koje objavljuju mogu se pratiti sudbine i životi običnih ljudi u srednjoj Bosni, s time da se naglasak stavlja na pozitivne aspekte, a izbjegava se bilo kakav nacionalizam i netrpeljivost. U tom je smislu kanal Dolina Lašve veliko osvježenje i nešto potpuno drugačije u odnosu na većinu medijskog mainstreama u Bosni i Hercegovini, jer se umjesto širenja zle krvi među narodima i ljudima, te promoviranja problematičnih političara pažnja gledatelja usmjerava na život ljudi na terenu i na njegovanje dobrosusjedskih odnosa.
Sve to je bio razlog da se Valter obrati 43-godišnjem Oliveru Topaloviću za razgovor, a kako bismo saznali kako je nastao ovaj lijepi projekt koji donosi sreću i veselje hiljadama ljudi u BiH i dijaspori.
“Pitao sam se u to doba, kad smo mi krenuli, zašto niko ne snima život običnog čovjeka i probleme s kojima se susreće, ali i njihove ‘priče iz davnina’. Na početku i nisam imao dar govora, bilo mi je neprijatno pitati ljude neke privatne stvari, pa smo snimali pejzaže i bećarce iz našeg kraja. Tako je krenula neka mala gledanost, pa su krenuli i razgovori s ljudima koje sam znao, a oni su mi pomogli da se otvorim u komunikaciji. Malo, pomalo i to je krenulo. Snimali smo život na selu i uvijek smo pazili da to bude multinacionalno, da ne snimamo ljude samo jedne nacije. Htjeli smo da sve to bude šaroliko, kako i jest u srednjoj Bosni”, rekao nam je Oliver.
PIJACE KAO VRELO ŽIVOTA
Među standardnim hitovima Doline Lašve su reportaže sa zelenih pijaca i buvljaka u srednjoj Bosni, od Zenice, preko Travnika, do Bugojna itd.
“Prvi naš pokušaj snimanja događanja na pijaci se temeljio na tome što inače imam trgovinu stočne hrane, pa sam neke ljude tamo poznavao. Na pijaci se prodaje sve i svašta, pa i nedozvoljen stvari poput duvana, ali ja nisam ni poreznik ni policajac. Ja sam, ‘ajmo reći, novinar i obilazim pijacu. Na prvim snimkama s pijace su ljudi bili skeptični kad smo prolazili s kamerom, ali onda smo izgradili povjerenje, jer smo ljudima obećali da nećemo snimati ništa što bi im stvorilo probleme. Ja volim te pijace, jer nam ljudi sami donesu svoje priče i kažu svoje probleme. Mi ne znamo koga ćemo sresti ni kakvu ćemo temu donijeti s pijace, ali sad je laganije, jer nas ljudi znaju i vjeruju nam”, objašnjava Oliver.
Ističe i da paze što će iskoristiti od onoga što im ljudi kažu. “Tamo ima i starijih osoba koje ponekad ispričaju i previše, možda i neke stvari koje ne bi trebali. Pazimo da je sve to šaljivo, a da nije uvredljivo. Želim da svakog čovjeka s pijace imam kao prijatelja, a ne kao neprijatelja”, kaže Oliver.
Prvi viralni video Doline Lašve je snimljen prije 6 godina i primijetili su ga i glavnostrujaški mediji. Riječ je o videu nazvanom “Čovjek koji je uspio pobjeći iz zatvora Goli otok”, a u njemu je Oliver razgovarao s Matom Gelićem, koji je kao 17-godišnjak osuđen na služenje kazne u ovom zloglasnom komunističkom zatvoru. U međuvremenu, taj video na Youtubeu ima čak 2 miliona i 163 hiljade pregleda.
“On je bio otac jedne naše sugrađanke iz Novog Travnika, pa je došlo do naših ušiju da u staračkom domu ima čovjek koji je pobjegao s Golog otoka. To su bili naši počeci i jako mi je žao što nemam sada priliku da opet snimim taj razgovor s njim. On je umro, ima jedno godina dana”, otkriva nam Oliver.
“Danas bismo imali bolju kameru i ton, a mislim da bih imao i bolja pitanja, jer mi se razvila moć govora. On je svoje iskustvo tako slikovito opisao da ga nisam imao puno toga za pitati, imao sam osjećaj kao da gledam neki film dok je on pričao. Tada su nas prvi put primijetile novine i portali. Mi nikad ne znamo koliko će nam koja priča donijeti pregleda na Youtubeu, a baš je ova postala viralna”, dodaje.
SREDNJOBOSANSKA POZITIVNA GEOGRAFIJA
Kad smo već kod tehničkih aspekata stvaranja kanala Dolina Lašve, treba napomenuti da Oliver u međuvremenu radi s dva snimatelja i da se kroz godine jasno vidi i napredak u kadriranju, prikazivanju prostora, kvaliteti zvuka i sl. Danas videi Doline Lašve izgledaju kao profesionalne televizijske reportaže, ali istovremeno imaju i šarm neposrednosti. U tom smislu je Dolina Lašve možda najsličnija poznatoj televizijskoj emisiji “Pozitivna geografija” koju je nekada radio Nisvet Džanko.
U svakom slučaju, pitali smo Olivera kako surađuje sa svojim snimateljima.
“Snimatelj Vilim je sa mnom od početka, a kasnije nam se pridružio i Damir. Na početku smo snimali s mobitelom, a onda smo kupili kameru. Vilim na početku nije znao mnogo o toj modernoj tehnologiji, ali se brzo snašao. Radili smo i analizu snimaka, gdje smo promašili kad je riječ o svjetlu, kako bolje postaviti kadar. Na primjer, kad neko priča o svojoj kući, onda treba da se u svakom momentu može okrenuti i pokazati na nju, da je sve u istom kadru”, objašnjava Oliver.
Treba napomenuti da se njih trojica Youtube kanalom Dolina Lašve bave u svoje slobodno vrijeme.
“Svi mi imamo svoje poslove – Vilim radi stolariju, a Damir radi u jednoj firmi, pa se oni sada mijenjaju iza kamere, kad koji može. Nas trojica smo dobra kombinacija, jer su Vilim i Damir mirnije prirode, a ja sam vrckaviji i znam biti eksplozivan, što meni oni ne zamjere. Na početku smo imali i pacerskih grešaka, dođemo nakon snimanja i vidimo da Vilim nije upalio mikrofon na kameri, a meni dođe da poludim. Sad smo k’o avion”, smatra Oliver.
Zanimalo nas je i je li se možda Oliveru javila neka televizijska kuća koja bi Dolinu Lašve htjela pretvoriti u televizijsku emisiju. Naime, ono što se može vidjeti na tom Youtube kanalu zapravo nadilazi veći dio programa koji možemo gledati na televizijama u BiH.
“Zasad me nisu zvali s televizije da radim emisiju, ali mislim da ne bih ni pristao. Imam ionako previše posla, a naše televizije su zasićene teškim temama i jeftinim, nepotrebnim filmovima. Youtube gledaju sve generacije, a mladi pokažu starima šta je zanimljivo. Mi kod mene kući više ni ne palimo televizor”, odgovara Oliver.
Još jedna lijepa osobina Doline Lašve je i da se bave životom Roma. Primjerice, nedavno su objavili razgovor s mladim Romom koji radi kao prodavač u Mostaru, a jedan od najboljih videa koji su snimili zove se “Jedan radni dan Roma iz Novog Travnika”, koji je u međuvremnu skupio 635 hiljada pregleda na Youtubeu.
O ROMIMA, BAKA MARI I BALKANSKIM VEČERIMA
“Radio sam u mladosti na pijaci i osjetio sam tada da nas neki ljudi, koji imaju više, gledaju drugačije. Obilazili smo i sela s kamionom, prodavajući žitarice, kukuruz, sir i slično. Ljudi ne znaju odmah šta prodaješ pa im trebaš pokucati na vrata i ponuditi. Potrefilo se par puta da sam tako pokucao na vrata cura iz škole, izađu i njeni roditelji, a meni bude neugodno. Jer koliko god čovjek bude samouvjeren, u tim godinama ima neki blagi kompleks niže vrijednosti. Tako sam naučio saosjećati s Romima, koji su vječiti sakupljači tih sekundarnih sirovina, što me podsjeća na te trenutke iz mladosti. Zato sam ‘slab’ na Rome”, prisjeća se Oliver.
Pa nastavlja: “Neki ljudi ih osuđuju, kažu da Romi ne žele raditi, ali ja to ne mjerim tako. Nisu djeca kriva što su se rodila kao Romi, a Romi su odmah nekako etiktirani u društvu. Ja to u svojoj glavi ne mogu opravdati. Zato snimam uvijek i život Roma, od toga kako gataju pa do toga kako skupljaju staro željezo. Ne gledam ih s visine nego se uključim u njihov život.”
Što se tiče videa “Jedan radni dan Roma iz Novog Travnika”, Oliver kaže da mu je to bio “jedan od najveselijih dana”.
“Ne volim kad ljudi tjeraju Rome i kad im ne žele dati ni marku, naročito djeci. Pa mi na razne gluposti poput šminke potrošimo više para od te marke, a ona njima znači. Mene svaka marka koju sam dao Romima čini sretnim”, kaže Oliver.
Još jedna zvijezda kanala Dolina Lašve je i baka Mara, starica iz sela iznad Fojnice. Nju ekipa Doline Lašve redovito posjećuje već nekoliko godina i pomaže joj po potrebi.
“Baku Maru je prvo snimio jedan naš prijatelj koji također ima kanal na Youtubeu, ali sam imao osjećaj da nije on izvukao na površinu njenu srž. Baka Mara je vragolasta i voli se zafrkavati, pa smo se razumjeli. Baka Mara koristi razne psovke, kad bismo to preveli na engleski zvučalo bi brutalno, ali to su kod nas uzrečice. Baka je odmah prepoznala moje šale i shvatila je ideju našeg snimanja, pa je i ona mene počela nasmijavati. Potrefila se energija i komunikacija među nama”, kaže nam Oliver.
KAD ZAPJEVAJU BOŠNJAK, HRVAT I SRBIN
U međuvremenu je Dolina Lašve od snimanja videa došla i do organiziranja zabava i koncerata u dijaspori pod nazivom “Balkansko veče”. Ove godine održane “Balkanske večeri” u Beču i u Frankfurtu su bile apsolutni hitovi među našim ljudima koji rade u Austriji i Njemačkoj.
“Imamo i online studio, u koji smo dovodili razne pjevače i emitirali to uživo na Youtubeu i Facebooku. Ljudi su pisali pozdrave i poruke, koje smo mi onda čitali, a imali bi i neku muzičku želju. Javljalo se tu mnogo ljudi iz dijaspore i tako smo došli na ideju izaći iz tog okvira malog studija. Moja zamisao je bila da tu bude balkansko multinacionalno veče. Držimo se da uvijek pjeva jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin. Htio sam vidjeti mogu li spojiti našu raju izvan granica BiH i mogu reći da sam ponosan i na te pjevače, na svoj tim i na sebe zbog dosadašnjih rezultata. Tačno znam da okupimo ljude svih naših nacija”, rekao nam je Oliver.
U svakom slučaju, Youtube kanal Dolina Lašve jedna je od pozitivnih stvari koje se mogu naći u današnjoj BiH, kojoj pozitive nasušno fali. Taj u osnovi amaterski projekt je u prikazivanju života običnih ljudi dosegao mnogo više nego što to danas uspijevaju profesionalni novinari.
U vrijeme kada nas političari u BiH stalno uvjeravaju da ne možemo živjeti zajedno i da se svi međusobno mrzimo, Dolina Lašve pokazuje da je stanje na terenu posve drugačije – bosanski duh i dalje živi u ljudima i među ljudima.
